Rudnici boksita za poslednje tri godine akumulirali 36 miliona eura minusa, ostali bez imovine i dvije trećine zaposlenih; 314 radnika novogodišnje slavlje dočekuje praznih novčanika, jer plate nema mjesecima. Sindikalci optimizam temelje na bogatom ležištu rude.Blizu 150 miliona eura akumulirani je dug nikšićkih Rudnika boksita za poslednjih sedam godina, odnosno od kada ih je privatizovala ruska Centralnoevropska aluminijumska kompanija (CEAK). Prošlu godinu završili su sa 21,2 miliona eura gubitaka, 2010. sa 14,2 a za pola 2012. poslovni minus firme je oko šest miliona. Na platnom spisku je 314 radnika kojima se duguje nekoliko zarada, a proizvodnje nema od novembra 2011. godine. Nekoliko desetina hiljada tona rude koju su lagerovali ranije, dali su u zalog kako bi izmirili višemjesečni dug za struju i Vladi vratili pozajmnicu za dio zarada koje im je obezbjeđivala ove godine.
Kraj godine Boksiti dočekuju i sa prijetnjom stečajem, a zahtjev je zbog duga od 1,59 miliona eura već podnijela CKB. Od imovine gotovo da više nemaju ništa. Upravna zgrada i njeno dvorište pod hipotekom su kod Prve banke Aca Đukanovića, zbog kredita koji je ranije uzeo ruski menadžment. Sve mašine su kupljene na lizing, a nekoliko su prodavci već konfiskovali. Uprkos finansijskim pokazateljima i činjenici da je CEAK, koji upravlja firmom, već odavno povukao svoj kadar iz Boksita, a država jedva uspijeva da odgovori na konstantne zahtjeve radnika za platama, a u samostalnom sindikatu preduzeća smatraju da im se smiješi bolja budućnost. Tu nadu, kazao je u razgovoru za „Dan“ Borisav Bojanović predsjednik tog sindikata, temelje na činjenici da Boksiti posjeduju bogatstvo koje se mjeri milijardama eura. Crveno zlato iz Nikšića, kaže on, najkvalitetnije na Balkanu, Vlada tek tako neće pustiti da propada.
– Prema projektnoj dokumentaciji od prije nekoliko godina, u okolini Nikšića postoje ležišta rude vrijedna oko 15 milijardi eura, a pretpostavlja se da ima neistraženog još oko 20 miliona tona. Treba se zamisliti da ta ruda u narednom periodu krene željeznicom, da se preradi u Glinici, kakve bi benefite imali svi, počev od naše firme, brojnih drugih preduzeća, a posebno države. To nam daje pravo da vjerujemo da nas Vlada neće tek tako pustiti da propadamo i da će rudno blago iskoristiti, ako ni zbog čega drugog onda barem zbog prihoda koje bi sama imala od toga – tvrdi Bojanović.
On potvdrđuje da poslodavac ne brine za firmu, a svaki pokušaj sindikalaca da sa Rusima razgovaraju Boksitima, bio je neuspješan. Nedavno su im, ističe, kazali da predstavnici CEAK-a koji su još u Crnoj Gori, nemaju ovlašćenje od vrha kompanije da sa bilo kim pričaju o nikšićkom rudniku.
– Sigurno da je CEAK namjerno zatvorio Glinicu, samo da bi se otarasili Boksita. Svojevremeno nam je tadašnji predsjednik odbora direktora Vjačeslav Krilov obećavao da će, ako smanjimo broj radnika na 350, KAP kupovati svu rudu i servisirati eventualne gubitke. Od tog njegovog obećanja nije bilo ništa, a mi smo naše ispunili, smanjili smo broj radnika. Nikada Boksiti ne bi došli u ovakvu situaciju da nijesu privatizovani, a sada država treba mnogo više nego ikad da se za nas zainteresuje, pa i sdea nas preuzme, ukoliko ne nađe novog investitora – kategoričan je Bojanović.
Osim da ih preuzme, ističe on, Vlada je dužna i da za njihov sektor tunelogradnje obezbijedi nove poslove, jer su do sada dokazali da su najbolji iz te oblasti u državi. Na pitanje da li u predstojećoj godini očekuju eventualni dolazak novog investitora, Bojanović kaže da će, ko god dođe u firmu, morati da poštuje prava radnika.
