Dale Carnegie je umro pre 58 godina. Nije bio ni matematičar ni fizičar, niti je izumeo novu mašinu ili došao do recepta za čudesan lijek, a pomogao je milionima da dovedu u red svoje živote prihvatajući osnovne principe koje su pronalazili u knjigama sa potpisom ’Dale Carnegie’ ili o njima slušali na predavanjima istog autora.
Carnegie je bio među najvećim ’učiteljima života’ prve polovine dvadesetog vijeka i aktuelan je i danas. Učio je druge kako da daju najbolje od sebe, da se ne predaju brigama i otkrio tajnu odnosa sa drugim ljudima – možete promijeniti ponašanje drugih ljudi samo kada promijenite svoje u odnosu na njih.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Knjiga ’Kako zaboraviti brige i naći zadovoljstvo u životu’ koja je, kako Carnegie kaže, nastala iz potreba ljudi i namijenjena je potrebama hiljada ljudi, puna je stvarnih životnih situacija ljudi sa kojima je Carnegie dolazio u kontakt i razgovarao. Njena prednost je upravo u bogatstvu različitih primjera različitih ljudi različitih iskustava i prava je riznica priča iz kojih se može mnogo naučiti.
Za sve koji mnogo brinu, koje mori sjutra, koji se često vraćaju u prošlost i kaju ili nostalgično prizivaju sjećanja na nekadašnje uspjehe, ovo je možda jedna od boljih priča.
„Ljudi misle da je čovjek koji je profesor na četiri univerziteta mora posjedovati natprosječnu inteligenciju. To, međutim, nije tačno što vam mogu potvrditi i moji najprisniji prijatelji koji znaju da spadam u ljude sasvim prosječne inteligencije. U čemu je tajna mog uspjeha? Samo u načinu života, načinu koji sam nazvao ’životom na jednodnevne rate’. Šta to znači? Navešću vam primjer.
Prije nego što sam došao ovamo (u Ameriku) prešao sam Atlantik velikim prekookeanskim brodom. Posmatrao sam kapetana koji je, stojeći na komandnom mostu, pritiskom na dugme mogao da aktivira bezbjednosne uređaje za zatvaranje vodopropusnih vrata na djelovima broda. Razmišljajući o takvom izumu ljudskog uma, nametnulo mi se poređenje – svaki čovjek je mnogo složeniji mehanizam, namijenjen mnogo dužoj plovidbi nego taj prekookeanski brod. Važno je posjedovati bezbjednosne uređaje kojima ćemo, kad zatreba, pritiskom na dugme, zatvarati čelična vrata nad komorama naših briga. Popnite se na komandni most i kad navale brige sjetite se čarobnog dugmeta, ne dozvolite da vam bujica preplavi komore. Rješavajte probleme redom: jedan po jedan. Isključite prednje i zadnje motore, zaboravite prošlost i ne opterećujte se brigama o budućnosti. Razvijajte naviku življenja na ’jednodnevne rate’. Tek tada ćete s pouzdanjem gledati u sadašnjicu. Jer, prošlost se ne može promijeniti, a budućnost je sadržana u današnjici.
Ovo sve ne kaže da ne treba da se trudite da se pripremate za budućnost. Za nju ćete se najbolje pripremiti ukoliko se svim silama usredsredite na danas… Moramo brinuti o sjutrašnjici, obezbijediti sredstva za život sebi i porodici, napredovati u poslu, štedjeti za stare dane. Ali, ne moramo se opterećivati nepotrebnim brigama o njoj…“
Svaki dan treba početi iznova, piše Carnegie, i treba pred očima imati ozbiljnost života. To znači da treba ispuniti zadatke sadašnjeg dana. Nešto kao pranje sudova: toga dana operete sudove koji su zaprljani, ali ne brinete unapred za sudove koji će i sjutra biti u sudoperi. Problem je ako u glavi imate ideju da sve sudove treba da operete u TOM JEDNOM DANU. Svaki dan počinje iznova, svaki dan su novi sudovi na redu za pranje.
