Isplata dijela zarade u kešu, umjesto preko računa u banci, najrasprostranjeniji je oblik izbjegavanja plaćanja poreza kada su domaće kompanije u pitanju. Poslodavci prijavljuju zarade zaposlenih do one sume do koje ocijene da su u mogućnosti da plaćaju doprinose, dok se za ostatak zarade to ne čini.
Stoga, veliki broj zaposlenih nije upoznat sa činjenicom da zbog visine doprinosa koji se uplaćuju Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja, u ovom slučaju, pri obračunavanju penzije neće uzeti u obzir njihova ukupna, već prijavljena primanja.
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata USSCG Srđa Keković napominje da je isplaćivanje zarade na ruke – rad na crno. Kako je objasnio za CdM, taj rad se ne prepoznaje sa pozicije države, ali ni sa pozicije samog radnika.
“To je inkriminisana radnja, to je kažnjivo djelo. Nažalost, činjenica je da to djelo ne može da se desi ukoliko na drugoj strani i zaposljeni ne prihvati jednu takvu situaciju. U Crnoj Gori je stanje takvo da je ogroman broj mladih ljudi nezaposleno i oni prihvataju sve uslove koje im poslodavci ponude, pa ne samo to da dio zarade dobijaju na ruke već i činjenicu da unaprijed potpisuju svoje otkaze na jednom blanko dokumentu, tako da poslodavac na kraju može da napiše što god hoće”, rekao je Keković.
Ekonomska analitičarka Ana Nives Radović ističe da veliki broj zaposlenih nije upoznat sa činjenicom da se pri obračunavanju penzije ne uzimaju u obzir njihova ukupna , već prijavljena primanja.
“Većina se sa ovim problemom suoči tek nakon regulisanja porodiljskog odsustva, gdje se nerijetko ustanovi da je nivo doznaka koje omogućava država, a u skladu sa zaradom koju je prijavio poslodavac, najčešće dvostruko niži od do tada garantovanih mjesečnih primanja”, rekla je Nives Radović za CdM.
Građani sami da prijave poslodavce
Ona je naglasila da inicijativa za rješavanje ovakvog problema mora da krene od samih građana koji će prijavljivati svoje poslodavce koji krše Zakon o radu i ugovore o radnom odnosu.
“U vremenu krize i velike nezaposlenosti jasno je da postoji strah od odlučivanja na ovakav korak, ali bez impulsa koji dolazi od stanovništva ne postoji mogućnost da institucije same preduzmu korak. Ono što bi u ovom slučaju bio predmet bavljenja institucija je pooštravanje kazni za kršioce zakona i angažovanost na edukaciji građana da su u stvari korisnici budžeta koji prema državi imaju i prava i obaveze, te da je država iznad svakog poslodavca, a prava zaposlenih iznad sitnih i prije svega nezakonitih interesa kompanija”, rekla je ona.
I prvi čovjek USSCG ističe da je država dužna da stane na put ovoj vrsti sive ekonomije.
“To je pojava koja jeste pošasna, a koju je isto tako nemoguće eliminisati ukoliko je državne institucije, koje su dužne da se staraju o tome, ne stave pod lupu, ne fokusiraju se i ne počnu obračun sa njom. Ubijeđen sam da bi to bila zvanična strategija države, koje u ovom trenutku nema jer ona želi da progleda kroz prste poslodavcima, zato što na neki način tako kupuje i socijalni mir. Ipak sam ubijeđen da, iako ne može da se iskorijeni, ova pojava može značajno da se suzbije, a to bi bilo značajno i za zaposlene i za budžet”, rekao je on.
Ko je nadležan?
A kako bi se država izborila sa ovim problemom, Nives Radović ističe da je neophodna dodatna angažovanost i Inspekcije rada.
“Ovo ne znači da Inspekcija već sada ne preduzima brojne mjere, ali nedostatak predstavlja to što je u nadležnosti ove institucije uočavanje nepravilnosti u situacijama kada postoje konkretni dokazi, dok je ključni problem u stvari u sferi svega onoga što se nigdje ne dokumentuje. Na taj način se stvara privid da poslodavci postupaju u skladu sa Zakonom o radu i poštuju ugovore na kojima se zasniva radni odnos, iako nisu rijetki ugovori o radu za koje poslodavci tvrde da su samo formalnost, a član u kojem se navodi iznos zarade biva izostavljen”, naglasila je ona.
Međutim iz Uprave za inspekcijske poslove saopšteno je CdM-u da pojava uplaćivanja dijela zarade na ruke mimo računa, ne predstavlja djelokrug ovlašćenja inspekcije rada.
“Inspekcija rada Uprave za inspekcijske poslove vrši nadzor u pogledu poštovanja ugovora o radu, koji mora biti u skladu sa zakonom i drugim propisima. Ugovor mora sadržati obaveze poslodavca da zaposlenom za određeno radno mjesto i vrijeme provedeno na radu odredi iznos osnovne zarade, visinu koeficijenta i elemente za utvrđivanje radnog učinka, naknade zarade, uvećane zarade i druga primanja zaposlenog. U pogledu poštovanja ugovora o radu Inspekcija rada dosad nije primila nijednu inicijativu za pokretanje postupka inspekcijskog nadzora u kojoj bi nekome bila isplaćena manja zarada u odnosu na onu definisanom ugovorom o radu”, navodi se u saopštenju Uprave za inspekcijske poslove.
UPCG: Izbjegavanje plaćanja poreza odgovor na ekonomsku situaciju
U Uniji poslodavaca Crne Gore UPCG ovakav vid izbjegavanja plaćanja poreza vide kao odgovor na cjelokupnu socio-ekonomsku situaciju u zemlji.
“Svojevrstan „odgovor“ na navedeni problem, jedan broj poslodavaca pronašao je u raznim vidovima izbjegavanja poreskih obaveza – bilo neevidentiranjem prometa određenih roba i usluga, bilo izbjegavanjem plaćanja jednog dijela poreza i doprinosa na lična primanja radnika – zapošljavanje na „crno“ ili plaćanje obaveze na zagarantovane ili minimalne zarade. Preduzeća koja rade na crno ne plaćaju ni PDV, ni porez na zakup poslovnog prostora, industrijsku tj. skuplju struju, vodu i komunalne usluge. A svi ovi nameti na legalne poslodavce čine da cijene njihove robe i usluga budu i do 60-80 odsto veće u odnosu na one koji nelegalno posluju tj. rade na crno, što za rezulutat ima stvaranje nelojalne konkurencije, kao i prelivanje fiskalnog opterećenja iz neformalnog u formalni sektor”, rekla je u izjavi za CdM, Zvezdana Oluić iz UPCG.
Uvođenje novih poreskih opterećenja i dažbina , ističe Oluić, glavni su uzrok postojanja sive ekonomije.
“Zato podsjećamo da je UPCG u proteklom periodu više puta upućivala javni poziv državi da preduzme hitne mjere za preispitivanje opravdanosti uvođenja novih poreskih opterećenja i dažbina . Mjera na koju smo upućivali državu je da proširi poreski obuhvat na sva pravna i fizička lica koja, djelimično ili u potpunosti, nelegalno obavljaju neki vid djelatnosti i ostvaruju prihode. Navedeno će sasvim sigurno rezultirati smanjenjem sive ekonomije, a potom i smanjenjem poreskog opterećenja za one privredne subjekte koji posluju legalno, u skladu sa važećom zakonskom regulativom”, istakla je ona.
Prema njenim riječima, stvaranje adekvatnog biznis ambijenta je rješenje koje će podstaći građane da uđu u preduzetničke vode, privrednike da razvijaju svoj biznis i usklade poslovanje sa važećim propisima, zaposlene da ne insistiraju na neprijavljenom radu, a nadležne inspekcijske organe da rade svoj posao i praktikuju ujednačen, ravnopravan tretman prema svim subjektima kontrole.
“Dakle, u ovom trenutku, sivu ekonomiju treba posmatrati kao mjeru one legalne ekonomske aktivnosti koja je ugušena neodmjerenim oporezivanjem i pretjeranim administriranjem, ali koja se ipak organizuje u neformalnom obliku. Nju treba, prije svega, tumačiti kao spontano rješenje jednog ozbiljnog ekonomskog problema, a ne samo kao problem”, zaključila je ona.
Jedno je sigurno: na gubitku su svi. Dok se ne utvrdi nadležnost kontrole primanja zarada na ruke, država će se i dalje boriti sa ovom vrstom sive ekonomije, a građani će sa manjom penzijom pokrivati sve troškove.
Autori: Tamara Klikovac, Slađana Đukanović
Izvor: CdM
