Hrvatska ima neobičan problem: građani sve više štede, banke su pune novca, tržište kapitala formalno raste, ali mali ulagač sve teže može pronaći kvalitetnu domaću dionicu u koju bi dugoročno ulagao. Drugim riječima, novca ima, ali se izbor sužava.
Prema podacima HNB-a, domaćinstva su na kraju 2025. u bankama imala 42,3 milijarde eura depozita, što je 2,74 milijarde eura ili 6,7 odsto više nego godinu ranije. Istovremeno, od toga je oročenih depozita bilo 9,8 milijardi eura, što je gotovo 489 miliona eura manje nego krajem 2024.
To znači da građani ne samo da drže ogroman novac u bankama, nego ga sve više drže u najpasivnijem obliku: na računima, uz minimalan
prinos. HNB je za januar 2026. objavio da je prosječna kamatna stopa na štedne depozite domaćinstava iznosila svega 0,17 odsto, dok su kratkoročni oročeni depoziti nosili prosječno 1,39 odsto, a dugoročni 1,03 odsto.
Problem nije samo u tome što građani „ne znaju ulagati“. Problem je i u tome što domaće tržište kapitala ne šalje dovoljno jaku poruku da se ulaganje isplati. Naprotiv, posljednjih mjeseci poruka je često suprotna: kada kompanija postane stabilna, profitabilna i vlasnički koncentrisana, berza joj više ne treba.
Najsvježiji primjer je Medika. Dioničari su u martu 2026. odobrili povlačenje dionica sa Zagrebačke berze, uz naknadu od 4.572,14 eura po dionici za dioničare koji se nijesu složili s odlukom. Odluka je donesena sa 93,7 odsto važećih glasova.
Sličan pravac odabralo je i Adriatic osiguranje. Kompanija će, prema objavljenim podacima, isplatiti 522,83 eura po dionici, a uprava je povlačenje obrazložila koncentrisanom vlasničkom strukturom, niskom likvidnošću i slabim interesom za trgovanje dionicom.
Tu je i Kraš, koji se sve češće pominje u istom kontekstu. Njegova dionica već duže ima nizak free float i slab promet. Prema podacima koje je objavio Poslovni dnevnik, promet Kraševim dionicama tokom cijele 2025. iznosio je tek oko 553 hiljade eura, a u prva dva i po mjeseca 2026. nešto više od 170 hiljada eura.
Na papiru, Zagrebačka berza ne izgleda loše. U prvom tromjesečju 2026. ukupni promet porastao je 14,8 odsto u odnosu na prethodni kvartal, promet dionicama 11 odsto, a promet ETF-ovima čak 75,8 odsto. U odnosu na isti period prošle godine ukupni promet bio je veći 57,2 odsto, a promet dionicama 61 odsto.
Ni tržišna kapitalizacija nije zanemarljiva. Prema podacima ZSE-a, ukupna tržišna kapitalizacija u martu 2026. iznosila je oko 55,1 milijardu eura, od čega se 31,9 milijardi eura odnosilo na vlasničke hartije od vrijednosti.
Ali iza tih brojki krije se stari hrvatski problem: tržište može rasti, a da investitor i dalje nema dovoljno izbora. Ako kvalitetne, poznate i relativno stabilne kompanije jedna po jedna odlaze s berze, domaće tržište kapitala ostaje pliće, uže i manje zanimljivo upravo onima koje bi trebalo najviše privući – građanima koji traže alternativu štednji.
Berza raste, ali izbor se sužava
Kada je riječ o povezanosti odluke građana da ostanu u depozitima i manjka povjerenja u domaće tržište kapitala, iz Erste Asset Managementa su za Financije.hr kazali da je ta odluka u velikoj mjeri povezana s navikom i percepcijom sigurnosti koju bankovni depoziti pružaju, a tek potom s manjkom povjerenja u domaće tržište kapitala.
Međutim, kako navode, vidljiva je postepena promjena u percepciji; sve više građana počinje prepoznavati značaj diverzifikacije i istraživati druge oblike ulaganja, poput investicionih fondova, obveznica ili dionica. Iako se tržište kapitala i dalje često doživljava kao složenije i rizičnije, raste nivo informisanosti i razumijevanja odnosa rizika i prinosa. Povjerenje se, kako objašnjavaju, gradi postepeno, kroz pozitivna iskustva ulagatelja, kontinuiranu edukaciju, veću transparentnost i kvalitetnu komunikaciju, što dugoročno podstiče širi interes za različite investicione mogućnosti.
Kada je riječ o samim investicionim opcijama, u EAM-u navode da je ponuda fondova i proizvoda na hrvatskom tržištu danas znatno razvijenija, raznovrsnija i dostupnija nego prije desetak godina, te da se kontinuirano širi – kako kroz domaće proizvode, tako i kroz pristup globalnim ulaganjima.
„Paralelno s tim, raste i nivo informisanosti građana, koji su sve otvoreniji prema različitim oblicima ulaganja i aktivnije traže alternative klasičnoj štednji. Ipak, izazov i dalje nije samo u ponudi, već u razumijevanju proizvoda. Građani koji se prvi put susreću s ulaganjem često su suočeni s velikom količinom dokumentacije, prospekata i naglašavanja rizika, što cijeli proces može učiniti složenim i zahtjevnim na prvi pogled. Upravo zato postoji značajan prostor za dodatnu edukaciju i pojednostavljenje komunikacije, kako bi se ulaganje još više približilo širem krugu građana i dodatno podstakla viša razina finansijske pismenosti“, navode.
Dodaju i da relativno plitko tržište i broj domaćih izdanja predstavljaju ograničenje, posebno za investitore koji žele ulagati lokalno. Ipak, kroz investicione fondove taj se nedostatak ublažava jer omogućavaju pristup međunarodnim tržištima i širem spektru prilika.
Depozit nije samo navika, već pitanje povjerenja
U EAM-u zaključuju da je ključno nastaviti trendove rasta informisanosti, edukacije i interesovanja za različite oblike ulaganja.
„Sve više građana danas aktivno istražuje investicione mogućnosti i ulazi na tržište, što je važan pomak u odnosu na raniji period. Jednostavni i transparentni proizvodi već su dostupni kroz svakodnevne kanale poput digitalnog bankarstva. Važnu ulogu ima i regulatorni okvir koji podstiče razvoj tržišta i povećanje broja kvalitetnih investicionih prilika. Dugoročno, kombinacija finansijske pismenosti i pozitivnog iskustva s ulaganjima može povećati učešće građana na tržištu kapitala“, navode.
Depozit u Hrvatskoj tako nije samo konzervativan izbor. Često je izbor zbog nedostatka boljih, razumljivih i dostupnih opcija. Građanin koji želi ulagati u domaće kompanije ne traži nužno spektakularan prinos – traži likvidnost, transparentnost i osjećaj da tržište ima budućnost.
Ako mu berza nudi sve manji broj poznatih imena, nije iznenađenje što novac ostaje u banci, čak i uz kamatu koja je gotovo nepostojeća.
To je šteta i za građane i za ekonomiju. Građani gube priliku da kroz vlasništvo u kompanijama učestvuju u rastu domaće ekonomije. Kompanije gube kanal finansiranja i vidljivosti. Berza gubi dubinu. A banke, logično, ostaju glavno mjesto na kojem završava višak novca.
Zato pitanje nije samo zašto Medika, Adriatic ili potencijalno Kraš odlaze s berze. Pitanje je šta ostaje iza njih. Ako odgovor bude „još manje likvidnosti, još manje izbora i još više štednje na računima“, onda depozit neće biti sigurna strategija zato što je najbolja – već zato što je mnogima jedina koju razumiju i kojoj još vjeruju.
(Izvor: Financije.hr)
