Sindrom sagorijevanja na radnom mjestu ili burnout sindrom je stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovano pretjeranim i dugotrajnim stresom, a kako kažu iz JZU Dom zdravlja Banjaluka, ovom sindromu su najviše izloženi zaposleni u zdravstvu.
Mladen Golić, psiholog u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Banjaluka, objasnio je da se sindrom sagorijevanja događa kada se osjećate preopterećeno i ne možete zadovoljiti stalne zahtjeve.
“Kako se stres nastavlja, vi počinjete gubiti interes ili motivaciju koja vas je dovela na određenu ulogu u vašem poslu. Burnout smanjuje produktivnost i iscrpljuje energiju, ostavljajući vam osjećaj da ste nemoćni, beznadežni, cinični i ogorčeni. Na kraju se možete osjećati kao da nemate ništa da ponudite. Većina se ponekad osjeća dosadno, preopterećeno ili nepriznato, ali ako se tako osjećate većinu vremena to može biti oprez jer vodi ka izgaranju”, objasnio je on.
Kako dodaje, ovaj sindrom se manifestuje kod osoba kao osjećaj gubitka kontrole, gubitak smisla, osjećaj nesposobnosti, zaboravnost, otpornost na prijedloge, osjećaj zarobljenosti, teškoće koncentracije, dosade, osjećaj da se posao ne uklapa u lične vrijednosti, gubitak smisla za humor, poricanje, izolacija, tuga, zabrinutost, frustracija i drugo.
“Zdrav način života, odnosno mjere za poboljšanje zdravlja dovode i do povećanja otpornosti na stres. Sastavni dio dobrog psihičkog zdravlja su i životna radost i dobro raspoloženje, na koje povoljno utiču kako dobri odnosi u porodici, tako i na radnom mjestu, u školi i u slobodnom vremenu”, istakao je on.
Kako je istakao Golić, istraživanja pokazuju da su sindromu naročito izložene osobe koje se bave pomagačkim profesijama koje zahtijevaju brigu o drugima. “Najugroženiji su zaposleni u zdravstvu: doktori, medicinske sestre i tehničari, psiholozi, socijalni radnici i drugi”, rekao je on.
Kako pojašnjava, da bi se radilo na prevenciji sagorijevanja potrebno je izbjegavati pretjeran rad i pretjerano opterećenje na poslu.
“Raditi ne više od 40 sati sedmično, praktikovati odmaranje tokom vikenda, a ne rad od kuće, praktikovati pauze tokom posla da biste nakratko prohodali, protegnuli se ili porazgovarali sa drugima”, rekao je on te dodao da je bitno obavljanje svojih aktivnosti na poslu savjesno i pošteno, ali ne presavjesno i sa pretjeranom brigom, nerealističnim i preuveličanim osjećanjem lične odgovornosti.
“Takođe je od velikog značaja jačanje emocionalne pismenosti. Pronalaženje aktivnosti koje nam pričinjavaju zadovoljstvo hobija i praktikovanje istih na dnevnom nivou. Jačanje socijalnih veza, socijalne podrške i mreže prijatelja izvan posla u cilju ostvarivanja ispunjujuće i sadržajne komunikacije. Takođe, važno je i jačanje porodičnih odnosa, te jačanje samopouzdanja i vrednovanja. Učenje vještina sa postizanjem relaksacije tehnike disanja, meditacije, progresivne mišićne relaksacije”, rekao je on.
Ukoliko ništa od toga ne dovede do rezultata, a postoje uslovi, kako Golić kaže, moguća je i promjena radnog mjesta.
Izvor: Nezavisne
