25 najvećih biznis neuspjeha u istoriji – I dio

Dodajte komentar

Smatra se da se čak 50 odsto biznisa propadne u prvih pet godina poslovanja. Svi se, kad počinju, nadaju da će baš oni pripadati onoj drugoj polovini.

Neki od njih počnu da posluju u nedovoljno definisanim okvirima, a neki se prosto pokažu kao loša ideja. Ovo je prvi dio priče o najvećim biznis neuspjesima u istoriji.

25. Fashion Café

Restoran koji je služio ogromne burgere i drugu prženu hranu osnovalo je nekoliko supermodela i modnih stručnjaka. Šta je moglo da pođe po zlu? Pa, recimo, cijena od 20 dolara po jednoj „salati”. Ono što je u vezi sa ovim obrokom koji se zvao „Salad Extraordinare” posebno i što je trebalo da opravda njenu cijenu je činjenica da je napravljena specijalno za Naomi Kembel. Sastojala se od čaše šampanjca, dvije Newports cigarte, dvije kriške paradajza i listom ajsberg salate. Poznati ugostitelj Tomaso Buti bio je tvorac ove ideje. On je osnovao franšizu ovih restorana, a ostao je upamćen kao loš menadžer. Kada je još jedan važan investitor u čitavu ideju Kristi Turlington prodao svoj udio u ovoj kompaniji, sve je počelo da se urušava. Buti je optužen da je obmanjivao investitore i 2000. godine je optužen za prevaru, zavjeru, pranje novca i transport ukradene robe. Iako se možda činilo kao dobra ideja za interne krugove ljudi iz modne industrije, očigledno je da ovdje nije samo ideja bila problematična.

24. CBGB

Nakon 33 godine rada tokom kojih je ugostio imena kao što su Talking Heads, Blondie, Misfits i Ramones, 2006. godine zatvoren je CBGB, najpoznatiji andergraund alternativni rock-punk klub na svijetu. Na njegovom mjestu našla se radnja za skupocjenu mušku garderobu. Pati Smit se na emotivan – i pankerski – način oprostila sa njim, tako što je demolirala binu i još jednu prostoriju. Ironija je u tome što bi oni koji bi oplakivali ovo mjesto bili u šoku kad bi znali da je ovaj klub nastao iz potrebe Hilija Kristala da napravi mjesto na kom će moći da se sluša njegova omiljena muzika – kantri, blu gras i bluz.

23. Edsel

Edsel je 1958. godine bio najnoviji automobil iz Forda. Držan je u strogoj tajnosti i najavljivan kao nova vrsta futurističkog, eksperimentalnog automobila. Dana kada je bio predstavljen doživio je totalni debakl. Po mišljenju ljudi koji su prisustovali premijeri, bio je potpuni promašaj. Ford ga je u novembru godinu dana kasnije „ubio” iz milosrđa, a procjenjuje se da je ova kompanija tim potezom (ne njegovim uklanjanjem, već pravljenjem) izgubila oko 250 miliona dolara, što je ekvivalentno današnjoj sumi od dvije milijarde. Edsel je i danas sinonim za neuspjeh u biznisu.

22. Flooz.com

Flooz.com je bio web sajt koji je potrošio 50 miliona dolara u pokušaju da ubijedi nove korisnike interneta da novac online može da funkcioniše po principu sakupljanja poena ili poklon vaučera. Dio pomenute sume uložen je u veoma lošu reklamu sa Vupi Goldberg. Čak je i ime ovog sajta bilo problematično – nastao je od arapske riječi za novac. U avgustu 2001. godine kompanija je stavila katanac na svoje poslovanje i odustala od čitave stvari. Razlog je, između ostalog, taj što su ljudi shvatili da na internetu jednostavno mogu da koriste svoje kreditne kartice.

21. Hit Factory

U srcu Njujorka, u delu poznatom kao Hell’s Kitchen, Hit Factory je važio za jedan od svjetski prepoznatijih studija za snimanje. Osnovan je 1975. godine od strane Edvarda Germana, a u njemu su snimali svi – od Tonija Beneta do U2. Sa pojavom digitalnog doba, studio je zatvorio svoja vrata i prodao zgradu u kojoj se nalazio, preselivši svoje poslovanje u postojeći studio koji se takođe zvao Hit Factory u Majamiju. Troj Germano, Edvardov sin, kasnije je otkrio da je prvobitni studio zatvorila njegova majka iz čiste pohlepe. Željela je da se preseli u Majami i mislila je da će prodajom zgrade u kojoj se nalazio studio zaraditi lijepu količinu novca. Zgrada je potom postala stambeni kompleks sa luksuznim stanovima, gdje je kupovina jednog koštala milion dolara.

20. Betamax

O propasti Betamaxa video rekordera koji je pravio Sony moguće je pronaći gomilu podataka koji bi objasnili zašto se to dogodilo, ali evo rezimea: Betamax je bio velik, komplikovan, ružan, skup, javno ismijavan, užasno reklamiran, prezren od strane medija i sposoban za vrlo kratko snimanje i reprodukciju. Ipak, to nije kraj liste njegovih mana: na njemu nije bilo moguće pogledati snimak niti film duži od jednog sata. Svijet je jednim dijelom odahnuo kad se ovaj promašaj našao u istoriji.

19. SwissAir

Nekadašnji nacionalni avioprevoznik u Švajcarskoj, SwissAir, bio je toliko finansijski stabilan da su ga zvali „leteća banka”. Osnovana 1931. godine, ova kompanija postala je sinonim za internacionalni avio prevoz i takvu reputaciju je imala sve do kraja devedesetih, kada je bord odlučio da implementira novu agresivnu politiku pozajmljivanja i nabavke nazvanu Hanter strategija. Nakon terorističkih napada u Njujorku 11. septembra 2001, nastala je kriza u mnogim aviokompanijama, a SwisAir se našao u velikim dugovima. Stoga oni nisu mogli da se nose sa krizom. Loš menadžment i loše ideje – kao što je davanje ogromnih količina novca za sipanje goriva na stranim aerodromima – uzdrmali su joj tlo pod nogama. Švajcarska je 2002. godine zauvjek izgubila jedan od svojih nacionalnih simbola.

18. Ponzijeva Securities Exchange Company

O čuvenom Ponziju već smo pisali, ali se on mora naći i na ovom spisku. Po njemu je nazvana čuvena prevarantska šema. Čarls Ponzi je bio italijanski imigrant koji je tokom dvadesetih godina prošlog vijeka mamio investitore pričom o velikim ulaganjima i isplatama. On je koristio „profit”, to jest novac od drugih investitora da plati obećane sume prvim. Korišćenjem kupona koji su mogli da se mijenjaju za poštanske marke i stičući dobit zahvaljujući različitim cijenama tih kupona u rodnoj Italiji i SAD, Ponzi je osnovao Securities Exchange Company kroz koju je prošlo mnogo novca njegovih investitora. Ova šema finansijski je uništila mnoge živote, uključujući i Ponzijev. Nakon što je nekoliko puta uspio da izbjegne zatvorsku kaznu, ipak ju je služio u nekoliko navrata, a najduže od 1926. do 1934. Umro je godinama kasnije, bez prebijene pare, u dobrotvornoj bolnici u Brazilu, poluslijep i djelimično paralizovan.

Nastaviće se…

Izvor: MojaFirma

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *