Prodaja Kraljičine plaže: Arapi bi imali državu u državi

Dodajte komentar

Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti sa investicionim ulaganjem na lokalitetu Kraljičina plaža između Bara i Budve sadrži niz spornih odredbi koje su u direktnoj suprotnosti sa zakonima o državnoj imovini i obligacionim odnosima te je stoga ništavan i ne može proizvoditi pravno dejstvo, ocjena je poslanice Socijaldemokratske partije (SDP) Draginje Vuksanović.

Ona upozorava da bi se ovakvim ugovorom i obavezama prema zakupcu država odrekla suvereniteta nad tom teritorijom.

Vuksanović je u razgovoru za „Vijesti” kazala da je ugovor, koji je Vlada usvojila 29. maja pod tačkom dnevnog reda „tekuća pitanja”, sporan u bitnim djelovima predmetu i cijeni po kojem bi zakupac, članica arapske Royal grupe, tu lokaciju dobila na 90 godina.

Predlog bi pred poslanicima trebalo da se nađe tokom decembra, kada će se odlučivati o njemu, a osim SDP-a i opzicija je protiv. Osim sporne niske cije neproda je zemljišta, koju zagovara DPS, problem je i što bi pristup tom dragulju bio dostupan samo izabranim gostima.

Vuksanovićeva je upozorila da je Kraljičina plaža dobro u opštoj upotrebi i, prema Zakonu o državnoj imovini, ona dostupna svima pod jednakim uslovima, a ne samo onima koje kupac bira. „Zbog toga je u suprotnosti član 1.1.67 ugovora o kupoprodaji, prema kojim se definiše da je kupalište ‘uređeno hotelsko kupalište posebne namjene, kojem je pristup dozvoljen samo za određene kategorije gostiju, članove kluba u skladu sa pravilima definisanim od strane vlasnika ili operatera koji upravlja klubom, hotelom i rizortom'”, navodi ona.

Ukazala je da je u suprotnosti sa zakonom i član ugovora prema kojem kupac može regulisati i potpuno ograničiti pristup zoni Morskog dobra, a nije jasno ni šta se podrazumijeva pod terminom „kupalište posebne namjene”. Sporan je i dio pod nazivom „pravo ko rišćenja”, koji podrazumijeva neograničeno i prenosivo nezavisno pravo korišćenja, uključujući i pravo zakupca da bez odobrenja države kao vlasnika, eksploatiše, izgrađuje, razvija ili parceliše zemljište i dalje ustupa na treću stranu svoja prava koriščenja.

„To je u suprotnosti sa Zakonom o državnoj imovini i ogleda se u članu 39 tog zakona koji u stavu 7 propisuje da se državna imovina ne može davati u podzakup bez saglasnosti zakupodavca. Ovakav korpus prava kupca faktički odgovara sadržini prava svojine, a ne prava zakupa, s obzirom da zakupac ima sva ovlaščenja kao i vlasnik”, naglasila je Vuksanovićeva.

Ona je istakla da je suprotno Zakonu o imovini i to što „lokacije i zone Morskog dobra podliježu nadležnosti kupca koji će imati pravo da uvede i pravila i propise za korišćenje lokacije u skladu sa zakonom”.

„Kupac ima pravo da raspolaže nepokretnošču koju je kupio, ima pravo da uvodi pravila i propise za korišćenje lokacije, a u skladu sa zakonom, ali nema pravo da uvodi pravila i propise za zonu morskog dobra u odnosu na koju država ima pravo raspolaganja”, ukazala je Vuksanovićeva. Sporno je, kako doda je, i pravo kupca da ta lokacija bude za isključivu upotrebu članova kluba, koji bi formirao investitor. Ona problematizu je i činjenicu da su predmet ugovora o kupoprodaji i ugovor o zakupu Morskog dobra, ugovori o komunalnom opremanju i dr, a Zakon o obligacionim odnosima ne poznaje takvu konstrukciju.

Aneks vladajućeg koalicionog sporazuma DPS SDP nije potpisan zbog sporenja o ovom projektu.

Povući ugovor sporna cijena, rok zakupa…

Vuksanovićeva je predložila da se ugovor povuče, lokacija urbanizuje, naprave konkretni planovi, pa da se objavi tender. „Sigurna sam da ćemo onda imati i veće intereso vanje potencijalnih investitora”, dodala je Vuksano vićeva. Ona je naglasila da je nedopušteno da bilo koji

odredbe bilo kojeg zakona te da je predstavnik SDP-a u Tenđerskoj komisiji za Kraljičinu plažu iznio brojne primjedbe, naročito u pogledu cijene, koje nijesu prihvaćene i đa je on napustio to tijelo. Tvrdi da su i ministri iz redova SDP-a, prisutni na sjednici Vlade na kojoj je usvojen ugovor, bili protiv.

Problematizovala je prodaju neurbanizo vanog zemljišta, kao i kupoprodajnu cijenu zemljišta od 50 eura po kvadratu, a procjena Uprave za nekretnine je bila po 64 eura. „Čak ni tih 50 eura nije realna cijena s obzirom da su opštine Budva i Bar obavezane da će o svom trošku za potrebe zakupca izgraditi nedostajuću infrastrukturu”, navela je ona, a pitala je i zašto bi moralo da se ide u zakup na 90 godina, kada zakon omogućava i kraći rok.

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *