Na drugom panelu drugog dana konferencije „Montenegro Financial Markets“, pod nazivom „Turbulencije i neizvjesnosti: uticaj na finansijska tržišta i bankarsku industriju“, predsjednici Upravnih odbora dvije najveće banke u zemlji – Tamaš Kamaraši (CKB) i Martin Leberle (NLB) – otvoreno su govorili o odlasku i povratku talenata, digitalnoj transformaciji, SEPA integraciji, preregulisanosti, prelasku na bezgotovinsko plaćanje, atraktivnosti Crne Gore za strane investitore i realnosti cilja članstva u EU do 2028. Panel je moderirao ESG savjetnik Roger H. Hartmann.

U raspravi o „brain drainu“, istaknuto je da je odlazak mladih i stručnih ljudi prisutan širom regiona, ali i da Crna Gora bilježi primjere povratka i dolaska talenata iz inostranstva.

Kamaraši je naglasio da zemlja prethodnih godina privlači stručnjake i da i dalje postoji prostor da se talentovani ljudi vrate i grade karijeru ovdje, dok je Leberle ukazao na značaj očuvanja obrazovnog sistema i stvaranja jasnih perspektiva zapošljavanja. Kao pozitivan signal ocijenjen je povratak ljudi sa međunarodnim iskustvom na najviše državne funkcije, a zaključeno je da zadržavanje i povratak talenata nije samo makrotema, već i operativni prioritet banaka – od brendiranja poslodavca do saradnje s univerzitetima.

Digitalizacija je prepoznata kao ključna tačka razvoja, ali slika je, prema riječima učesnika, ambivalentna: banke su napravile značajan napredak, dok širi institucionalni okvir i dalje sputava potpunu digitalnu uslugu „od kraja do kraja“.

Leberle je ukazao na banalne, a skupe prepreke – od nepotrebnih posjeta notarima do višenedjeljnog čekanja registarskih tablica – kao simptome operativnih uskih grla koja usporavaju poslovne procese. Kamaraši je dodao da su temelji postavljeni, ali da neke osnovne stvari još ne funkcionišu, posebno u domenu identifikacije klijenata, prikupljanja biometrijskih saglasnosti i dvofaktorske autentifikacije, gdje je praksa EU i dalje daleko ispred. U tom kontekstu, istaknuta je potreba za bržim usklađivanjem zakonodavstva s evropskim pravilima, smanjenjem papirnih procedura za građane i mala preduzeća te ubrzavanjem javnih e-servisa.

Ulazak Crne Gore u SEPA zonu predstavljen je kao „tektonska promjena“ koja snižava naknade, otvara vrata novim klijentima i biznis modelima, približava zemlju evropskom tržištu i smanjuje percepcione barijere investitora. Banke su značajno investirale u IT i prilagođavanje sistema, a regulator je pokazao kapacitet da iznese veliki projekat u kratkom roku, što je, po mišljenju panelista, iskustvo koje treba preslikati na druge reforme. SEPA je prepoznata kao platforma za dalji razvoj – od kartičnih i multivalutnih servisa do novih platnih inovacija – a njeni efekti na srednji rok ogledaju se u nižim naknadama, bržim transferima, većoj interoperabilnosti s EU i jasnom signalu o ozbiljnosti institucija.

Razgovor je obuhvatio i pitanje preregulisanosti.

Kamaraši je ocijenio da problem u Crnoj Gori nije pretjerano normiranje, već manjak zakona koji daju opipljiva rješenja i ograničeni institucionalni kapaciteti da se politike sprovedu. Leberle je dodao da, u procesu usklađivanja sa evropskim propisima, treba više javne rasprave i razumnije primjene pravila, kako bi regulativa bila razvojna, a ne odvraćajuća, navodeći kao primjer lične administrativne barijere s boravišnim dozvolama. Zaključeno je da su kvalitet propisa i sposobnost institucija da ih sprovedu važniji od njihovog obima.

Prelazak sa gotovine na digitalna plaćanja ocijenjen je poželjnim, ali ne i automatskim procesom.

Kamaraši je naglasio da je Crna Gora i dalje „gotovinska ekonomija“ i da bez zakonskih podsticaja i aktivne promocije bezgotovinskih kanala nema brzog preokreta.

