Povratak američkog izolacionizma

Dodajte komentar

Volodimir Zelenski kaže da ne postoji “rok isteka” spremnosti Ukrajine da se bori protiv Rusije. Međutim, sve je teže ignorisati potencijalni rok trajanja američke podrške njegovom cilju.

Met Gec, ultra-MAGA (Učinimo Ameriku ponovo velikom), republikanac koji je u utorak predvodio potez za smjenu Kevina Mekartija sa mjesta predsjedavajućeg Predstavničkog doma, naveo je navodni tajni dogovor koji je Mekarti sklopio sa Džoom Bajdenom za nastavak finansiranja Ukrajine. Ovo je bilo uprkos činjenici da je Makarti izbacio šest milijardi dolara pomoći Ukrajini iz dogovora prošlog vikenda kako bi se izbjegla blokada američke vlade. Za Zelenskog je to bio vrhunac nekoliko sumornih dana. Čak i pod pretpostavkom da sljedeći predsjedavajući bude naklonjen Ukrajini, on bi bio u još slabijoj poziciji od Mekartija.

Republikanska stranka se već neko vrijeme kreće u pravcu Rusije. Više od osam od 10 republikanskih glasača sada podržava kandidate – Donalda Trampa, Rona DeSantisa i Viveka Ramasemija – koji bi prekinuli pomoć Ukrajini. Otprilike polovina Amerikanaca takođe želi da se ona obustavi. Prvi put od 1920-ih, Amerikanci će vjerovatno imati opciju sljedeće godine da postave izolacionistu u Bijelu kuću. To bi bio sudbonosni izbor.

Oznaka “izolacionista” se često zloupotrebljava. To ne znači automatski neutralnost u sukobima između stranaca, iako je to osjećanje bilo odlika američke republike na njenom rođenju. To takođe može značiti pristrasnost prema jednoj strani. Čarls Lindberg, koji je bio na čelu Odbora Prvo Amerika u ranim fazama Drugog svjetskog rata, jasno je izrazio simpatije prema nacističkoj Njemačkoj. Razne vrste pristalica – pacifisti, biznismeni i antisemiti – stale su uz njega.

Više od osam od 10 republikanskih glasača sada podržava kandidate koji bi prekinuli pomoć Ukrajini

Današnji rastući izolacionizam nije stvar ravnodušnosti kada su u pitanju Rusija i Ukrajina; njegova pokretačka snaga dolazi od republikanaca koji gaje simpatije prema ruskom lideru Vladimiru Putinu. Ostali bivaju marginalizovani ili izgurani. U nastojanju da zadrži svoj posao, Mekarti je odbio zahtjev Zelenskog da se obrati Kongresu kada je bio u Vašingtonu prije dvije nedjelje. Mič Mekonel, lider republikanaca u Senatu, prošle subote je pokušao da usvoji poseban zakon kojim bi se obnovilo finansiranje Ukrajine. Blokirale su ga republikanske kolege.

Dvije američke strane se uglavnom slažu da Kina predstavlja glavni izazov američkoj hegemoniji. Rusija je, međutim, palikuća u realnom vremenu u zapadnom susjedstvu. Korijeni američkog izolacionizma odnosili su se na izbjegavanje uplitanja sa Evropom. Nije imalo mnogo toga da se kaže o ostatku svijeta. Lindberg je bio dobrovoljno u Pacifiku nakon japanskog napada na Perl Harbor. Poslijeratni izolacionisti ove zemlje, predvođeni senatorom Robertom Taftom, protivili su se stvaranju NATO-a 1949. godine, ali su bili ogorčeni neuspjehom Amerike iste godine da zaustavi kinesku komunističku revoluciju.

“Ko je izgubio Kinu?” bio je izolacionistički poklič. Sličan obrazac je vidljiv i danas. Republikanski izolacionisti kažu da rat u Ukrajini skreće fokus Amerike sa istinske prijetnje u Kini. Ramasvami Zelenskog naziva “njihovim papom” – pokazujući na proukrajinske kolege. Peking, s druge strane, želi da pretvori Amerikance u “kineske kmetove”.

Današnji prenaduvani strahovi u vezi sa namjerama Kine više zvuče kao repriza “crvene panike” iz 1950-ih godina u stilu makartizma, nego kao uravnotežena procjena trenutnih rizika za Ameriku

Procjena neposredne prijetnje ukazuje na Moskvu. Putin je bio izričit o svojim planovima da ponovo uspostavi ruski svijet. On je rasparčao Gruziju 2008. godine, zauzeo Krim 2014. godine, pokrenuo invaziju na Ukrajinu 2022. godine, a zatim pripojio četiri ukrajinske oblasti.

Posljednji put kada su kineske snage izvršile invaziju na drugu zemlju bio je Vijetnam 1979. godine i to je loše prošlo. Današnji prenaduvani strahovi u vezi sa namjerama Kine više zvuče kao repriza “crvene panike” iz 1950-ih godina u stilu makartizma, nego kao uravnotežena procjena trenutnih rizika za Ameriku.

Istorija nam govori da izolacionisti obično nemaju uspjeha. Međutim, oni mogu promijeniti njen tok u ključnim vremenskim periodima. Poraz Senata od Lige nacija Vudroa Vilsona 1920. uklonio je Ameriku sa evropske šahovske table na dvije decenije. Režimi koji su predstavljali duboku prijetnju Americi popunili su vakuum. Amerikanci su tada, kao i danas, razumljivo smatrali da Evropa treba da dovede u red sopstvenu kuću. Amerika je Ukrajini isporučila lavovski dio zapadne opreme i obavještajnih podataka. Malo ko bi se, međutim, kladio na to da će Evropa zauzeti ulogu izolacionističke Amerike.

Da bi zadržao SAD u igri, Bajden mora nekako da prikupi dovoljno glasova republikanaca u narednim sedmicama kako bi obnovio finansiranje Ukrajine. Odsustvo velikog ukrajinskog vojnog prodora znatno mu otežava posao. Kao i činjenica da baza MAGA danas demonizuje Zelenskog skoro isto koliko i Džordža Soroša. A tu su i predsjednički izbori sljedeće godine. Zagovornik politike Amerika na prvom mjestu u Bijeloj kući mogao bi da potopi izglede Ukrajine. Tramp je, kao i uvijek, posljednja Putinova slamska spasa.

Članak je preuzet iz “Fajnenšl tajmsa”

Prevod: A.Š.

Izvor: Vijesti.me

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *