Dok u Evropskoj uniji gotovo svaka treća osoba živi u stanu ili kući s viškom prostora, u Crnoj Gori je takvih slučajeva višestruko manje. Prema dostupnim Eurostatovim podacima, jedna od posljednjih prikazanih vrijednosti za Crnu Goru iznosi 4,2 odsto, što znači da u prostoru većem od potreba domaćinstva živi približno svaka 24. osoba. To je znatno manje nego u Srbiji, Grčkoj i Hrvatskoj, a daleko ispod prosjeka EU od 33,4 odsto.
Dok se u Evropskoj uniji sve više govori o paradoksu stambene krize – da mnogi građani teško dolaze do priuštivog krova nad glavom, dok istovremeno veliki broj ljudi živi u stanovima i kućama s viškom prostora – podaci Eurostata pokazuju da Crna Gora po tom pokazatelju značajno odudara od evropskog prosjeka.
Prema Eurostatovom indikatoru o osobama koje žive u nedovoljno iskorišćenim stambenim prostorima, odnosno stanovima i kućama koje imaju više soba nego što je domaćinstvu potrebno, Crna Gora se nalazi među zemljama sa veoma niskim udjelom takvih domaćinstava.
Prema dostupnom Eurostatovom prikazu, Crna Gora je među zemljama sa niskim udjelom stanovništva koje živi u stambenom prostoru s viškom soba, pri čemu jedna od posljednjih prikazanih vrijednosti iznosi 4,2 odsto.
To je višestruko manje od prosjeka Evropske unije, gdje 33,4 odsto stanovnika živi u domaćinstvima s viškom prostora. Drugim riječima, dok u EU približno svaka treća osoba živi u stanu ili kući koja je, prema zvaničnoj metodologiji, veća od potreba tog domaćinstva, u Crnoj Gori je takvih slučajeva znatno manje.
Nedovoljno iskorišćen stambeni prostor odnosi se na situacije kada domaćinstvo raspolaže većim brojem soba nego što se smatra potrebnim, u zavisnosti od broja članova, njihove starosti i porodičnog sastava. Taj fenomen se u Evropi često povezuje sa starijim osobama koje ostaju u većim porodičnim kućama nakon što se djeca osamostale.
U Crnoj Gori je, međutim, slika drugačija. Nizak udio stanovništva koje živi u prostorima s viškom soba može ukazivati na to da veliki broj domaćinstava nema luksuz „prevelikog“ stana ili kuće. Taj podatak može se posmatrati i u kontekstu strukture porodičnog stanovanja, višegeneracijskih domaćinstava, cijena nekretnina i činjenice da je za mnoge građane stambeno pitanje i dalje jedno od najosjetljivijih ekonomskih pitanja.
Domaći podaci dodatno daju kontekst ovoj slici. Prema rezultatima Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2023. godine, koje je objavio MONSTAT, prosječna površina nastanjenih stanova u Crnoj Gori iznosi 79,3 kvadrata, prosječna površina stambenog prostora po osobi je 27,5 kvadrata, dok je prosječan broj osoba koje žive u nastanjenim stanovima 2,9.
Za poređenje, u EU se udio stanovništva koje živi u nedovoljno iskorišćenim stambenim prostorima kreće od 8,1 odsto u Rumuniji do čak 69,4 odsto na Kipru. Među zemljama sa niskim udjelom su i Srbija sa 8,2 odsto, Grčka sa 12,5 odsto i Hrvatska sa 14,7 odsto.
Podaci pokazuju da je ovaj fenomen generalno manje zastupljen u istočnoj i jugoistočnoj Evropi nego u bogatijim djelovima kontinenta, gdje su veći životni prostor, veće porodične kuće i visoka stopa vlasništva nad nekretninama češći.
Na drugom kraju evropske liste su Kipar, Irska i Malta, gdje više od 60 odsto stanovnika živi u stambenim prostorima koji se, prema Eurostatovoj metodologiji, smatraju većim od potreba domaćinstva. Visoke vrijednosti bilježe i Holandija, Belgija, Španija, Luksemburg i Norveška.
Za Crnu Goru je ovaj podatak posebno važan u kontekstu sve češćih rasprava o dostupnosti stanova, rastu cijena nekretnina, kreditnoj zaduženosti građana i potrebi za priuštivijim stambenim politikama. Nizak udio domaćinstava s viškom prostora ne znači nužno da se postojeći stambeni fond koristi idealno, ali pokazuje da se Crna Gora ne suočava sa istim tipom problema kao neke razvijenije evropske zemlje.
U državama sa visokim udjelom „prevelikih“ stambenih prostora dio rasprave vodi se o tome kako bolje iskoristiti postojeći stambeni fond i podstaći ponudu manjih stanova. U Crnoj Gori, međutim, ključni izazov ostaje drugačiji: kako obezbijediti dovoljno dostupnih i cjenovno prihvatljivih stanova, posebno za mlade, porodice sa prosječnim primanjima i građane koji ne mogu samostalno riješiti stambeno pitanje na tržištu.
Stručnjaci za stanovanje u Evropi upozoravaju da kažnjavanje vlasnika većih stanova ili kuća ne može biti rješenje ako na tržištu nema dovoljno manjih i priuštivih nekretnina. To upozorenje može biti relevantno i za Crnu Goru, gdje je problem dostupnosti stanovanja sve izraženiji, posebno u Podgorici i na primorju.
Zato podaci Eurostata za Crnu Goru otvaraju šire pitanje: nije problem samo koliko stambenog prostora postoji, već da li je taj prostor dostupan onima kojima je zaista potreban, po cijeni koju mogu da plate.
(Bankar)
