Zamišljate li globalnu ekonomiju budućnosti kao utopiju koja ispunjava klimatske ciljeve i donosi više slobodnog vremena nego ikad prije? Ili je vidite kao svijet digitalnog darvinizma, u kojem tehnologija koncentriše bogatstvo i moć u rukama nekolicine, dok većina balansira između nesigurnih poslova i stalnog nadzora?
Prema novom istraživanju Henderson instituta, istraživačkog centra koji je osnovao Boston Consulting Group, obje su budućnosti – i najbolja i najgora – podjednako moguće već do 2050. godine. Globalna ekonomija se u narednih 25 godina neće razvijati u jednom smjeru, već bi mogla pratiti izrazito različite puteve, u zavisnosti od razvoja tehnologije, geopolitike, klime i društva.
Kolika će biti ukupna veličina
Kako se navodi u saopštenju, istraživanje New Scenarios 2050 zasniva se na analizi više od 100 megatrendova i vijeka istorijskih podataka. Zaključak je prilično jasan: budućnost neće biti crno-bijela, ali je raspon mogućnosti širi nego što većina poslovnih lidera danas uzima u obzir.
Primjera radi, globalni ekonomski rast u narednim decenijama mogao bi značajno usporiti i zadržati se na oko 1,8 odsto godišnje, ali isto tako postoji mogućnost da ubrza i do pet odsto. U tom rasponu promjena krije se ogromna razlika u ukupnoj veličini svjetske ekonomije, koja bi do sredine vijeka mogla biti tek nešto više od jedne i po, ali i više nego tri puta veća nego danas.
Slično važi i za globalnu trgovinu: ona bi se mogla smanjiti na nivoe kakvi su zabilježeni tokom Hladni rat, kada su ekonomije bile znatno zatvorenije, ili ostati približno jednako otvorena i povezana kao danas. Ni energetska slika nije ništa manje neizvjesna – udio niskougljenične električne energije mogao bi činiti tek nešto više od polovine ukupne proizvodnje, ali i porasti do gotovo potpune dominacije.
Drugim riječima, sve je i dalje otvoreno.
Te različite stope rasta mogu se ostvariti u potpuno drugačijim društveno-političkim uslovima koje je BCG opisao kroz četiri različita scenarija.
Društvo kontrole
U najnegativnijoj verziji budućnosti nalazi se scenario koji se često opisuje kao digitalni darvinizam. Tehnologija i dalje brzo napreduje, ali bez jasnih pravila. Države svjesno smanjuju regulaciju kako bi podstakle inovacije, što dovodi do naglog rasta velikih tehnoloških kompanija. Ekonomija u cjelini raste prilično snažno, oko četiri odsto godišnje, ali koristi tog rasta nijesu ravnomjerno raspoređene. Mali broj ljudi, otprilike jedan odsto najbogatijih, kontroliše veliki dio svjetskog bogatstva, dok se srednja klasa postepeno smanjuje.
U svakodnevnom životu to znači da sve više ljudi radi nesigurne, kratkoročne poslove, dok vještačka inteligencija preuzima rutinske zadatke. Radno okruženje postaje digitalizovano i pod stalnim nadzorom – algoritmi pomažu u povećanju produktivnosti, ali istovremeno stvaraju pritisak i osjećaj kontrole. Mnogi zato traže bijeg u digitalne svjetove, koji su prilagođeni svakom pojedincu, ali mogu dovesti do izolacije. Iako globalna trgovina i dalje postoji, razlike između razvijenih i manje razvijenih djelova svijeta postaju sve izraženije. Klimatske promjene se ne rješavaju zajednički, već se društva uglavnom pokušavaju prilagoditi njihovim posljedicama.
Na suprotnoj strani, u najoptimističnijoj verziji budućnosti, vještačka inteligencija postaje temelj ekonomije. Države uspijevaju postići globalni dogovor o pravilima za njenu primjenu, pa tehnologija postaje bezbjedna i široko dostupna. Iako početak nije bez tenzija, pa čak ni kibernetičkih sukoba, vremenom dolazi do stabilizacije i saradnje.
Posao prestaje biti najvažniji
U takvom svijetu globalna ekonomija snažno raste, čak i do oko pet odsto godišnje, što znači da bi se ukupna svjetska ekonomija mogla više nego utrostručiti. Istovremeno se mijenja i način rada – radna sedmica se skraćuje, a četvorodnevni ili čak trodnevni rad postaje uobičajen. Tehnologija ubrzava naučna otkrića, energija postaje jeftinija i čistija, a proizvodnja se transformiše zahvaljujući robotici i novim materijalima. Ipak, ni ovakav razvoj nema samo pozitivne strane. Kako posao prestaje biti centralni dio života, sve se više otvara pitanje smisla rada i ličnog identiteta u svijetu u kojem mašine obavljaju veliki dio zadataka.
Između ove dvije krajnosti nalaze se još dva moguća pravca razvoja. U jednom od njih ključnu ulogu preuzima geopolitika. Svijet se dijeli na nekoliko velikih blokova koji funkcionišu gotovo samostalno, pa globalna trgovina značajno opada. Države više ulažu u odbranu, a ekonomski rast usporava. Globalizacija kakvu danas poznajemo praktično prestaje, lanci snabdijevanja se reorganizuju, a države preuzimaju veću kontrolu nad ključnim industrijama. Takav sistem može biti stabilan, ali je sporiji i manje efikasan, što se odražava na životni standard. Društvo se pritom više fokusira na bezbjednost nego na slobodu i razvoj.
Drugi scenario pokreću klimatske promjene. Niz ozbiljnih vremenskih nepogoda primorava države i industriju na zajedničko djelovanje. Nastaje svojevrsna globalna klimatska koalicija koja uvodi pravila za smanjenje emisija i podstiče prelazak na čistu energiju. U takvom svijetu globalno zagrijavanje se stabilizuje, fosilna goriva gube na značaju, a ekonomija raste umjerenim tempom. Veliki dio investicija usmjerava se u energetiku, infrastrukturu i nove tehnologije.
Uloga poslovnih lidera
Ipak, ta tranzicija nije jednostavna. Veći troškovi znače i veće poreze, a ljudi sve opreznije troše. Mlađe generacije osjećaju pritisak sporijeg ekonomskog rasta i slabijih prilika, iako s druge strane dolazi do smanjenja globalnog siromaštva, a mnoge zemlje u razvoju profitiraju od novih investicija.
U svemu tome često se naglašava uloga poslovnih lidera i menadžera, ali poruka istraživanja ide i šire. Niko sebi ne može priuštiti da planira samo jednu verziju budućnosti. Ima smisla već danas graditi otpornije sisteme, a ne samo efikasne, prilagođavati način rada novim okolnostima poput vještačke inteligencije i starenja stanovništva, ulagati u fleksibilne tehnologije i pažljivo pratiti promjene u svijetu.
Najvažnija poruka možda je i najjednostavnija: budućnost nije unaprijed određena. Odluke koje se donesu danas – bilo na nivou država, kompanija ili pojedinaca – u velikoj mjeri će uticati na to kakav će svijet biti 2050. godine. A najrealnije je očekivati da neće biti ni potpuno pozitivan ni potpuno negativan, već kombinacija različitih scenarija.