– Ako bude tako, imaće punu podršku samostalnog sindikata. Ipak, o sudbini firme konačnu odluku donijeće radnici, takav je bio dogovor u Ministarstvu ekonomije, kada je krenula priča o Turcima i Njemcima koji žele KAP i Boksite. Toščelik, koji je kupio imovinu Željezare, koliko nam je poznato, potencijalni je novi investitor. Njihovo ponašanje u Željezari otkako su je preuzeli, kod nas neće proći – rekao jue Bojanović i objasnio da je Toščelik Željezaru kupio iz stečaja i bez ikakvih obaveza prema radnicima.
– Kod nas je drugačije. Nema stečaja, a imamo kolektivni ugovor koji će morati da poštuju – tvrdi Bojanović.
Kakva god da bude sudbina firme u narednoj godini, osnovni zadatak samostalnog sindikata je da se svim sredstvima bore za očuvanje radnih mjesta, redovnost isplate zarada i poštovanje kolektivnog ugovora. Već nakon praznika, najavio je Bojanović, ako do tada ne dobiju plate iz ove godine, krenuće sa radikalnim mjerama.
– Ionako nećemo moći kontrolisati radničko nezadovoljstvo. Ministar ekonomije Vladimir Kavarić nas je molio da imamo strpljenja, i bilo ga je do sada, ali prazni stomaci će progovoriti i učini nešto što nikome u ovoj državi ne bi odgovaralo. Zato neka paze kakav će naredni korak učiniti – poručio je Bojanović.
I inženjeri se uzdaju u državu
Dovoljno je da Vlada u 2013. godini nađe kupca za 200.000 tona rude i riješiće problem Boksita, smatra Radivoje Knežević iz Udruženja inženjera Rudnika. On vjeruje da Boksiti neće dobiti novog investitora upravo zato što svi traže povoljnu cijenu struje koju država u postojećim okolnostima ne može nikome da obezbijedi.
– Realno je očekivati da država preuzme Boksite i prvo izmiri tekući dug od oko 21 milion eura, pa da se krene dalje. Taj novac je za plate iz 2012. godine, za izmirenje kreditnih zaduženja i duga prema dobavljačima. Glinica neće proraditi narednih pet godina, a sa novim ino kupcima rude, Boksiti će se u predstojećoj godini izvući, plate će biti redovne, a izmirivaćemo i sve naše obaveze nada se Knežević.
Milioni koje su pojeli Rusi
Na desetine tužbi pokrenuli su bivši i sadašnji radnici Boksita protiv CEAK-a, a zbog dugovanja za plate iz 2010. godine, regrese, zimnice, jubilarne nagrade, ali i nadoknadu za otpremnine koje su im isplaćivanje duplo manje nego što predviđa njihov kolektivni ugovor. Procjenjuje se da je vrijednost tih tužbi oko deset miliona eura. Bojanović kaže da je grupa od 70 boksitaša već dobila spor za tri plate iz pretprošle godine, a ukupno treba da im se isplati 102.300 eura, ali tek pošto se završi žalbeni postupak u Višem sudu.
– Ista grupa radnika čeka presudu za dvije zimnice, regrese i jubilarne nagrade, a vrijednost tog spora je 84.100 eura. Zakon je na našoj strani i dobićemo taj proces i na osnovu njega biće presuđeno za sve ostale radnike koji su tužili CEAK. Stići će im uskoro i nova tužba od samostalnog sindikata kojem su za članarinu dužni oko 170.000 eura. Nije nas briga ko će te pare da isplati, ali ih moramo dobiti, pa nek se Vlada i CEAK dogovore – rekao je Bojanović.
Novi investior, ako ga bude, pojašnjava on, sigurno neće prihvatiti nikakve obaveze iz ranijeg perioda, ali će morati nove, a to su ulaganja u stambeni fond i rješevanje stambenih pitanja za oko 60 odsto postojećih radnika.
Radulović: Milova se broji
Drugi sindikat Boksita, na čijem je čelu Ratko Radulović, odbacuje svaku mogućnost stečaja u firmi. Radulović ponavlja da im je to nedavno obećao i novi premijer Milo Đukanović, istina na jednoj od predizbornih tribina.
Pred nekoliko hiljada Nikšićana rekao je da neće dozvoliti stečaj u Boksite i mi mu vjerujemo. U suprotnom Vlada će se suočiti sa nesagledivim posledicama nebrige za ovo preduzeće. Ako im je problem broj radnika i to je rješivo, neka odriješe kesu i ponude otpremnine po kolektivnom. Siguran sam da će se odmah prijaviti oko 60 radnika –kategoričan je Radulović.
dan.co.me
