„Ljudi su mi tokom proteklih nekoliko mjeseci više puta postavili isto pitanje: Zašto Sirija? Zašto ulagati u zemlju koja se često posmatra kroz prizmu sukoba, a ne mogućnosti?“, objavio je osnivač kompanija Emaar i Noon Mohamed Alabar na LinkedInu, najavljujući autorski tekst pod naslovom „Zašto vjerujem u Siriju“.

Jedan od najpoznatijih arapskih biznismena poručio je da u Siriji prepoznaje priliku sličnu onima koje je ranije vidio u Srbiji i Albaniji, u vrijeme kada su mnogi investitori ta tržišta smatrali previše rizičnim i nestabilnim.

Kako je naveo, iste sumnje slušao je kada je razmatrao ulaganja u Srbiju, dok se njena ekonomija suočavala sa poteškoćama i dok je međunarodna javnost bila nesigurna u pogledu njene budućnosti.

Slična upozorenja pratila su i njegove planove u Albaniji, za koju su mu govorili da je previše rizična, nestabilna i da je još rano za ozbiljnije investicije.

„Onda sam prošetao Tiranom. Upoznao sam ljude, razgovarao sa njima, slušao ih i gledao ih u oči. Vidio sam toplinu, otpornost i lidere sa iskrenom odlučnošću da svoju zemlju pokrenu naprijed. Otišao sam uvjeren da postoji potpuno drugačija priča koja tek treba da bude napisana. Albanija je dokazala da sam bio u pravu. Srbija je dokazala da sam bio u pravu“, napisao je Alabar.

On smatra da istorija često nagrađuje one koji uspiju da prepoznaju potencijal ljudi i država prije nego što to postane stav većine investitora.

„Danas isto osjećam prema Siriji“, poručio je Alabar.

Sirija nije samo zemlja sukoba

Govoreći o potencijalu Sirije, Alabar je ocijenio da tu državu ne treba posmatrati isključivo kroz ono što je pretrpjela tokom prethodnih godina.

Siriju je opisao kao jednu od najstarijih i najznačajnijih civilizacija svijeta, ističući Damask kao jedan od najstarijih neprekidno naseljenih gradova, koji je hiljadama godina predstavljao raskrsnicu kultura, trgovine i ideja.

Posebno je ukazao na mediteransku obalu, plodne doline i drevne gradove čiji ostaci svjedoče o carstvima koja su oblikovala istoriju svijeta.

„Palmira, Alep, Bosra. To nijesu samo ruševine. To su neki od najvećih darova koje je jedna zemlja ostavila čovječanstvu“, naveo je Alabar.

Pored istorijskog, prirodnog i turističkog potencijala, on je kao najveću vrijednost Sirije izdvojio njene stanovnike.

Prema njegovim riječima, Sirijci su otporni, talentovani, preduzetnički nastrojeni i dostojanstveni ljudi koji su, uprkos ogromnim teškoćama, sačuvali identitet, ponos i ambiciju.

„Putovao sam dovoljno da znam da su upravo te osobine pravi temelj na kojem se grade velike države. Ne nafta. Ne geografija. Ljudi“, poručio je Alabar.

Najveće prilike rijetko su očigledne

Alabar je ocijenio da najveće poslovne prilike uglavnom ne dolaze sa jasnom najavom i unaprijed uklonjenim rizicima.

Kako je objasnio, najlakša odluka za investitora jeste da prati većinu i ulaže na tržištima na koja su drugi već došli i na kojima je put već izgrađen.

Teža, ali često mudrija odluka jeste prepoznati potencijal prije nego što o njemu bude postignut širi konsenzus.

„Potrebno je vidjeti šta jedna zemlja može postati, a ne samo ono što je bila. Vjerovati u ljude prije nego što ih ostatak svijeta prepozna“, naveo je Alabar.

On vjeruje da će Sirija tokom naredne decenije postati jedna od najzanimljivijih investicionih priča na Bliskom istoku.

Takav razvoj, prema njegovoj ocjeni, neće biti zasnovan samo na bogatoj istoriji zemlje, već i na njenoj budućnosti, liderima koji rade na njenom napretku, potencijalu mladih Sirijaca u zemlji i dijaspori, kao i obimu poslova koji bi mogli biti pokrenuti ukoliko se stvore uslovi za razvoj.

Alabar je kazao da su mladi Sirijci u zemlji i dijaspori sposobni, spremni i željni da učestvuju u obnovi i razvoju zemlje.

Ulaganje ne smije biti samo izvlačenje profita

Osnivač Emaara naglasio je da pravi investitor ne bi trebalo da dolazi u neku zemlju samo kako bi ostvario i iznio profit.

Prema njegovim riječima, ozbiljna ulaganja podrazumijevaju da investitor postane dio lokalne zajednice, otvori radna mjesta od kojih zavise porodice, sarađuje sa domaćim kompanijama, razvija lokalne kadrove i gradi infrastrukturu koja će trajati duže od pojedinačnog projekta.

„To znači ostaviti mjesto snažnijim, sa više samopouzdanja i sposobnijim nego što ste ga zatekli“, napisao je Alabar.

Finansijski prinosi su važni, dodao je, ali su najbolje investicije u njegovoj karijeri stvarale mnogo više od dobiti.

„Stvarale su povjerenje. A povjerenje u zemlji koja ponovo pronalazi oslonac vrijedi više od bilo kojeg bilansa“, poručio je Alabar.

On smatra da pravi trenutak za učestvovanje u razvoju Sirije nije period u kojem će sve već biti izgrađeno i u kojem rizik više neće postojati.

Pravi trenutak je, prema njegovim riječima, sada, dok dolazak investitora može poslati snažnu poruku i pomoći u stvaranju povjerenja.

Optimističan, ali dugoročan pogled

Alabar je istakao da je svjestan da se obnova povjerenja i razvoj investicionog okruženja ne mogu dogoditi preko noći.

Povjerenje se, kako je naveo, gradi godinama, a može biti izgubljeno u jednom trenutku.

Iskustvo na tržištima koja su drugi smatrali teškim naučilo ga je da optimizam, kada je zasnovan na disciplini, radu i stvarnoj dugoročnoj posvećenosti, može postati snažna ekonomska sila.

Takav optimizam ne privlači samo kapital već, prema njegovom mišljenju, mijenja način na koji jedna zemlja doživljava samu sebe i svoju budućnost.

„Najveća vrijednost Sirije nijesu samo njene drevne ruševine, niti njena izuzetna geografija. Najveća vrijednost Sirije su njeni ljudi. Dajte ljudima stvarnu nadu, istinsku priliku i samopouzdanje da ulažu u sopstvenu budućnost i dogodiće se izuzetne stvari“, poručio je Alabar.

On je zaključio da poslovanje, u svom najboljem obliku, treba da unapređuje ljudski život, a da Sirija predstavlja jednu od najznačajnijih prilika da se taj princip primijeni.

Za Alabara, Sirija nije samo još jedna investiciona destinacija, već prilika da učestvuje u oslobađanju potencijala zemlje čija najvažnija poglavlja, kako vjeruje, tek treba da budu napisana.

„Zato vjerujem u Siriju. Zato idem tamo“, zaključio je Alabar.