Željeznička infrastruktura Crne Gore nema usvojene politike za upravljanje sukobom interesa, odobravanje i objavljivanje poslova sa povezanim licima, prijavljivanje nepravilnosti i korporativno izvještavanje, pokazuje upitnik o usklađenosti sa Kodeksom korporativnog upravljanja koji je kompanija dostavila Montenegroberzi.

Upitnik o korporativnom upravljanju pokazuje da kompanija u većinskom državnom vlasništvu ima uspostavljene osnovne mehanizme upravljanja rizicima, ali ne i niz politika važnih za transparentnost, unutrašnju kontrolu i odgovornost uprave.

Iz odgovora se vidi i da ŽICG nema politiku ponašanja članova Odbora direktora i zaposlenih, politiku dividendi, kao ni politiku odnosa sa ključnim zainteresovanim stranama. Kompanija je negativno odgovorila i na pitanje da li postoji javno definisana procedura za izbjegavanje konkurentskih aktivnosti članova uprave.

Dokument predstavlja odgovore same kompanije na pitanja o primjeni standarda korporativnog upravljanja. Zbog toga ga ne treba posmatrati kao nezavisnu reviziju kvaliteta upravljanja, već kao prikaz sistema, procedura i politika za koje ŽICG navodi da postoje ili ne postoje.

Bez politike za sukob interesa i povezane poslove

ŽICG je navela da nije usvojila politiku upravljanja sukobom interesa. Ne postoji ni politika za odobravanje i objavljivanje transakcija sa povezanim licima, čiju bi efikasnost trebalo da procjenjuje Komisija za reviziju.

Kompanija je odgovorila i da nijesu javno dostupni podaci o udjelima članova Odbora direktora u drugim društvima, kao i da nije definisana procedura za izbjegavanje konkurentskih aktivnosti i članstva u upravama konkurentskih kompanija.

Ovi nedostaci posebno su značajni zbog vlasničke strukture ŽICG-a. Prema podacima iz upitnika, država Crna Gora kontroliše 72,44 odsto akcija kompanije. Osnovni kapital iznosi gotovo 439,7 miliona eura, a društvo je izdalo više od 157,6 miliona običnih akcija.

Nepostojanje politika samo po sebi nije dokaz da je bilo sukoba interesa ili spornih transakcija, ali pokazuje da kompanija nema formalizovan i javno predstavljen sistem kojim bi se takvi rizici prepoznavali, odobravali i nadzirali.

Nema politike za prijavljivanje nepravilnosti

ŽICG je negativno odgovorila na pitanje da li ima politiku za prijavljivanje kršenja zakona i internih pravila, čiju bi efikasnost ocjenjivala Komisija za reviziju.

Takva politika trebalo bi da definiše način na koji zaposleni i druga lica mogu prijaviti sumnje na nepravilnosti, ko prima prijave, kako se one ispituju i na koji način se štiti prijavilac. Iz objavljenog upitnika nije vidljivo da ŽICG ima cjelovit sistem te vrste.

Istovremeno, kompanija navodi da Komisija za reviziju nadzire sprovođenje politike prijavljivanja nepravilnosti, iako je na drugom mjestu odgovorila da takva politika ne postoji. Ta dva odgovora otvaraju pitanje kako je tačno organizovan nadzor u ovoj oblasti.

Interna revizija samo djelimično uspostavljena

ŽICG navodi da ima politiku upravljanja rizicima, posebnu funkciju zaduženu za rizike i sistem interne kontrole. Kompanija tvrdi i da godišnji izvještaj sadrži informacije o nadzoru nad upravljanjem rizicima i mjerama za unapređenje kontrola.

Ipak, odgovori o internoj reviziji pokazuju znatno slabiju sliku. Funkcija interne revizije označena je kao djelimično uspostavljena, dok je kompanija odgovorila da nema javno dostupnu politiku njenog rada i da nema najmanje jednog internog revizora koji o radu izvještava Komisiju za reviziju i Odbor direktora.

Djelimično je uređeno i pitanje imenovanja nosioca funkcije interne revizije, dok je odgovor „ne“ dat na pitanje da li su Komisija za reviziju i interni revizor usaglašeni oko godišnjeg plana rada, izvještavanja i praćenja sprovođenja preporuka. Komisija za reviziju, prema upitniku, ne ocjenjuje svake godine efikasnost upravljanja rizicima i sistema interne kontrole.

Odbor se ne ocjenjuje, nema plana nasljeđivanja funkcija

Kompanija je navela da ne sprovodi godišnju procjenu efikasnosti Odbora direktora, pojedinačnih članova i odborskih komisija. Rezultati takve procjene zbog toga se ne objavljuju u godišnjem izvještaju, a ŽICG ne angažuje ni spoljne stručnjake za ocjenjivanje rada Odbora.

Ne postoji ni plan sukcesije za članove Odbora direktora i izvršnog direktora, odnosno unaprijed definisan sistem izbora i pripreme ljudi koji bi preuzeli ključne funkcije. Kompanija nema ni politiku imenovanja koja bi uključivala objektivne kriterijume, raznovrsnost i uravnoteženu zastupljenost polova.

S druge strane, ŽICG navodi da Odbor ima neparan broj članova, da većinu čine nezavisni neizvršni direktori i da su funkcije predsjednika Odbora i izvršnog direktora razdvojene. Kompanija ima sekretara društva, Komisiju za naknade i Komisiju za reviziju.

Bez politike izvještavanja

ŽICG nema usvojenu politiku izvještavanja usklađenu sa propisima i Kodeksom korporativnog upravljanja.

Nijesu definisani svi elementi takve politike, uključujući odgovornosti zaposlenih, vrste informacija koje se objavljuju, rokove, procedure za postupanje sa insajderskim informacijama i nadzor nad izvještavanjem. Kompanija ne organizuje ni kontinuiranu internu obuku zaposlenih u ovoj oblasti.

ŽICG, ipak, tvrdi da na internet stranici objavljuje tačne i blagovremene informacije, da ima lice i posebnu organizacionu jedinicu zaduženu za odnose sa investitorima i da omogućava investitorima učešće na sastancima putem elektronskih komunikacija.

Istovremeno, kompanija je navela da sve informacije o korporativnom upravljanju nijesu dostupne na jednom mjestu, da održavanje sastanaka i konferencija sa investitorima najavljuje samo djelimično i da samo djelimično objavljuje sadržaj tih komunikacija.

Formalna struktura postoji, kontrolni mehanizmi zaostaju

Dokument pokazuje da kompanija u većinskom državnom vlasništvu nema niz osnovnih politika savremenog korporativnog upravljanja. Posebno se izdvajaju nepostojanje sistema za upravljanje sukobom interesa i povezanim transakcijama, politike prijavljivanja nepravilnosti, potpuno uspostavljene interne revizije, procjene rada Odbora i uređene politike izvještavanja.

ŽICG, prema sopstvenim odgovorima, ima osnovnu upravljačku strukturu i sistem upravljanja rizicima. Međutim, formalno postojanje Odbora, komisija i internih kontrola ne može u potpunosti nadomjestiti nedostatak jasnih, javnih i provjerljivih pravila odgovornosti.

Izvor: Bankar