Ako se trgovinski rat između SAD-a i EU dodatno zaoštri, ključno će biti pratiti koji ekonomski blok ima veću sposobnost prilagođavanja i izdržljivost u iscrpljivanju suparnika. Glavni faktori koji će oblikovati ovu dinamiku biće neravnoteža u tržišnoj zavisnosti i fiskalna moć koja može ublažiti pad izvozne komponente BDP-a, tvrdi profesor Kristijan Kotarski.
Sve ekonomije G-20 u velikoj mjeri se oslanjaju na američko tržište u odnosu na to koliko je SAD zavisan od njihovih tržišta. To i nije iznenađujuće, s obzirom na to da SAD već decenijama igra ulogu ‘kupca posljednjeg utočišta‘, kako ga je opisao Kindelberger. Kada je riječ o Evropskoj uniji, oko tri odsto njenog BDP-a dolazi od izvoza u SAD, dok američki izvoz u EU čini tek 1,5 odsto BDP-a SAD-a. Ova neravnoteža jasno pokazuje da EU u kratkom roku znatno više zavisi od pristupa američkom tržištu nego obrnuto, što EU stavlja u slabiju pregovaračku poziciju.
-No, na srednji i dugi rok klatno bi se moglo pomjeriti u korist EU uz dvije pretpostavke. Prva pretpostavka takvog scenarija jeste jačanje Jedinstvenog tržišta EU. Studija MMF-a pokazuje da bi povećanje trgovine između 27 članica EU za 2,4 odsto moglo kompenzovati pad izvoza u SAD od 20 odsto. Ne-carinske barijere ekvivalentne su carinama od 45 odsto na trgovinu robom i 110 odsto na trgovinu uslugama. Vidjećemo koliko je produbljivanje Jedinstvenog tržišta izvodljivo uz rastuću političku fragmentaciju nacionalnih političkih arena – kaže Kotarski.
Fiskalni kapacitet SAD-a nije beskonačan
Druga pretpostavka Kotarskog svodi se na jedno ključno pitanje: kako pametno iskoristiti ograničeni fiskalni kapacitet unutar EU, koji je razbijen na 27 država, svaka sa svojim finansijskim teretima i budžetskim prioritetima? S jedne strane imamo članice koje već godinama balansiraju na ivici duga, s druge one koje još uvijek drže fiskalnu disciplinu pod kontrolom. Ako se pronađe prava ravnoteža – pametnim upravljanjem potražnjom i doziranjem fiskalnih podsticaja – EU može amortizovati šok smanjenog izvoza u SAD i Kinu. Ključ je u kontrolisanom popuštanju dužničke kočnice, ali samo tamo gdje ima prostora za manevar.
Na papiru, SAD stoji lošije od EU kada je riječ o fiskalnom zdravlju – njihov odnos neto javnog duga i BDP-a (101,7 odsto) daleko je iznad evropskog prosjeka (68,8 odsto). No, brojke nisu uvijek apsolutni pokazatelji. Ako se zagledamo u podatke, jasno je da SAD već godinama agresivno troši svoj fiskalni kapacitet, bez previše premišljanja o granicama. Iako mu je manevarski prostor i dalje ogroman, nije beskonačan – pitanje je samo kada će se pojaviti zid u koji više neće moći udarati bez posljedica.
-Ukoliko SAD istovremeno krene u eskalaciju trgovinskog rata s većinom trgovinskih partnera, a koji će vjerovatno zaigrati na kartu odmazde, izvoz SAD-a suočiće se s padom, te će američkoj ekonomiji trebati više fiskalnog stimulansa, gdje se opet vraćamo na pitanje fiskalne održivosti. Doduše, SAD izdaje ključnu svjetsku rezervnu valutu koja mu daje veći manevarski prostor, ali ako se posvađaš s trgovinskim partnerima, onda u paketu dolaze i finansijske glavobolje, tj. kako finansirati deficit – zaključuje Kotarski.
Izvor: lidermedia
