Kako se prvobitno zvala ekonomija i ko izmislio protekcionizam: 13 činjenica koje niste znali o ekonomiji

Dodajte komentar

Ekonomija je politika i nikada neće biti nauka. Ipak, dominantna neoklasična škola ekonomije uspjela je da promijeni naziv discipline iz tradicionalne ‘političke ekonomije’ u ‘ekonomiju’ na prelazu u 20. vijek.

  1. Ekonomija se prvobitno zvala „politička ekonomija“

Ekonomija je politika, i ona nikada ne može biti nauka. Ali dominantna neoklasična škola ekonomije uspjela je da promjeni naziv discipline iz tradicionalne „političke ekonomije“ u „ekonomiju“ na početku 20. vijeka. Neoklasična škola željela je da ekonomija postane čista nauka, bez političkih (i time, etičkih) dimenzija koje podrazumijevaju subjektivne vrijednosne stavove. Ta promjena bila je sama po sebi politički potez.

  1. Nobelova nagrada za ekonomiju nije stvarna Nobelova nagrada.

Za razliku od Nobelove nagrade (za fiziku, hemiju, psihologiju, medicinu, književnost i mir), koje je osnovao švedski industrijalista Alfred Nobel na kraju devetnaestog vijeka, nagradu za ekonomiju je osnovala Centralna banka Švedske (Sveriges Riksbank) 1968. godine i zato se zvanično zove Nagrada Švedske banke za ekonomske nauke u znak sjećanja na Alfreda Nobela. Poznato je da su članovi porodice Nobel kritikovali Centalnu banku Švedske za dodjelu nagrade ekonomistima slobodnog tržišta, na koje bi njihov predak negodovao.

  1. Ne postoji jedinstvena ekonomska teorija koja može da objasni ekonomiju Singapura

To je ono što zovem „singapurski problem“. Ako pročitate uobičajene izvještaje o ekonomskom uspjehu Singapura u časopisima kao što su Economist ili Wall Street Journal, čitaćete isključivo o slobodnoj trgovini Singapura i atmosferi dobrodošlice za strane investitore. Nikada neće čuti o tome kako je skoro sva zemlja u Singapuru u vlasništvu vlade, dok 85% stanova obezbjeđuje vladino preduzeće za stanovanje. 22% BDP-a proizvode preduzeća u državom vlasništvu (uključujući Singapore AIrlines), dok je prosjek u svijetu samo oko 9%.

Jednostavno rečeno, ne postoji nijedna ekonomska teorija koja može da samostalno objasni uspjeh Singapura; njihova ekonomija kombinuje ekstremne elemente kapitalizma i socijalizma. Sve teorije su djelimične; stvarnost je složena.

  1. Velika Britanija i SAD izmislili su protekcionizam, ne slobodnu trgovinu.

Velika Britanija je imala najzaštićeniju ekonomiju u kapitalističkom svijetu krajem XVIII i početkom XIX vijeka. Značajan dio ove zaštite je pružen kako bi se promovisali britanski proizvođači umesto superiornih stranih konkurenata u Evropi, konkretno u tzv. Niskim Zemljama (ono što su danas Belgija i Holandija).

SAD je otišla još korak dalje. Inspirisan britanskom protekcionističkom politikom, Aleksandar Hamilton, prvi sekretar finansija SAD (to je onaj tip na novčanici od deset dolara) razvio je teoriju koja se zvala „argument mlade industrije“ – stav da vlada ekonomski nazadne nacije treba da zaštiti i njeguje svoje mlade industrije dok ne „porastu“ i postanu sposobne da se takmiče na svjetskom tržištu. Hamilton je poginuo 1804. u duelu pištoljima, ali SAD je usvojila protekcionizam 1820-ih i ostala najzaštićenija ekonomija na svijetu tokom većeg dijela narednog vijeka.

  1. Slobodna trgovina prvo se širila uglavnom neslobodnim sredstvima

Slobodna trgovina širila se širom svijeta tokom XIX vijeka. Ali za njeno širenje je zaslužno nešto što ne biste inače povezivali sa riječju „slobodno“ – sila, ili barem prijetnja njom. Kolonizacija je bila najočigledniji put ka „neslobodnoj slobodnoj trgovini“, jer su kolonijalni gospodari primorali osvojene države da u potpunosti otvore svoje tržište. Ali čak i mnoge zemlje koje nisu kolonizovane su bile primorane da usvoje slobodnu trgovinu. Putem „ratne diplomatije“ primorane su da potpišu nejednake sporazume koji su im ukinuli, između ostalog, autonomiju na tarifama (pravo da određuju sopstvene tarife). Najpoznatiji nejednaki sporazum bio je Ugovor iz Nankinga koji je Kina primorana da potpiše 1842. nakon njenog poraza u Opijumskim ratovima, ali i sve zemlje Latinske Amerike, Otomanskog carstva (prethodnika Turske), Persije (današnji Iran) i Sijama (današnji Tajland), i čak Japan, morale su da potpišu takve sporazume.

  1. Veliki konzervativac Oto fon Bizmark je prvi na svijetu uveo državu blagostanja

Uprkos onome što mnogi vjeruju, država blagostanja je izvorno „desničarska“ tvorevina. Veliki konzervativac Oto fon Bizmark ju je prvi uveo. Bizmark je mrzeo socijalizam, ali nije bio ideolog. On je u suštini shvatio da ako ne pružite minimalnu bezbednosnu zaštitnu mrežu za radnike, njih će zavesti socijalisti. Zato je učinio radnike srećnim tako što je osnovao prvu državu blagostanja na svijetu. To pokazuje da, uprkos njihovoj percepciji sebe, oni koji žele da unište državu blagostanja su možda i najveći neprijatelji kapitalizma.

  1. Kapitalizam je bio na vrhuncu između 1950-ih i 1970-ih, u eri stroge regulative i visokih poreza

Uprkos onome što danas čujemo o nepovoljnim ekonomskim uticajima visokih poreza i snažne državne regulative, napredne kapitalističke ekonomije najbrže su rasle između 1950-ih i 1970-ih kada je bilo puno regulative i kada su porezi bili visoki. Između 1950. i 1973. prihod po stanovniku u zapadnoj Evropi rastao je nevjerovatnoj stopi od 4,1% godišnje. Japan je rastao još brže po stopi od 8,1% i započeo je lanac „ekonomskih čuda“ u istočnoj Azijii tokom narednih pola vijeka. Čak i u SAD, najsporije rastućoj ekonomiji u bogatom delu svijeta tog vrijemena, rast je bio 2,5% što je bilo bez presedana. Prihod po glavi u ovim ekonomijama je kolektivno od tada porastao sa 1,8% godišnje između 1980. i 2010. kada su smanjeni porezi za bogate i kada su deregulisale svoje ekonomije.

  1. Internet je izmislila vlada SAD, ne Silicijumska dolina

Mnogi ljudi misle da je SAD na čelu novih tehnoloških sektora kao rezultat preduzentištva privatnog sektora. Nije. Federalna vlada SAD je stvorila sve ove sektore.

Pentagon je finansirao razvoj računara u ranim danima i internet se pojavio kao istraživački projekat Pentagona. Poluprovodnik – osnova informacione ekonomije – prvobitno je razvijen sa finansiranjem mornarice SAD. Vazduhoplovna industrija SAD ne bi bila ono što je danas da je Vazduhoplovne snage SAD nisu subvencionisale u ogromnoj mjeri, indirektno plaćajući ogromne cijene za vojne letelice, od čega je profit kanalisan u razvoj civilnih letelica.

