Kad god mi neko preporuči dionicu koja izgleda toliko dobro da pomisliš da ne može biti istina – savjet ne tražim niti bih ga dao – sam sebe podsjetim na Buffettovu misao da na tržištu kapitala mnogi teško stradaju jer se ne žele bogatiti sporo, godinama, nego u nekoliko brzih poteza. Savjet ne tražim niti bih ga dao, ne mogu li dionicu odbraniti od samoga sebe, od argumenata koji mi se čine logičnima, jednostavno ne kupim.
Jedan od takvih primjera je kompanija koja se bavi vjetrenjačama. Proizvodi energiju iz vjetra. Prijatelj koji mi ju je preporučio ni sam se u to ne razumije, ali adutirao je tipom koji je sav u tome, sve je dobro analizirao i predviđa veliki rast cijene. Savjet ne tražim niti bih ga dao, ali za baš svaku dionicu koju mi iko preporuči prvo gledam istoriju isplaćenih dividendi. Kompanija je osnovana prije koju godinu, to jest nastala je izdvajanjem iz veće, i jedina dividenda koju je ikad isplatila – 0,4 posto na cijenu u trenutku preporuke. Prvi minus.
Drugi minus, gubitaš. Tu se sad, naravno, pojavljuje “ali”. Ali analitičari, a posebno taj na kojeg se prijatelj pozvao, koji je istražio sve srodne kompanije i izdvojio baš tu, reče da je cijeli svijet u zelenim strategijama, posebno Evropa, a u Evropi posebno ta država, koja će subvencijama, podsticajima, pomoći firmi. To je bio treći minus. To je protiv mojih “vjerskih uvjerenja”, a i lokalno i globalno sam se nasvjedočio da ako je nešto profitabilno, kapital to sam radi, bez države. Nije li profitabilno, interesna grupa nastoji nametnuti narativ korisnosti za širu zajednicu spaljivanja love poreznih obveznika.
Četvrti minus, nemam blagog pojma o tom sektoru. Savjet ne tražim niti bih ga dao, jedno od prvih pravila je “ne investiraj u poslove koje ne razumiješ”.
Nisam kupio. Koji mjesec kasnije cijena dionice je pala – 50 posto. Takav pad često privuče kockare koji kupe “jer ne može to niže”. Ljude koji se i ne potrude da procijene koliko neka kompanija vrijedi, nego se naprosto klade da će neko platiti više. Budu li dovoljno brzi, i bude li takvih dovoljno, posreći li im se, koji dan ili nedjelju kasnije prodaju po višoj cijeni. Ne posreći li im se, budu li lakomi, nakon idućeg kvartalnog izvještaja cijena nekad padne recimo još – 25 posto. Kao što je bilo s firmom koju nisam kupio.
Tomislav Birtić, Express
