Energetski sektor obilježio je proteklu sedmicu ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom regionu. Nažalost, umjesto da govorimo o investicijama, novim radnim mjestima ili poslovnim uspjesima, primorani smo da razrađujemo krizne scenarije. Nakon devet mjeseci neodlučnog stanja „povuci-potegni“, ove su sedmice stupile na snagu američke sankcije protiv Naftne industrije Srbije. Jasno je da je to bilo nešto što je već dugo „visilo u vazduhu“, pa nije izazvalo iznenađenje, ali to ne znači da posljedice po Srbiju i dio regiona neće biti ozbiljne. Dan prije stupanja sankcija na snagu, u Zagrebu je održan sastanak predstavnika Janafa i MOL-a, čime je, nadamo se, konačno započelo razdoblje normalne komunikacije između dva poslovna partnera, bez nepotrebnih političkih „začina“ koji su obilježili protekle sedmice. U trenutnim geopolitičkim okolnostima jasno je da su Hrvatska i Mađarska međusobno upućenije nego ranije — uz, naravno, stanoviti „poguranac“ američke administracije, koja očigledno želi strateški smanjiti ruski energetski uticaj u cijeloj Evropi, pa i u njenom jugoistočnom dijelu.
S druge strane, ovih dana svjedočimo brojnim medijskim spinovima koji često promašuju suštinu. Prvi takav primjer je navodna želja MOL-a da kupi udio u Janafu. Takva mogućnost ne samo da nije realna, već uopšte nije ni na stolu — neko je očigledno pogrešno protumačio poruke iz Budimpešte. U MOL-ovom saopštenju, u kojem se navodi da bi bilo korisno da Janaf prouči „međunarodne primjere vlasničke strukture zapadnoevropskih transportnih kompanija, gdje prisustvo korisnika nafte kao suvlasnika garantuje pravedno formiranje cijena i kontinuiranu dostupnost usluga“, ne krije se mađarska želja za kupovinom udjela, već pokušaj da se utiče na cijenu transporta — što je od početka glavna tema. Jasno je da su korekcije Janafovih cijena moguće, ali će one zavisiti od eventualnog povećanja količina nafte koje će se transportovati prema rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj. Uostalom, to su potvrdila i oba člana Uprave Janafa, Stjepan Adanić i Vladislav Veselica. Čitaoci Poslovnog vikenda znaju da je Veselica, u svojoj kolumni prije dvije sedmice, jasno iznio strategiju Janafa i svijest o svim postojećim rizicima. Primjera radi, naredne godine počinje izgradnja naftovoda Mađarska–Srbija, koji ima potencijal da zadovolji potrebe centralne Evrope za naftom mimo Janafa. Ipak, to ne znači da će budućnost Janafa biti ugrožena, jer se kompanija posljednjih godina uspješno okrenula tržišnom poslovanju.
Mnogo je više neizvjesnosti kada je riječ o sudbini Naftne industrije Srbije, koja će imati direktan uticaj na čitav region. Teško je zamisliti scenario u kojem Rusi ostaju većinski vlasnici NIS-a. Još je teže zamisliti da bi neka hrvatska kompanija ili preduzetnik postali novi suvlasnici NIS-a. Moramo biti svjesni političke realnosti. Međutim, hrvatsko-mađarsko-američka ili neka slična kombinacija — to je već sasvim zamislivo. U posljednjim godinama svjedočili smo i mnogo većim iznenađenjima na globalnoj sceni. Kakvo god mišljenje imali o Vučiću, jasno je da on posjeduje politički instinkt i sposobnost da osjeti promjene na globalnoj geopolitičkoj tabli. Sada mu je potpuno jasno da daljnje odugovlačenje više nije opcija. Najveće žrtve ovih sankcija biće građani Srbije, kao i zaposleni u NIS-u, dok će kolateralnu štetu trpjeti i brojni poslovni partneri kompanije, kojih ima izuzetno mnogo.
Istovremeno, politički značaj NIS-a za Rusiju je ogroman i teško je očekivati da će se Moskva lako odreći te poluge uticaja. Rješenje ove situacije teško je tražiti u Briselu, Budimpešti, Zagrebu ili Beogradu. Na kraju, sve će zavisiti od dogovora između Vašingtona i Moskve…
Izvor: Poslovni dnevnik