  1. Prije poreza i trošenja na socijalne usluge, Nemačka i Belgija su imale veću nejednakost nego SAD

Pre poreza i prijenosa bogatstva, više evropskih država, kao što su Nemačka i Belgija, imale su veću nejednakost nego Sjedinjene Američke Države. Samo nakon poreza i prijenosa bogatstva je bilo daleko više jednakosti. Ovi primjeri pokazuju da je moguće da se suštinski preoblikuje nejednakost u zemlji putem progresivnog oporezivanja i države blagostanja. Uprkos onome što mnogi kažu, nejednakost nije prirodni fenomen, kao zemljotres ili uragan, izvan ljudske kontrole.

  1. Finska, jedna od zemalja sa najvećom jednakošću na svijetu, rasla je brže od SAD

Ne samo da postoji puno dokaza koji pokazuju da veća nejednakost proizvodi negativnije ekonomske i socijalne rezultate, postoji i puno primjera egalitarnijih društava koja rastu brže nego druga društva koja nisu jednaka a sa kojima se mogu porediti. Uprkos tome što je jedno od društva sa najvećom jednakošću na svijetu, jednakijem od čak i bivših država sovjetskog bloka u vrijeme socijalizma, Finska je rasla daleko brže od SAD, jednog od najnejednakijih društava na svijetu.

  1. „Lijenji“ Grci su najvrjedniji radnici u bogatom svijetu nakon Južnih Korejaca

Tokom tekuće krize evrozone, Grci su ocrnjeni kao „lenčuge“ koji žive na račun vrijednih sjevernjaka. Ali imaju duže radno vrijeme od svake države u bogatom svijetu, osim Južne Koreje. Grci zapravo rade 1,4 i 1,5 puta duže od navodnih radoholičara Nemaca i Holanđana. Italijani takođe ruše mit „lijenjih Mediteranaca“ time što rade podjednako dugo kao i Amerikanci i 1,25 duže od svojih komšija Nijemaca. Ove brojke pokazuju da je problem mediteranskih zemalja u evrozoni produktivnost, ne radna etika.

  1. Švajcarska i Singapur ne žive samo od bankarstva i turizma

Mnogi tvrde da smo ušli u postindustrijski svijet, u kome „pravljenje stvari“ nije jako važno, jer su uslužne industrije postale pokretač ekonomskog razvoja. Oni navode Švajcarsku i Singapur kao primjere uspješnih priča zasnovanih na uslužnoj industriji. Zar nisu te dvije zemlje pokazale da možete postati bogati – vrlo bogati – pomoću usluga, kao što su finansije, turizam i trgovina?

Zapravo te dvije zemlje pokazuju suštu suprotnost. Prema podacima UNIDO-a, u 2002. Švajcarska je imala najveću dodatu vrijednost od proizvodnje po glavi (MVA) na svijetu – 24% više od Japana. U 2010. godini Singapur je bio na prvom mjestu, sa 48% više MVA po glavi od SAD. Švajcarska je na trećem mjestu.

  1. Većina siromašnih ljudi ne živi u siromašnih zemljama

Trenutno, oko 1,4 milijarde ljudi – otprilike jedna u pet osoba na svijetu – živi sa manje od 1,25 američkih dolara na dan, što je međunarodni standard siromaštva (sa manje od toga, puko preživljavanje postaje izazov).

Ali većina siromašnih ljudi ne živi u siromašnim zemljama. Više od 70% ljudi u apsolutnom siromaštvu zapravo žive u zemljama sa srednjim nivoom prihoda. Od srednie 2000-ih, više od 170 miliona ljudi u Kini (oko 13% njenog stanovništva) i 450 miliona ljudi u Indiji (oko 42% stanovništva) živjeli su sa prihodom ispod međunarodnog standarda siromaštva. To pokazuje razmjeru izazova sa kojima se dve najmnogoljudnije zemlje na svijetu suočavaju.

Autor: Ha-Joon Chang, profesor ekonomije na Univerzitetu Cambridge. Autor je bestselera broj 1 “23 stvari koje vam ne govore o kapitalizmu”.

Izvor: Huffingtonpost

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *