Da li penzioni sistem u Nemačkoj puca? Sve više penzionera, sve manje zaposlenih, spremaju novi plan: Penzija od akcija

Njemačka se suočava sa izazovima sa svojim penzionim sistemom. Povećava se broj penzionera, a smanjuje se broj zaposlenih. Ministar finansija predlaže ulaganje u akcije, ali opozicija to kritikuje.

Nakon što generacije rođene između 1955. i 1969. godine – poznate kao “bejbi bumeri” – odu u penziju, očekuje se da će duže živjeti. Međutim, broj zaposlenih u Njemačkoj ne raste proporcionalno. To znači da će sve veći broj penzionera biti opterećenje za sve manji broj zaposlenih. Postavlja se pitanje ko će finansirati penzije starijih generacija?

Njemački penzioni sistem, koji je uveden 1889. godine, zasniva se na obaveznom osiguranju, gdje se penzije sadašnjih penzionera finansiraju novčanim iznosima koji se odbijaju od plata zaposlenih – to je sistem poznat kao “generacijski ugovor”.

Početkom 60-ih godina na jednog penzionera dolazilo je šest radnika. Danas je ta proporcija 2:1 i još uvijek pada. Značajan dio federalnog budžeta odlazi na dopunu njemačkog penzionog sistema: 2024. godine u penzioni fond će biti uplaćeno 127 milijardi eura, što čini trećinu svih državnih rashoda. Očekuje se da će se ovaj iznos skoro udvostručiti do 2050. godine.

Istovremeno, penzioneri su postali značajna grupa birača. Zbog toga je osiguranje funkcionisanja penzionog sistema postalo tema o kojoj se žestoko raspravlja i postoji hitna potreba da se nešto učini. Vladajuća koalicija, koju čine socijaldemokrati (SPD), Zeleni i liberali (FDP), ne želi smanjiti penzije. Takođe ne želi da povećava doprinose za penziju ili starosnu granicu za odlazak u penziju – koja je sada 67 godina.

Novi plan: “Penzija iz dionica”

Kako bi riješio problem, ministar finansija Kristijan Lindner (FDP) predložio je plan prema kojem će federacija uzeti kredit od najmanje dvanaest milijardi evra i uložiti ga na berzu.

Naime, planirano je osnivanje fonda kojim će upravljati nezavisna javna fondacija – tzv. generacijski kapital. Novac će biti distribuiran globalno u dionicama, a dobit će se vratiti u javnu blagajnu. “Više od jednog vijeka, penzione mogućnosti koje nudi tržište kapitala bile su propuštene. Sada bismo investirali u budućnost ovog društva”, napisao je Lindner za Xu.

Suma od dvanaest milijardi evra bi u narednom periodu svake godine trebalo da raste za tri odsto. Do 2035. godine dionice bi trebalo da vrijede najmanje 200 milijardi eura za podršku državnom penzionom osiguranju.

Kritike iz CDU-a

CDU, kao najveća opoziciona stranka, kritikuje plan kao neefikasan. Axel Knerig, zamjenik predsjednika Odbora za rad i socijalna pitanja u Bundestagu, izjavio je za “Ipen Media” da takozvani Penzijski paket II ne garantuje “dugoročnu sigurnost njemačkih penzija”.

CDU nije suštinski protiv ulaganja u tržište kapitala, kako bi se ostvario dodatni prihod od kamata, ali sadašnji koncept, prema Knerigovim riječima, ne donosi “značajan prihod s obzirom na dodatno zaduženje”.

Rasprostranjena ulaganja u dionice, prema podacima njemačkog berzanskog instituta, donose u prosjeku šest do osam odsto godišnjih prinosa. Ministar finansija Christian Lindner očekuje “više od tri, četiri odsto profita”.

Ulaganje u berzu nosi rizik od potpunog gubitka novca, ali prema podacima Federalnog ministarstva finansija trebalo bi uspostaviti sigurnosni mehanizam za zaštitu imovine fondacije.

Kako funkcioniše njemački penzijski sistem?

U Njemačkoj je državno penziono osiguranje obavezno samo za zaposlene. Samozaposleni, odnosno privatni i poslovni vlasnici mogu uplaćivati ​​novac u državni penzioni sistem ili u privatno osiguranje. Državni službenici sa posebnim statusom – državni službenici – oslobođeni su plaćanja obaveznih doprinosa i imaju svoj penzioni sistem. Ove dvije grupe čine oko 12 posto radne snage u Njemačkoj.

Političari lijevog centra često su u prošlosti zahtijevali da se ove dobro plaćene grupe državnih službenika integrišu u nacionalni sistem osiguranja. Jer to je jedini način da se sistem dugoročno stabilizuje.

Trenutno se u državni penzioni fond uplaćuje 18,6 posto bruto mjesečne plate zaposlenika, pri čemu zaposleni i poslodavac uplaćuju polovinu. Mjesečni doprinos ne smije biti veći od 1404,30 eura.

 

Podijeli ovaj članak