Čokolada je sve skuplja na tržištu, a svijetu ove decenije prijete nestašice zbog više faktora – rastuće potražnje (prije svega u Kini), klimatskih promjena i ebole.
Kako piše Kvarc, „svijet jede svu svoju čokoladu, a spas može naći samo nauka“. Razvijaju se nove sorte, što donosi više ploda, ali i nove, ne nužno bolje, ukuse.
Kakao zahtjeva mnogo posla, a prinosi često znaju da budu prilično mali u odnosu na površinu zasada. Zato farmeri i naučnici rade na „super kakao drveću“, koje je otpornije i plodnije od uobičajenih.
Male farme sa Haitija se bore sa mnogo jačom konkurencijom iz Južne Amerike i sa zapada Afrike posebno sortom koja daje 20 puta više prinosa od konkurentskog, ali i mnogo slađi ukus, čak i bez fermentacije.
U Ekvadoru se koristi soj CCN51, razvijen prije 50 godina, koji daje četiri puta više ploda od uobičajenih vrsti. Ipak, i to ima svoju cijenu – stručnjaci kažu da je ukus gorak i kiselkast.
Situacija je takva da se ništa ne baca, pa analitičari navode da bi čokolada budućnosti, dostupna prosječnom potrošaču mogla da bude drugačijeg (možda i lošijeg) ukusa.
Ukus bi mogao da ostane isti ili čak poboljšan, ali u ponudi skupljih čokolada.
Nagrade su dobili proizvodi u kojima se koristi plod pod šifriranim nazivima R-1, R-4 i R-6. Takvo drvo iz Centralne Amerike daje sedam puta više kakaa od uobičajenog, a i dalje ga koriste vrhunske marke.
Bez obzira na inovacije, Blumberg procjenjuje da će do 2020. godine razlika između ponude i potražnje rasti i da će svijetu nedostajati milion tona godišnje.
B 92
