Iako je važio za jednog od najvećih i najuticajnijih muzičara svih vremena, Prins je bio veliki ekscentrik, što je predstavljalo neizostavan dio njegovog imidža i šarma. Upravo to je prouzrokovalo je da se o njemu čuje koliko pozitivnih, toliko i negativnih priča.
Jedna od negativnih je i ta da je on bio loš poslodavac.
Jedni od onih koji su to osjetili na svojoj koži, bili su muzičari iz benda The Time, sa kojima je Prins jedno vrijeme sarađivao. Kako kažu, ne samo da ih je tjerao da rade sve kako je zamislio nego ih je ponižavao na pozornici. Na primjer, kada bi mu se učinilo da postaju prepopularni, tjerao ih je da sviraju iza zavese.
Neki njegovi kasniji saradnici tvrde da je bilo grozno raditi za njega. Neke bi otpuštao zato što mu na vrijeme nisu donijeli termofor, a jedan zaposleni novinarima je rekao: „Članovi njegove ekipe nisu ga smjeli ni pogledati, ni pričati s njim. Vidio sam ga kada je doslovno otpustio lika jer ga je ovaj gledao. Samo je znao reći: ‘Ko je taj lik koji me gleda? Reci mu da ode'“.
Zanimljiva je i priča reditelja Kevina Smita koji je angažovan da snimi dokumentarac o Prinsovom vjerskom preobražaju.
Smit se sjeća priče jedne od zaposlenih.
„Objasniću vam nešto o Prinsu. On ne shvata stvari na način na koji ih mi shvatamo. Prins živi u svom svijetu već neko vrijeme. Dolazio bi nam s vremena na vrijeme i govorio stvari kao što su: ‘Tri je ujutro u Minesoti – treba mi kamila. Nabavite je’. I sad vi pokušajte da objasnite Prinsu da je to fizički nemoguće. I nije bio zlonamjeran. Jednostavno mu nije jasno zašto ne može nabaviti ono što želi“, prepričava Smit.
Bizlife