Leberle je dodao da strani investitori u Savjetu lobiraju za ograničavanje upotrebe gotovine, ali da je neophodna jasna politička volja i šira fiskalno-regulatorna podrška, uz upozorenje da digitalno plaćanje ne rješava samo od sebe probleme sive ekonomije i povjerenja.

Posebna pažnja posvećena je stranom i domaćem kapitalu. Kako bi Crna Gora ponovo postala istinski atraktivna za strane investitore, sagovornici su istakli da je potrebna čvrsta strateška odluka o tome šta zemlja želi. Ako je opredjeljenje snažan priliv stranih investicija, onda fokus mora biti na infrastrukturi, efikasnim institucijama i predvidljivosti poslovnog okruženja. Kamaraši je upozorio da puki zbir FDI ne znači mnogo ako produktivne investicije stagniraju ili opadaju, dok je Leberle podsjetio na regionalne prakse poput Poljske, BiH ili Ukrajine, koje su gradile „one-stop shop“ režime, proaktivnu promociju i jasne podsticaje – uvijek uz centralnu ulogu povjerenja.

Razmatrana je i ambicija članstva u EU do 2028. godine.

Leberle smatra da je rok realan, ali samo ako djela nadvladaju riječi, posebno u bankarstvu, gdje zaostajanje za praksama prosječne poljske banke iznosi pet do deset godina. Potrebno je pripremiti i institucije i klijente za standarde EU, jer otvaranje računa za pet minuta više nije egzotika, već pravilo.

Kamaraši je dodao da je cilj izvodljiv ako ga definišu najuticajniji lideri i prate mjerljivi rezultati, podsjećajući da je Zakon o elektronskom potpisu godinama na snazi, ali bez široko prihvaćene praktične upotrebe, što simbolizuje širi jaz između nominalne usklađenosti i stvarne promjene.

Panelisti su izdvojili tri horizontalna prioriteta koji se stalno vraćaju: potrebu za jačanjem institucionalnih kapaciteta kako bi se politike pretočile u mjerljive rezultate (SEPA je istaknuta kao pozitivan presedan), digitalni pristup „od kraja do kraja“ uz uklanjanje papirnih barijera i pun ciklus e-usluga za građane i biznis, te izgradnju povjerenja i predvidljivog, pro-investicionog okruženja, uključujući fiskalne, regulatorne i sudske stubove.

Šire poruke panela svodile su se na stav da mala ekonomija može biti nadmoćna ako koristi svoju veličinu za brzinu i efikasnost.

Leberle je Crnu Goru opisao kao „predivan mali dijamant“ koji može brže reagovati od velikih sistema, pod uslovom da se prednost „malog“ pretoči u kvalitetnu uslugu. Kamaraši je dodao da je „copy-paste“ provjerenih rješenja sasvim legitimna strategija malih ekonomija – od platnih inovacija do institucionalnih modela – ali ključ ostaje u implementaciji, a ne u strateškim dokumentima.

Na kraju su definisane i konkretne mjere za ubrzanje promjena: standardizacija i masovno uvođenje elektronskog potpisa i eIDAS rješenja u bankarstvu, registrima i notarskim procesima; uspostavljanje „one-stop shop“ režima za investitore s jasnim rokovima i digitalnim praćenjem predmeta; ograničavanje upotrebe gotovine uz podsticaje za kartična i instant plaćanja; razvoj „SEPA+“ plana za nove usluge; unapređenje javnih e-servisa kroz brze, vidljive pobjede poput registracija vozila, notarskih potvrda i poreskih izvadaka; te kampanja finansijske pismenosti koja, pored informisanja, uvodi i mjere koje mijenjaju svakodnevno ponašanje korisnika.

Panel je poslao jasnu poruku: Crna Gora ima snagu da ubrza – iskustvo sa SEPA-om pokazuje da je moguće. Da bi se talas pretvorio u plimu, potrebni su fokus na institucionalnim kapacitetima, operacionalizacija digitalnih rješenja i hrabra odluka da se stvori investiciono okruženje u kojem povjerenje nije parola, nego standard usluge. Tek tada će, složili su se panelisti,  „malo je lijepo“ postati i – „malo je moćno“.