Nakon što je postignut sporazum o prekidu sukoba između Irana i Sjedinjenih Američkih Država i ponovo otvoren Ormuški moreuz, naftna industrija Bliskog istoka suočava se sa novim izazovom – vraćanjem proizvodnje na nivo prije rata.
Tokom sukoba brojne naftne kompanije u Iranu, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Iraku bile su prinuđene da privremeno obustave rad pojedinih bušotina zbog bezbjednosnih rizika, blokade transportnih ruta i ograničenih skladišnih kapaciteta za sirovu naftu.
Iako se često govori o „gašenju“ bušotina, stručnjaci upozoravaju da je riječ o složenom tehničkom procesu koji podrazumijeva kontrolu pritiska u ležištima, zaštitu opreme i pažljivo planiranje kako bi se izbjegla trajna oštećenja rezervoara.
Najveća neizvjesnost sada nije da li će proizvodnja biti obnovljena, već kakav će biti učinak pojedinačnih polja nakon višesedmičnog prekida rada. U nekim slučajevima proizvodnja može biti manja nego ranije, dok određena nalazišta mogu čak ostvariti i bolje rezultate zahvaljujući privremenom stabilizovanju pritiska.
Prema analizi CNN-a, pojedini stručnjaci ocjenjuju da su upozorenja o mogućim katastrofalnim posljedicama dugotrajnog zatvaranja bušotina uglavnom preuveličana, iako određeni tehnički rizici svakako postoje.
Vikas Dvivedi, strateg za tržište nafte i gasa u kompaniji Macquarie Group, navodi da je svako ponovno pokretanje proizvodnje svojevrsna nepoznanica, jer se stanje podzemnih rezervoara ne može u potpunosti procijeniti dok se proces ne sprovede u praksi.
Među potencijalnim problemima nalaze se korozija pumpi i cjevovoda, nakupljanje pijeska i taloga, prodor vode u rezervoare, kao i smanjenje integriteta zaštitnih betonskih i čeličnih konstrukcija. U ekstremnim slučajevima mogući su i incidenti sa oslobađanjem gasa ili lokalna oštećenja infrastrukture.
Posebnu pažnju privukle su ranije tvrdnje američkog predsjednika Donalda Trampa da bi zatvaranje naftnih tokova moglo da izazove „eksplozije“ u samim nalazištima. Međutim, analitičari energetskog sektora smatraju da je takav scenario veoma malo vjerovatan, naročito imajući u vidu relativno kratak period obustave proizvodnje tokom posljednjeg sukoba.
Kao argument navode iskustva iz pandemije koronavirusa, kada su brojne naftne kompanije širom svijeta privremeno zaustavljale proizvodnju zbog pada tražnje i nedostatka skladišnih kapaciteta, bez ozbiljnijih trajnih posljedica po nalazišta.
Stručnjaci ističu da će naredne sedmice biti ključne za procjenu stvarnog stanja naftne infrastrukture u regionu. Pokretanje proizvodnje moraće da se odvija postepeno kako bi se očuvao balans pritiska u rezervoarima i spriječila oštećenja koja bi mogla da ugroze buduću eksploataciju.
Za globalno tržište energenata to znači da će, uprkos smirivanju geopolitičkih tenzija, pažnja investitora i dalje ostati usmjerena na Bliski istok. Upravo od uspješnosti ponovnog pokretanja proizvodnje zavisiće stabilnost snabdijevanja i kretanje cijena nafte tokom ljeta.
(NIN)
