Predsjednica Evropske centralne banke (ECB) Christine Lagarde poručila je sa tradicionalnog godišnjeg skupa centralnih bankara u portugalskoj Sintri da se ECB vraća osnovnim postavkama vođenja monetarne politike, ali da taj pristup mora prilagoditi sve nestabilnijim globalnim okolnostima.
Više od decenije politika ECB-a vrtjela se oko otkupa obveznica, vanrednih kreditnih linija i komuniciranja budućih namjera, a sada Lagarde ističe da se banka ponovo može osloniti na kamatne stope kao glavni instrument politike za držanje inflacije pod kontrolom.
„Monetarna politika vraća se osnovnim alatima. Međutim, to ne znači da se istovremeno vraćamo u istu idealizovanu prošlost“, istakla je.
U posljednjih 13 godina alate koje je ECB koristila malo koji centralni bankar nazvao bi uobičajenim.
Kupovale su se državne obveznice u velikim razmjerama, bankama su odobravani jeftini višegodišnji krediti, razvijani su instrumenti za sprečavanje fragmentacije u eurozoni, a snažno je korišćeno i komuniciranje o budućem kretanju monetarne politike, odnosno davanje signala tržištu o tome šta može da očekuje. Sve su to nekonvencionalni načini upravljanja politikom.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, ECB se odlučila za najbrži ciklus pooštravanja monetarne politike do sada, povećavajući kamatnu stopu u pojedinim trenucima i za 75 baznih poena.
Lagarde smatra da je eurozona sada otpornija, da je ojačan nadzor banaka, kao i da su uspostavljeni zajednički fiskalni alati, poput Evropskog stabilizacionog mehanizma.
Naglasila je, kako prenosi Euronews, i da energetska tranzicija postepeno čini Evropu sve manje ranjivom na velike energetske šokove povezane sa fosilnim gorivima.
Sve to omogućava ECB-u da se ponovo pažljivije usredsredi na ključni cilj, a to je očuvanje stabilnosti cijena.
„Kada ekonomija postane otpornija na šokove, smanjuje se potreba za nekonvencionalnim ili snažnim mjerama“, ocijenila je predsjednica ECB-a.
Ipak, napominje da je svijet postao sve samo ne jednostavniji i da iznenadni događaji komplikuju procjenu o tome da li su inflatorni pritisci privremeni ili trajni. Jedan od primjera su američke carine.
Ekonomski modeli predviđali su slabljenje eura u odnosu na dolar, ali se dogodilo suprotno, jer su investitori revidirali procjenu uloge dolarske imovine u globalnom finansijskom sistemu.
Sukob na Bliskom istoku ilustruje kako u roku od tri mjeseca cijena nafte može skočiti na 120 dolara po barelu, a zatim ponovo pasti na nešto iznad 70 dolara, što, logično, mijenja inflacijske procjene.
U junu je ECB povećala depozitnu kamatnu stopu na 2,25 odsto.
Poruka iz Sintre je da ECB više ne želi da investitori pogađaju njene naredne poteze. Ono što želi jeste da oni shvate kako donosioci odluka reaguju na nove podatke u svijetu u kojem je izvjesnost postala rijetka pojava.
O narednom koraku odlučivaće podaci — novi je moto monetarnih gurua iz Frankfurta.
