Rusi zaplijenili imovinu bivšeg partnera, pa nastavljaju gradnju fabrike vode u Sjenožetama?

Dodajte komentar

Vlasnici ruske firme registrovane u Crnoj Gori pod nazivom d.o.o „Vila mir“ zaplijenili su kompletnu imovinu svog nekadašnjeg partnera iz Andrijevice, u selu Sjenožeta, i imaju namjeru da nastave proizvodnju flaširane vode.

Dobro obaviješteni sagovornik kazao je Portalu RTCG da je fabrika vode u Sjenožetima započeta sa gradnjom prije skoro pet godina, ali da su neki tragični događaji prekinuli taj posao koji je bio prvi u ovom regionu Crne Gore.

„Tamo su tada napravljeni dovod vode, odnosno izvorište i najsavremeniji objekat, i tu su poslovi stali. Sada se pojavila kćerka od jednog od Rusa koji su bili u poslu, i, kako je kazala, uspjela da na račun duga koji je ostao i notarskih spisa, prevede svu imovinu u Sjenožetima na firmu Vila mir“ – kazao je taj sagovornik.

Prema njegovim riječima, mlada Ruskinja namjerava da nastavi posao tamo gdje je sticajem okolnosti zaustavljen.

„Zvala je jednog od radnika koji je bio zaposlen i ponudila da razgovaraju. To je bilo ovih dana, i moglo bi se dogoditi da fabrike vode u Sjenožetima nastavi da se gradi“ – kazao je taj sagovornik.

On je kazao da je čitav posao oko izgradnje fabrike u ovom andrijevičkom selu, ispod Komova, vrlo dugo pripreman, a da je voda ispitana i da se pokazalo da je izvanrednog kvaliteta.

„Taj posao je započet u vrijeme kada je na vlasti u Andrijevici bila Demokratska partija socijalista, i mislim da su i oni dali podršku da se nešto gradi, ne bi li se ta varošica u kojoj je sve zatvoreno, spašavala i ljudi zapošljavali“ – rekao je saagovornik našeg portala.

Portal RTCG je ranije pisao da na čitavom  planinskom prostranstvu sjevera Crne Gore, fabrike vode do sada su otvorene jedino u Kolašinu i Šavniku, dok na velikom prostranstvu od Gusinja na krajnjem sjeveroistoku, pa sve do Pljevalja na sjeverozapadu, od ogromnog broja velikih i najkvalitetnijih izvorišta, industrijski nije valorizovano ni jedno.

Prema trenutno raspoloživim podacima, fabrike za flaširanje vode u Crnoj Gori godišnje mogu da proizvedu 350 miliona litara flaširane vode, ali se proizvodi znatno manji procenat potreba domaćeg tržišta.

To je razlog što je domaće tržište preplavljeno flaširanim vodama iz uvoza, koji pokriva preko šezdeset odsto ukupnih potreba Crne Gore.

Pokušaj jednog privatnog preduzetnika da izgradi fabriku za flaširanje izvorske vode u Gusinju takođe nije uspio, ali je nemoguće doznati zbog čega.

„Nije riječ samo o Ali-pašinim izvorima. Šta je sa vodom na vodopadu Skakavica, ili na još desetine izvorišta na padinama Prokletija, koji su velikog kapaciteta. Sve to otiče, dok mi u prodavnicama ovdje u Gusinju i Plavu, kao i u čitavoj Crnoj Gori, kupujemo flaširane vode iz uvoza“ – pričaju mještani Gusinja.

Da izvorišne vode na sjeveru države nijesu ni izbliza valorizovane kako bi trebalo da budu, niti u cilju pokrivanja domaćih potreba, tako ni u cilju razvijanja proizvodnje i privlačenja stranih investitora, nije nikakva novost.

Apsurdno zvuči precizan podatak da je samo na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica katastarski registrovano preko tri hiljade izvora pitke vode, od kojih ni jedan, ne računajući one koji su iskorišteni za gradske ili seoske vodovode, nije industrijski valorizovan.

Ovi podaci su se nekada mogli pronaći u dokumentu pod nazivom Katastar izvorišnih voda na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica, koji je sačinjen prije više od trideset godina. Originalni dokument je najvjerovanije otuđen još prije više od deceniju, mada se zvanično tretira da je nestao u požaru, kada je u Beranama izgorjela zgrada u kojoj su se u to vrijeme nalazile kancelarije ovog resornog sekretarijata.

Istovjetna priča o neiskorištenim resursima, kao u Gusinju, Beranama ili Petnjici, može čuti u Bijelom Polju, Plavu, Rožajama, Pljevljima i, najapsurdnije zvuči, na Žabljaku.

Država i lokalna uprava još uvijek nijesu ni industrijski ni turistički valorizovali čak ni ogromne kapacitete najkvalitetnije izvorske vode na Vrelu Ibra u Rožajama.

Dok su rafovi domaćih prodavnica puni uvoznih flaširanih voda, u vremenu kada pitka voda u svijetu postaje traženija tečnost čak i od nafte, vode sa ovih i drugih izvorišta na sjeveru Crne Gore, svakodnevno otiču u nepovrat.

U svjetlu tih podataka i činjenica, informacija da bi ruska firma d.o.o “Vila mir”, registrovana u Crnoj Gori, mogla nastaviti posao izgradnje fabrike flaširane vode u selu Sjenožeti u Andrijevici, zvuči optimistično, ukoliko opet ne bude nekih administrativnih ili drugih nepredvidivih barijera.

Možda bi to bilo ohrabrujuće i na druge investotore, odnosno obeshrabrujuće na uvoznički lobi, u koji svi upiru prstom zbog ovakve situacije na tržištu voda u Crnoj Gori.

RTCG

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *