Još davne 1987. godine, kada je Donald Trump prvi put testirao ideju kandidature za predsjednika, publici u New Hampshireu rekao je da bi SAD trebalo da napadne „užasnu, užasnu zemlju“ Iran i „preuzme dio njihove nafte“. U godinama koje su uslijedile, Trump je govorio i o preuzimanju kontrole nad prirodnim resursima Venezuela, Irak, Sirija, Kuvajt i Libija. Dugo se, uključujući i tokom Trumpovog prvog mandata, na ovu kontroverznu ideju o sticanju kontrole nad globalnim snabdijevanjem energijom gledalo kao na svojevrsnu šalu od strane spoljnih analitičara i političkih protivnika. U njegovoj drugoj administraciji, jedna verzija te ideje postala je temelj američke projekcije moći, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu.
Ta politika jedan je od razloga zbog kojih su SAD uhapsile predsjednika Venezuela. Iz istog razloga Bijela kuća sada smatra da može izvršiti pritisak na Kuba i primorati kubansko rukovodstvo na ustupke. I zato se Trumpova administracija, uoči masovnog američko-izraelskog napada na Iran prošlog vikenda, hvalila da to može učiniti bez potpunog poremećaja globalne ekonomije. Iako se za nju znalo, ova politika nije privukla mnogo pažnje. Nosi gotovo komično mačo ime: „energetska dominacija“. Pojednostavljeno, plan se svodi na tri koraka: maksimalno povećati američki udio u svjetskom snabdijevanju energijom, posebno fosilnim gorivima; iskoristiti taj uticaj do krajnjih granica; i potom natjerati rivale, kako strane tako i domaće, da se pokore.
Ili, kako je rekao predsjednik Trump u govoru koji je održao u Corpus Christiju u Teksasu dan prije nego što je naredio novi napad na Iran, on „učvršćuje status Amerike kao daleko najveće energetske supersile na svijetu“. Ofanziva uključuje napade na bolnicu i osnovnu školu za djevojčice, u kojima je poginulo najmanje 60, a moguće i do 115 ljudi, izvijestio je The New York Times. Prethodni predsjednici iz obje stranke podsticali su sve intenzivnije bušenje, sve u ime oslobađanja Amerike od zavisnosti od tuđih fosilnih goriva. Sada SAD proizvodi gasa i nafte, prema podacima Ministarstva energetike, više nego Rusija i Saudijska Arabija zajedno, te tu dinamiku može preokrenuti. Fosilna goriva pod američkom kontrolom mogu se koristiti kako bi se druge zemlje primorale na poslušnost američkoj petrodržavi, piše Business Insider.
„Naša nafta, naš gas, naši minerali, naš ugalj“, rekao je Rich Goldberg, koji je prošle godine učestvovao u osnivanju Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju (NEDC). „Ako uspijete aktivirati te resurse, riječ je o bilionima dolara i ogromnom potencijalu za širenje političkog i ekonomskog uticaja nad protivnicima.“
Kao primjer navodi se Iran. Prije nego što je Trump prošle godine naredio bombardovanje nuklearnih postrojenja u blizini Teherana, u administraciji je postojala zabrinutost zbog mogućih posljedica po globalno energetsko tržište. Iran je više puta prijetio destabilizacijom snabdijevanja energijom koristeći mine, dronove i brze jurišne čamce raspoređene oko strateški važnog Hormuškog moreuza.
„Everyone, keep oil prices low“, objavio je Trump na svojoj društvenoj mreži. „Drill, baby, drill — and I mean now.“
Njegovi savjetnici uvjeravali su ga da nema razloga za zabrinutost jer Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici danas kontrolišu dovoljno veliki udio svjetske proizvodnje nafte da Iran više ne može imati presudan uticaj na tržište. Zaista, cijena sirove nafte nije se dugo zadržala na povišenim nivoima: nakon vrhunca od 79 dolara po barelu, već dva dana kasnije spustila se na 66 dolara. Tome je djelimično doprinijela povećana ponuda relativno jeftine američke i savezničke nafte.
Američki ministar energetike Chris Wright kasnije je to nazvao „jasnim dokazom efikasnosti Trumpove politike energetske dominacije i rasta proizvodnje u Sjedinjenim Američkim Državama“, dodajući da takvi tržišni uslovi omogućavaju nastavak vojnog pritiska na Iran uz ograničene ekonomske posljedice.
Sukob sa Kinom
Međutim, ta dominacija nije potpuna, a Trumpovi pristalice Kina vide kao najveći izazov. Kineske tehnologije u oblasti solarne i vjetroenergije, kao i baterijskih sistema, postale su toliko efikasne i cjenovno konkurentne da smanjuju privlačnost fosilnih goriva pod američkom kontrolom. Dodatni izvor frustracije, tvrde u Trumpovom okruženju, jeste činjenica da se Kina pritom predstavlja kao globalni lider u borbi protiv klimatskih promjena.
Peking danas ima centralnu ulogu u međunarodnim klimatskim pregovorima, iako je i dalje najveći svjetski emiter gasova sa efektom staklene bašte. Prošle godine Kina je izvezla više od 222 milijarde dolara tehnologija čiste energije. Kineski proizvođači automobila pritom su izvezli oko dva i po miliona električnih vozila, ukupne vrijednosti veće od 70 milijardi dolara. Američki proizvođači prodali su približno upola manje, računajući domaće i inostrano tržište zajedno.
Goldberg, danas zaposlen u washingtonskom think tanku Zaklada za odbranu demokratija, takvu kinesku strategiju naziva „psihološkom operacijom“, odnosno pokušajem da se Kina prikaže kao globalni spasitelj, dok istovremeno povezuje svjetsku energetsku infrastrukturu sa sopstvenom opremom koju smatra nepouzdanom i potencijalno ranjivom na sajber napade. „Teško je zamisliti efikasniji način za slabljenje Sjedinjenih Država“, zaključuje.
Energetika i AI revolucija
Trumpovi pristalice tvrde da je potrebno djelovati brzo jer energetsku dominaciju ne vide samo kao instrument geopolitike, već i kao strategiju prilagođavanja američke ekonomije eri vještačke inteligencije, prije nego što to učini Kina.
Data centri za razvoj vještačke inteligencije zahtijevaju ogromne količine energije, a administracija smatra da se stabilno snabdijevanje u potrebnom obimu trenutno može obezbijediti prije svega fosilnim gorivima. Energija vjetra i sunca, prema tom stavu, previše zavisi od vremenskih uslova.
Velike tehnološke kompanije samo djelimično se slažu s tom procjenom. Iako ulažu ogromna sredstva u data centre i prihvataju tezu o energetskom nadmetanju sa Kinom, ne podržavaju oslanjanje isključivo na fosilna goriva. Obnovljivi izvori energije postali su, naime, toliko jeftini da ih je teško zanemariti, čak i uz ograničenja u kontinuiranoj proizvodnji.
Izgradnja gasnih elektrana traje godinama, pri čemu se na ključne turbine čeka i do sedam godina, dok novi nuklearni projekti zahtijevaju još duže rokove. Zbog toga OpenAI ulaže i u projekte zasnovane na prirodnom gasu i solarnoj energiji, kako je naveo direktor za globalne poslove Chris Lehane.
Prema podacima Trumpove administracije, obnovljivi izvori ove godine trebalo bi da čine oko 93 odsto ukupno instaliranih novih kapaciteta za proizvodnju električne energije u SAD-u.
Sukob sa realnošću
Uprkos političkom pritisku i podršci koju administracija pruža naftnoj industriji, ekonomske osnove proizvodnje fosilnih goriva u Sjedinjenim Državama vjerovatno se neće promijeniti dovoljno da bi dugoročno transformisale energetsku osnovu razvoja vještačke inteligencije.
Cijene su trenutno preniske da bi nova bušenja bila široko isplativa. Iako proizvodnja prirodnog gasa raste, podaci Ministarstva energetike ukazuju na to da bi proizvodnja sirove nafte u SAD-u u narednim godinama mogla stagnirati ili blago opadati. Proizvodnja uglja opada još bržim tempom.
Posljedice takve energetske politike mogle bi se osjećati godinama, upozorava demokratski kongresmen Sean Casten, koji je prije ulaska u Kongres decenijama radio u energetskom sektoru.
„To značajno smanjuje spremnost investitora na ulaganja u Sjedinjene Države“, kaže Casten. „Čak i kada bi Trump sjutra otišao, nakon milijardi dolara uloženih u offshore vjetroelektrane i svih regulatornih prepreka kroz koje su kompanije prošle, teško je očekivati da bi investitori ponovo preuzeli isti rizik.“
Dio spoljnih stručnjaka smatra da je koncept energetske dominacije prije svega skup političkih impulsa — od teorija zavjere o vjetroelektranama i promocije „čistog uglja“ do pokušaja usporavanja elektrifikacije saobraćaja, uz istovremenu želju za održavanjem niskih cijena goriva i dugogodišnju sklonost kontroli stranih energetskih resursa.
„Riječ je o dodvoravanju predsjedniku. To je prilično očigledno“, kaže Ed Hirs, energetski ekonomista iz Houstona.
No, u trenutku kada administracija razmatra promjene vlasti u pojedinim državama, udaljava neke tradicionalne saveznike i preispituje projekte koji bi mogli snabdijevati milione ljudi električnom energijom, sve pod okriljem energetske dominacije, pitanje unutrašnje dosljednosti te strategije možda postaje manje važno od njenih mogućih posljedica.
„Imam puno posla sada. Moramo donijeti veliku odluku“, rekao je Trump u Corpus Christiju dan prije napada u kojima su poginule stotine Iranaca, uključujući dio političkog rukovodstva zemlje. „Radije bih to učinio na miran način, ali oni su veoma teški ljudi. Želim vam to reći. Veoma su opasni ljudi.“
Iza njega su stajala dva plakata s natpisom: „Američka energetska dominacija“.
