Njemci drže 8.000 tona zlata vrijednog 400 milijardi eura

Prema nedavnom ispitivanju koje je sproveo koncern za plemenite metale Heraeus, Njemci (opet) drže veću vrijednost u zlatu nego što imaju u dionicama i akcijama u fabrikama. Vrijednost zlata zapravo neprestano raste već dvanaestu godinu, ali njegova cijena više ne “divlja” kao što je to činila 2011. i kad je (u septembru) dostigla još uvijek rekordni iznos od 1920 dolara za finu uncu (oko 31 grama) ovog plemenitog metala.Ali ispitivanje je pokazalo – to Njemcima zapravo uopšte nije važno. Tek mali dio (6%) od oko 2000 upitanih građana kupilo je zlato zato da bi njime zaradili novac. Veliki dio – njih 85% planira da zadržai zlato koje posjeduje jer više vjeruju u vrijednost zlata, nego bilo koje valute.Štaviše: s obzirom da u tih gotovo 8 hiljada tona zlata spadaju, osim zlatnika, poluga i vrijednosni papiri vezani uz zlato, i zlatni nakit i predmeti od zlata, mnogi od upitanih smatraju da to njihovo zlato ima tek “idealnu vrijednost”. Drugim riječima, oni nisu niti će biti na prodaju, tako da zapravo čine “mrtvi kapital” jer se od njih ne stvara nikakva nova vrijednost – osim možda ponekog zavidnog pogleda na blago nakrcano oko vrata i na rukama vlasnice.Ali najveći dio zlata koje drže Njemci nije obrađeno u nakit, nego je prošlo tek najosnovniju obradu (i provjeru) taljenjem u poluge – tačnije, u pločice raznih dimenzija. Jer poluge zlata kakve viđamo po filmovima, teže oko 12,44 kilograma i vrijednost samo jedne takve “cigle” je trenutno oko pola miliona eura. Zato se takva poluga obično koristi tek u sefovima nacionalnih banaka. Kod građana su mnogo češće manje pločice kakve se već izdaju i u težini od jednog grama.

U studiji se pokazalo kako su čak i zlatnici “samo za estete” i kako je građanima mnogo važniji sam materijal. Isto tako, u studiji ima i jedna odlična vijest za provalnike: čak oko polovina ovog blaga, dakle 4.000 tona zlata nalazi se kod Njemaca – kod kuće! Doduše, nerijetko je zlato smješteno u kućnim trezorima, ali manje od polovine zlata deponovano je u trezorima banaka. Najmanji dio čine vrijednosni papiri vezani uz zlato ili učešća u raznim “zlatnim fondovima”.

Baš kao što se i kod ulaganja u zlato pokazuje izuzetna konzervativnost onih koji ga kupuju, veoma konzervativan je i način kupovine plemenitih metala. Jedva 12% trgovine odvija se putem interneta i drugim “modernim” načinima. Svi ostali najviše vole otići u banku – ili kod trgovca zlatom kom vjeruju i vidom, sluhom, ukusom i dodirom vide ono što će kupiti. Štaviše: mnogi od kupaca će i platiti – starim, dobrim papirnim novcem kojg će prostrijeti pred blagajnom. Jer zlato i plastika (makar i bankovne kartice) – očito nikako ne idu zajedno.

O mudrosti ulaganja u zlato je zapravo potpuno besmisleno uopšte i raspravljati nakon što se milenijimima nerijetko prolivala i krv za komadić žutog metala. Doduše, to je plemeniti metal koji se koristi i u industriji zbog svoje izuzetne provodljivosti i nesposobnosti da korzira. Ali većina zlata koje se eksploatiše “ostane” u nečijim riznicama, tako da zlata ima sve više! Procjenjuje se kako u međuvremenu na svijetu postoji oko 170 hiljada tona zlata.

A i kod Nijemaca, njihova zaliha zlata čini tek 3,9% imetka koji oni posjeduju. Lavovski dio ušteđevine čine nekretnine koje posjeduju, slijede ulozi u bankama i novac za osiguranje što sve onda čini preko 80% imetka građana ove zemlje.

seebiz.eu