Iako se posljednjih nedjelja sve više govori o oporavku isporuka sirove nafte iz Persijskog zaliva, analitičari upozoravaju da se globalno tržište suočava sa drugačijim izazovom. Problem više nije nedostatak nafte, već ograničeni kapaciteti za njenu preradu u benzin, dizel i druga goriva, zbog čega bi cijene na pumpama mogle da ostanu povišene.
Poslije višenedjeljnih poremećaja izazvanih sukobima na Bliskom istoku, kroz Ormuski moreuz ponovo prolaze značajne količine sirove nafte. Prema procjenama analitičara, na tržište je u proteklim sedmicama stiglo oko 200 miliona barela nafte, što predstavlja dodatne zalihe dovoljne za približno 17 dana globalne potrošnje.
Međutim, sirova nafta sama po sebi nije upotrebljiva. Da bi stigla do potrošača, mora da bude prerađena u rafinerijama u benzin, dizel, avionsko gorivo, lož-ulje, asfalt i druge derivate. Upravo je taj dio lanca snabdijevanja trenutno najveći problem.
Kako navodi CNN, globalne rafinerije trenutno prerađuju oko 8,4 miliona barela sirove nafte dnevno manje nego prije početka sukoba, što znači da se proizvodi približno deset odsto manje goriva nego ranije. Stručnjaci upozoravaju da će upravo brzina oporavka rafinerija odrediti kada će tržište ponovo biti stabilno.
„Pitanje više nije da li će se sirova nafta vratiti na tržište, već koliko brzo globalni sistem rafinerija može da je preradi“, ocijenila je Nataša Kaneva, direktorka istraživanja globalnog tržišta roba u banci JPMorgan.
Rafinerije postale najveće usko grlo
Na probleme utiču brojni faktori. Tokom sukoba oštećen je veliki broj rafinerija na Bliskom istoku, dok su ukrajinski napadi na rusku energetsku infrastrukturu dodatno smanjili preradne kapacitete. Istovremeno, ekstremno visoke temperature otežavaju rad rafinerija, jer proces destilacije zahtijeva strogo kontrolisane uslove.
Analitičar kompanije Tortoise Capital Rob Tamel smatra da nafte u svijetu trenutno ima dovoljno.
„Osnovna priča na tržištu nafte ostaje ista – nafte ima dovoljno na globalnom nivou, pod uslovom da može da se transportuje tamo gdje je potrebna“, rekao je Tamel.
Kina usporila preradu
Dodatni izazov predstavlja Kina, koja je tokom krize smanjila preradu za oko tri miliona barela dnevno. Zemlja je povećala korišćenje uglja i električnih vozila, dok je smanjila proizvodnju i izvoz benzina i dizela u zemlje jugoistočne Azije, što je dodatno pogoršalo nestašice goriva u regionu.
Prema procjeni JPMorgana, Peking neće značajnije povećavati preradu dok ne bude siguran da je transport kroz Ormuski moreuz ponovo potpuno stabilan.
Ruska zabrana izvoza dodatno podigla cijene
Situaciju je dodatno pogoršala odluka Rusije da zabrani izvoz dizela nakon učestalih ukrajinskih napada dronovima na ruske rafinerije.
Prije izbijanja sukoba Rusija je izvozila oko 800.000 barela dizela dnevno, što je predstavljalo oko 12 odsto svjetske trgovine tim gorivom.
„Iako je pažnja tržišta i dalje usmjerena na Ormuski moreuz, jedan od najvažnijih faktora za ravnotežu na globalnom tržištu prerade sada se nalazi skoro 2.000 milja sjevernije“, ocijenila je Kaneva.
Prema podacima analitičara, terminske cijene dizela porasle su oko 20 odsto u posljednje tri sedmice upravo zbog smanjene prerade i ograničene ponude.
Amerika povećala proizvodnju, ali ima ograničenja
Tokom sukoba Sjedinjene Američke Države povećale su proizvodnju dizela i avionskog goriva kako bi nadoknadile manjak na međunarodnom tržištu. To je, međutim, ograničilo proizvodnju benzina za domaće potrebe.
Istovremeno, SAD se već godinama suočavaju sa nedostatkom novih rafinerijskih kapaciteta. Više rafinerija u Kaliforniji zatvoreno je posljednjih godina zbog visokih troškova i ekoloških propisa, dok nijedna velika nova rafinerija nije izgrađena još od sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Stručnjaci upozoravaju da pad cijene sirove nafte neće automatski značiti i niže cijene goriva na pumpama. Dok se rafinerije ne vrate u puni pogon i dok se ne normalizuje proizvodnja benzina i dizela, vozači i privreda mogli bi još neko vrijeme da plaćaju skuplje gorivo.
Drugim riječima, svijet trenutno nema problem sa količinom sirove nafte, već sa njenom preradom. Upravo zato bi oporavak tržišta goriva mogao da traje znatno duže nego što se očekivalo, čak i ako isporuke nafte nastave da rastu.
