Pročešljajući 35.000 kategorija radnih mjesta u podacima popisa stanovništva SAD-a, ekonomisti su pronašli novi način da kvantifikuju efekte tehnologije na gubitak i otvaranje radnih mjesta.
Otkako su Ludditi uništavali mašinske razboje, bilo je očigledno da nove tehnologije mogu izbrisati radna mjesta. Ali tehničke inovacije stvaraju i nova radna mjesta: uzmite u obzir kompjuterskog programera ili nekoga ko instalira solarne panele na krov.
Sve u svemu, zamjenjuje li tehnologija više radnih mjesta nego što stvara? Koja je neto ravnoteža između ove dvije stvari? Do sada to nije izmjereno. Ali novi istraživački projekat koji je vodio ekonomista MIT-a David Autor razvio je odgovor, barem za američku istoriju od 1940. godine.
Studija koristi nove metode kako bi ispitala koliko je radnih mjesta izgubljeno zbog automatizacije mašina, a koliko ih je generisano kroz “augmentaciju”, u kojoj tehnologija stvara nove zadatke. Na internetu, studija pokazuje, a posebno od 1980. godine, tehnologija je zamijenila više radnih mjesta u SAD-u nego što je stvorila.
„Čini se da postoji brža stopa automatizacije i sporija stopa povećanja u posljednje četiri decenije, od 1980. do danas, nego u prethodne četiri decenije“, kaže Autor, koautor nedavno objavljenog rada detaljnije rezultate.
Međutim, to otkriće je samo jedan od napretka studije. Istraživači su takođe razvili potpuno novu metodu za proučavanje ovog pitanja, zasnovanu na analizi desetina hiljada kategorija poslova popisa stanovništva u SAD u odnosu na sveobuhvatan pogled na tekst američkih patenata tokom prošlog vijeka. To im je omogućilo, po prvi put, da kvantificiraju efekte tehnologije i na gubitak posla i na otvaranje novih radnih mjesta.
Ranije su naučnici uglavnom bili u stanju da kvantifikuju gubitke radnih mjesta koje su proizvele nove tehnologije, a ne dobijanje posla.
„Osjećam se kao paleontolog koji je tražio kosti dinosaurusa za koje smo mislili da su postojale, ali ih do sada nismo uspjeli pronaći“, kaže Autor. “Mislim da ovo istraživanje otkriva stvari za koje smo sumnjali da su istinite, ali nismo imali direktan dokaz za njih prije ove studije.”
Rad, “Nove granice: porijeklo i sadržaj novog rada, 1940-2018 ”, pojavljuje se u Quarterly Journal of Economics . Koautori su, Fordov profesor ekonomije; Caroline Chin, doktorant ekonomije na MIT-u; Anna Salomons, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Utrecht; i Bryan Seegmiller SM ‘20, PhD ‘22, docent na Kellogg školi Univerziteta Northwestern.
Automatizacija naspram povećanja
Studija otkriva da sveukupno oko 60 posto poslova u SAD-u predstavlja nove vrste posla, koji su stvoreni od 1940. Prije jednog stoljeća, taj kompjuterski programer je možda radio na farmi.
Da bi to utvrdili, autori su pročešljali oko 35.000 kategorija poslova navedenih u izvještajima američkog Biroa za popis stanovništva, prateći kako se one pojavljuju tokom vremena. Takođe su koristili alate za obradu prirodnog jezika da analiziraju tekst svakog američkog patenta podnešenog od 1920. godine. Istraživanje je ispitalo kako su rieči „ugrađene“ u popisne i patentne dokumente da bi se otkrili povezani odlomci teksta. To im je omogućilo da utvrde veze između novih tehnologija i njihovih efekata na zapošljavanje.
„Možete zamisliti automatizaciju kao mašinu koja uzima ulazne podatke za posao i radi to za radnika,“ objašnjava Autor. „Mi razmišljamo o povećanju kao o tehnologiji koja povećava raznolikost stvari koje ljudi mogu učiniti, kvalitetu stvari koje ljudi mogu učiniti ili njihovu produktivnost.”
Od otprilike 1940. do 1980. godine, na primjer, poslovi poput operatera lifta i slagača su se automatizovali. Ali u isto vrijeme, sve je više radnika ispunjavalo uloge kao što su službenici za otpremu i prijem, kupci i šefovi odjela, te građevinski i aeronautički inženjeri, gdje je tehnologija stvorila potrebu za više zaposlenih.
Od 1980. do 2018. godine, redovi stolara i mašinista su, između ostalih, prorijeđeni automatizacijom, dok su, na primjer, industrijski inženjeri, te istraživači i analitičari operacija i sistema uživali u porastu.
Na kraju, istraživanje sugerira da su negativni efekti automatizacije na zapošljavanje bili više nego dvostruko veći u periodu 1980-2018 nego u periodu 1940-1980. Došlo je do skromnije i pozitivnije promjene u efektu povećanja na zaposlenost u periodu 1980-2018, u odnosu na 1940-1980.
„Ne postoji zakon da te stvari moraju biti u ravnoteži jedan za jedan, iako nije bilo perioda u kojem nismo stvarali i novi rad“, primjećuje Autor.
Šta će AI napraviti?
Istraživanje takođe otkriva mnoge nijanse u ovom procesu, međutim, budući da se automatizacija i povećanje često dešavaju u istim industrijama. Ne radi se samo o tome da tehnologija desetkuje redove farmera dok stvara kontrolore letenja. Unutar iste velike proizvodne firme, na primjer, može biti manje mašinista, ali više sistemskih analitičara.
S tim u vezi, tokom posljednjih 40 godina, tehnološki trendovi su pogoršali jaz u platama u SAD-u, pri čemu je veća vjerovatnoća da će visokoobrazovani stručnjaci raditi u novim oblastima, koje su same po sebi podijeljene između visoko plaćenih i poslova s nižim primanjima.
“Novi rad je razdvojen,” kaže Autor. “Kako je stari rad izbrisan u sredini, novi je narastao s obje strane.”
Kako istraživanje takođe pokazuje, tehnologija nije jedina stvar koja pokreće novi rad. Demografske promjene takođe stoje iza rasta u brojnim sektorima uslužnih djelatnosti. Intrigantno, novo istraživanje takođe sugerira da velika potražnja potrošača takođe pokreće tehnološke inovacije. Invencije ne pružaju samo bistri ljudi koji razmišljaju izvan okvira, već kao odgovor na jasne društvene potrebe.
Podaci za 80 godina takođe sugerišu da je teško predvidjeti buduće puteve inovacija i implikacije na zapošljavanje. Razmotrite moguće upotrebe AI na radnim mjestima.
„AI je zaista drugačiji“, kaže Autor. “To može zamijeniti neku visokostručnu stručnost, ali može dopuniti zadatke donošenja odluka. Mislim da smo u eri u kojoj imamo ovaj novi alat i ne znamo za šta je dobro. Nove tehnologije imaju prednosti i nedostatke i potrebno je neko vrijeme da ih shvatimo. GPS je izmišljen u vojne svrhe i bile su potrebne decenije da se nađe u pametnim telefonima.”
On dodaje: „Nadamo se da će nam naš istraživački pristup dati mogućnost da kažemo više o tome u budućnosti.”
Kao što Autor prepoznaje, postoji prostor da se metode istraživačkog tima dodatno usavrše. Za sada vjeruje da istraživanje otvara novi teren za proučavanje.
„Karika koja je nedostajala bila je dokumentovanje i kvantifikacija koliko tehnologija povećava radna mesta ljudi“, kaže Autor. “Sve prethodne mjere samo su pokazale automatizaciju i njene efekte na raseljavanje radnika. Bili smo zapanjeni što možemo identificirati, klasificirati i kvantificirati povećanje. Tako da je to samo po sebi, za mene, prilično temeljno.”
Podršku istraživanju je, djelimično, pružila The Carnegie Corporation; Google; Institut Gak; radna grupa za rad budućnosti MIT-a; Schmidt Futures; Smith Richardson Foundation; i Washingtonski centar za ravnopravan rast.
Izvor: MIT News
