Slovenačka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv trojice slovenačkih državljana za koje se sumnja da su prevarili 432 radnika.
Kako se navodi, varali su uglavnom strane građevinske radnike, a prevarili su ih za najmanje 2,1 milion eura u periodu od 2011. do 2019. godine.
Kriminalistička policija u Celju je krajem maja okončala dugotrajnu istragu sistemskog kršenja osnovnih prava radnika, saopštila je u utorak Policijska uprava Celje, a prenosi slovenačka agencija STA.
Otkriveno je da su poslodavci unajmljivali radnike iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Sjeverne Makedonije, a kasnije bi ih, nakon nekog vremena, ponovo zaposlili u uvijek novim “fiktivnim” kompanijama.
Osumnjičeni “fiktivni” direktori su tako upravljali sa ukupno 22 kompanije u tom periodu, dok radnicima namjerno nisu isplaćivali zarade, doprinose za socijalno osiguranje, poput zdravstvenog i penzijskog osiguranja, niti su plaćali porez i otpremnine.
Preko Slovenije do Francuske i rad za minimalac 12 sati dnevno
Uprkos javnim objavama, nepoštene prakse koje poslodavci u Sloveniji provode protiv radnika iz BiH, kao što su krivotvorenje potpisa, odjavljivanje radnika bez njihovog znanja, neplaćanje plaća i doprinosa se nastavljaju, piše RTV Slovenije.
Internetski portal ove medijske kuće objavio je prilog o šestorici državljana BiH, koji su preko Slovenije završili u Francuskoj. Sve je počelo u neposrednoj blizini njihovog rodnog grada.
Kada su tražili posao, sreli su lokalnog biznismena kojem su bili potrebni radnici. Susreo se sa svima na obližnjoj benzinskoj stanici i ponudio im posao u Sloveniji. Radit će u građevinskoj industriji. Radi se osam sati dnevno, a satnica je 5 eura po satu.
Nakon uređenja “papira” stigli su u Sloveniju, gdje su imali samo nekoliko sati da urede privremeni boravak, na adresi koju nisu vidjeli, otvore prepaid telefonski broj u Sloveniji i tekući račun i potpišu ugovor o radu sa firmom Gargos iz Škofje Loke.
Popodne su već bili na putu za Francusku, gdje ih je čekao smještaj u manjoj stambenoj kući i odlazak na gradilište drugi dan.
Međutim, umjesto dogovorenih pet eura po satu dobili su minimalnu plaću.
Ubrzo su preseljeni na novo gradilište, koje je bilo gotovo 200 kilometara udaljeno od mjesta njihovog smještaja.
Na posao su išli preko lokalnih puteva, jer im je “šef” objasnio da su putarine u Francuskoj preskupe ili da nije namijenio novac za njih. Tako je 10-časovno radno vrijeme s prevozom doseglo više od 13 sati dnevno šest dana u sedmici.
Nakon devet mjeseci minimalnog dohotka i 12 sati radnog opterećenja, radnike je dočekao novi hladni tuš. Na dogovoreni datum, plata nije prebačena na tekući račun, a “šef” se nije oglašavao telefonom. Dodijeljeni su investitoru projekta u Francuskoj, koji je tvrdio da je novac za njih platio njihovom “šefu”, pokazao razumijevanje za njih i direktno ih zaposlio u svojoj kompaniji. Na kraju rada otišli su na kratak odmor svojim porodicama.
Tokom razgovora sa svojim zemljacima, upoznali su neke od radnika koji su već iskušali istu kompaniju.
Prema riječima pomenutih radnika, “šef” je krivotvorio potpisivanje prekida radnog odnosa, što je sve zaposlene ostavilo bez radne dozvole, te se stoga nisu mogli vratiti francuskom poslodavcu, gdje su prošli mjesec “radili” na crno bez njihovog znanja. Osim toga, to je također značilo da su napuštanjem sistema zdravstvenog osiguranja u Sloveniji njihove porodice u Bosni i Hercegovini ostale bez zdravstvenog osiguranja.
Pošto su morali urediti zdravstveno osiguranje u svojoj zemlji, pokušali su da kontaktiraju bivšeg poslodavca, koji im je na kraju poslao spisak papira, preko vozača kamiona u domaći kraj, na kojima je bilo zapisano da potpisani radnik otkazuje ugovor o radu koji na prvi pogled nije sličan potpisu radnika iz ugovora o radu.
U pronalaženju rješenja situacije kontaktirali su i Radničku savjetodavnu službu u Sloveniji, gdje se s posljedicama takvog posredništva radnika iz BiH u druge države preko slovenskih preduzeća svakodnevno suočavaju.
Izvor: Indikator.ba
