Početak školske godine može da predstavlja pravi finansijski izazov za roditelje. Novi udžbenici, školski pribor, garderoba, vannastavne aktivnosti, ekskurzije, sve su ovo stavke sa kojima se roditelji školaraca susrijeću svake jeseni, u želji da svojim najdražima obezbijede što bolje uslove obrazovanja i odrastanja. Da bi sve potrebe i želje bile podmirene, potrebno je napraviti uravnoteženu finansijsku konstrukciju, pri čemu se iz vida ne smije ispustiti još jedna važna stavka – džeparac.
Brojne su nedoumice sa kojima se roditelji susrijeću tim povodom: da li je džeparac neophodan ako dijete već ima sve što mu je potrebno, kada treba početi sa davanjem džeparca i u kom iznosu, da li novac davati u ustaljenim vremenskim razmacima ili po potrebi. Ako ste postavljali sebi ova pitanja i niste sigurni koji je pravi odgovor, u nastavku je nekoliko savjeta koji mogu pomoći da napravite pravi izbor.
1. Polazak u školu – dobar trenutak za džeparac prilagođen novim troškovima
Boravak u školi je novo iskustvo za dijete, koje podrazumijeva i situacije u kojim će samo odlučivati da li na nešto treba trošiti novac ili ne. Zato je nova školska godina dobar period da svom djetetu omogućite da raspolaže vlastitim novcem, čiji je iznos usklađen sa troškovima koje ima u školi. Da li ćete mu džeparac davati na dnevnom, nedjeljnom ili mjesečnom nivou, zavisi od vašeg dogovora sa djetetom. Ipak, imajte na umu da je preporuka da se djeci do 12 godina starosti novac daje na nedjeljnom nivou, jer u tom uzrastu tek razvijaju vještine dugoročnog planiranja. Od 13. godine već možete početi sa mjesečnim isplatama, na taj način dete uči da na duže staze raspolaže onim što ima i dalje razvija veštinu upravljanja novcem.
2. Džeparac znači samostalnost
Iako se trudite da svom djetetu obezbijedite sve što mu je potrebno, sa razvojnog aspekta važno je da ono i pored toga ima svoj novac, kojim može da raspolaže po sopstvenom nahođenju. Na taj način uči da donosi odluke u vezi sa tim na šta troši novac, razvija odgovornost prema novcu i uviđa njegovu vrijednost. Zato je veoma važno da ima slobodu da džeparac troši na šta želi, naravno, ukoliko mu to što kupuje neće naškoditi. Samostalna briga o određenoj sumi novca je dragocjena – doprinosi tome da dete stekne samopouzdanje i čini ekonomsko osamostaljivanje lakšim no da se sa prvim sopstvenim novcem susretne tek kao odrasla osoba.
3. Djetetu povremeno možete pomoći da napravi pametan izbor
Konačnu odluku na šta će potrošiti novac treba da donese dete, ali to vam ipak ostavlja prostora da ponekad utičete na njega, kako bi napravilo pametan izbor prilikom kupovine, ili uštedjelo novac za nešto vrjednije. Ovakav pristup stvara mogućnost da dijete nauči kako da planira lični budžet, kao i da uvidi odnos između cijene i kvaliteta i kasnije samostalno procijeni da li je nešto vredno njegovog novca ili ne.
4. Redovnost i tačan iznos su važni
Prilikom davanja džeparca, veoma je važno da se pridržavate dogovorene dinamike isplate i sume, jer dete na vašem primjeru uči da poštuje dogovore. Redovnost davanja i visine džeparca pomaže mu i da razvija vještine planiranja, jer unaprijed zna na koliko novca može da računa.
5. Davanje dodatnog novca nije poželjno
Dok još uvjek stiče veštine finansijskog planiranja, može se desiti da dijete potroši novac pre no što dobije novi džeparac. U tom slučaju nije poželjno davati dodatni novac. Ovakva iskustva predstavljaju važnu životnu lekciju da novca ponekad može i da bude malo i da treba pažljivo promišljati troškove.
6. Džeparac treba trošiti na želje, a ne na osnovne potrebe
Djeca bi džeparac trebalo da troše na ono na šta žele, ne na osnovne potrebe, kao što su redovni obroci ili odjeća. Na taj način sama odlučuju o prioritetima pri kupovini i stiču iskustvo grešaka bez većih posledica. Ovo pravilo ima izuzetke. Ukoliko dijete namjerno uništi neki predmet ili želi da kupi nešto posebno skupo, dio troškova bi trebalo samo da snosi, jer se na taj način uči odgovornosti.
7. Džeparac ne smije da bude sredstvo nagrade i kažnjavanja
Džeparac ne smije da zavisi od ponašanja i rezultata koje dijete pokazuje kod kuće ili u školi. Zato se ne preporučuje povećanje džeparca zbog dobre ocjene, odnosno smanjenje ili ukidanje zbog loše. Isto tako, džeparac ne bi trebalo da bude nagrada za manje poslove koji su dio redovnih obaveza djeteta, kao što su raspremanje sobe ili pranje sudova. Dijete je ravnopravni član porodice i od ranog uzrasta treba da nauči da deo kućnih poslova, u skladu sa uzrastom i mogućnostima, leži i na njemu. Džeparac treba da dobije čak i kad se ponaša loše, osim u slučaju kada je nešto namjerno uništilo , tada ga treba upotrebiti za nadoknadu troškova.
8. Dodatni poslovi treba da budu posebno nagrađeni
Ako dijete obavi kućne poslove koji nisu dio njegovih redovnih obaveza, možete ga posebno nagraditi. Preporuka je da se dogovorite sa djetetom oko obaveza i da mu skrenete pažnju na posljedice ako obaveze nisu ispunjene.
9. Visinu džeparca odredite prema životnom standardu porodice
Visina džeparca često je tema koja najviše muči roditelje. Koji iznos je primjeren? Odgovor zavisi od finansijske situacije porodice. Džeparac treba da bude u skladu sa porodičnim životnim standardom. Nedovoljan džeparac može dovesti do toga da se dijete osjeća isključenim iz svoje društvene grupe, dok bi previsok iznos stvorio nerealnu sliku o stvarnim finansijskim prilikama kod kuće, usljed čega dijete ne bi naučilo da se nečega odrekne i napravi prioritete.
10. Djeca najbolje uče na primjeru roditelja
Ne zaboravite da ste vi prvi uzor na koje se vaše dijete ugleda. Ukoliko se i sami ponašate finansijski odgovorno, planirate kućni budžet i vrednujete štednju (ne i škrtost), i vaše dijete će lakše usvojiti ove navike. Na sopstvenom primjeru djeci možete pokazati kako se štedi, a savjet je i da sa njima podijelite i edukativne priče o štednji. Upravo navike koje djeca steknu u djetinjstvu i mladosti utiču na to koliko odgovorno će upravljati novcem kasnije, kao i na to da li će i koliko štedjeti.
(eKapija)
