Europen Green Deal: Šta donose CBAM mehanizam i ETS šema trgovine emisijama

Dodajte komentar

Obaveza primjene CBAM mehanizma ili ulaska u ETS šemu trgovine emisijama su jedan od dva neizbježna scenarija država regiona. Imajući u vidu da je Evropska komisija usvojila pravila koja regulišu implementaciju prekogranične takse na CO2 tokom njegove prelazne faze, a da ona počinje 1. oktobra i traje do kraja 2025. godine, region treba hitno da reaguje i da se spremi za ispunjavanje uslova kako bi odložio primjenu CBAM-a do 2030. godine, kada je u pitanju proizvodnja električne energije, a kasnije i što bezbolnije ušao u sistem ETS-a.
Europen Green Deal – početak jedne nove priče kao posledica sazrijevanja svijesti o negativnom uticaju aktivnosti čovječanstva, naročito industrijskih aktivnosti, na proces globalnog zagrijavanja. Evropsk zeleni dogovor, postignut tokom 2019. godine, u stvari predstavlja ključni iskorak u borbi protiv klimatskih promjena – predstavlja sveobuhvatnu strategiju razvoja Evropske unije, čija primjena treba da dovede do dostizanja klimatske neutralnosti do 2050. Zeleni dogovor pokriva aktivnosti vezane za više oblasti koje treba da dovedu do cilja ugljenične neutralnosti do sredine ovog vijeka.

Klimatske promjene, cirkularna ekonomija, biodiverzitet, zaštita vazduha i vodotoka i u konačnom stvaranje održivog sistema bez negativnih uticaja na okolinu predstavljaju nekoliko glavnih pravaca koji definišu i usmjeravaju Zeleni dogovor. Kako bi postale dio Zelenog dogovora zemlje zapadnog Balkana su 2020. godine potpisale Sofijsku deklaraciju koja, slikovito rečeno, predstavlja upravo Zeleni dogovor za potpisnice sporazuma.

Potpisivanjem ove deklaracije o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan, zemlje regiona su se obavezale na niz konkretnih akcija koje uključuju uvođenje takse na emisije CO2 i tržišnih modela za podsticanje obnovljivih izvora energije, kao i postupno ukidanje subvencija za ugalj. Naravno, osnovna obaveza jeste usklađivanje sa klimatskim zakonom EU nakon njegovog usvajanja, čiji je cilj klimatska neutralnost do 2050, zatim definisanje energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. u skladu sa pravnim okvirom Energetske zajednice i pravnom tekovinom EU, nastavak usklađivanja sa sistemom za trgovanje emisijama EU (EU ETS), uvođenje modela za oporezivanje emisija kako bi se promovisala dekarbonizacija u regionu kao i još mnogo drugih aktivnosti u cilju minimalizacije uticaja na klimatske promjene.

Kao direktna posledica potpisivanja prethodno pomenutih dokumenata javlja se i jedna novina koju su obavezne da primjene sve zemlje – prvi put se priprema objedinjeni dokument koji tretira razvoj energetike i klimatskih promjena, Nacionalni energetski i klimatski plan do 2030.godine. Cilj je da se do 2030. pokuša postići smanjenje emisija CO2 u odnosu na 1990. za 55%.

EU-ETS
Kako bi sve preuzete obaveze bile ispunjene, kao i one za koje se države regiona mahom deklarativno izjašnjavaju, EK je odlučila na neki način izvrši pritisak na zemlje koje blagovremeno ne napreduju u pogledu dekrabonizacije. Jedna od tih mjera jeste i uvođenje CBAM mehanizma, odnosno, mehanizma za pregogranično usklađivanje ugljenika. Potreba za uvođenjem CBAM-a je nastala kao posledica stvaranja ETS tržišta emisijama koje dodatno opterećuje sve proizvode iz EU a koji u svom procesu proizvodnje sadrže CO2, odnosno kao posledica ne postojanja tržišta emisijama u zemljama van EU.

Uvođenjem CBAM-a bi se određene robe, kao što su električna energija, metali i slično, dodatno opteretili porezom na ugljenik. Tako se štite robe i proizvodi proizvedeni u EU koji su već opterećeni ovom vrstom poreza, odnosno, konkurentost proizvoda i roba dovela u iste ravni – smatra EK.

Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika – CBAM

EU se sprema da uvede Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika ili CBAM, u okviru kojeg će na početku 2026. uvesti, a zatim postepeno povećavati porez na ugljen-dioksid ispušten tokom proizvodnje određenih proizvida (el.energije, metali, đubriva i sl.). Predviđeno je da sistem u potpunosti profunkcioniše na početku 2034. godine.

Ugovorne strane Energetske zajednice, uključujući zapadnobalkanski region, imaju pravo na izuzeće do 2030. za električnu energiju. Očigledno je da se radi o jednoj jako ozbiljnoj mjeri, na koju zemlje regiona treba da se spreme, odnosno da što prije izvrše diversifikaciju u proizvodnom portfoliju električne energije, jer je upravo taj sektor osnovni izvor emisija CO2 u našim zemljama. Potpuno je jasno da će mnoge strane investicije koje su došle u naše zemlje, odnosno njihovi proizvodi koji se izvoze na tržište EU, postati manje konkurentne ili čak nekonkurentne uvođenjem CBAM-a. To posledično dovodi do upitnog održivog funkcionisanja tih pogona i postrojenja. A posledice toga znamo kakve mogu da budu – zatvaranje fabrika i gubitak velikog broja radnih mjesta uz smanjenje privredne aktivnosti. S toga se ispostavlja da je za zemlje Zapadnog balkana najpovoljnije i u najboljem interesu da idu u korak sa zemljama EU, ali svakako vodeći računa i neugrožavajući svoju energtsku nezavisnosti. Proces dekarbonizacije mora da bude jasno isplaniran i striktno poštovan jer samo kao takav mže da bude uspješno sproveden a to znači bez negativnih posljedia za zemlju koja je u procesu dekarbonizacije. Svakako, od EU se očekuje da zemljama regiona omogući lak i jednostavan pristup fondovim iz kojih bi se, po jako povoljnim uslovima, finansirali projekti iz oblasti zelene energije.

Nacionalne uradbe o CO2 u Crnoj Gori i zemljama regiona

Obaveza primjene CBAM mehanizma ili ulaska u ETS šemu trgovine emisijama su jedan od dva neizbježna scenarija država regiona. Imajući u vidu da je Evropska komisija usvojila pravila koja regulišu implementaciju prekogranične takse na CO2 tokom njegove prelazne faze, a da ona počinje 1. oktobra i traje do kraja 2025. godine, region treba hitno da reaguje i da se spremi za ispunjavanje uslova kako bi odložio primjenu CBAM-a do 2030. godine, kada je u pitanju proizvodnja električne energije, a kasnije i što bezbolnije ušao u sistem ETS-a.

Ovaj vid nameta na CO2 emisije se može izbjeći, odnosno odložiti njegova primjena, ukoliko zemlje regiona ispune određene uslove. Kada su u pitanju zahtjevani uslovi tu se misli na usvajanje seta propisa koji treba da budu verifikovani i usvojeni u okvirima nacionalne legislative (mnoge države regiona već imaju usvojene određene setove zakona i drugih propisa) i da se zatim ista doslovno poštuje. Jasno je da je dekarbonizacija neminovna, ali su zemlje zapadnog Balkana, imajući u vidu da u prethodnom periodu nijesu bile u mogućnosti da pristupe subvencijama kakve su imale zemlje EU, u dosta nepovoljnijem položaju u odnosu na iste, pa je samim tim i proces dekarbonizacije značajno sporiji. Ali, i takvu situaciju treba iskoristiti i pokušati pretvoriti u prednost.

Ono što je pozitivno u planu EK, kada je u pitanju primjena C -a, jeste da će države koje usvoje nacionalne uredbe o regulsianju tržišta emisijama imati dovoljno dug period da novac prikupljen od emisija zadrže u svojim zemljama i samim tim stvore dosta dobre uslove za razvoj i realizaciju projekata iz oblasi OIE.

Crna Gora već ima definisan nacionalni mehanizam poreza na emisije CO2

Konkretno, u Crnoj Gori već tri godine postoji definisan nacionalni mehanizam poreza na emisije CO2. Uz samu Uredbu koja se odnosi na trgovinu emisijama kao i porez na emitovane količine CO2, postoje zakonske norme koje prvenstveno uređuju ovu oblast. Tu su Zakon o industrijskim emisijama, kojim se uređuju mjere za sprečavanje i kontrolu emisija koje nastaju iz industrijskih postrojenja, a koje mogu imati negativne uticaje na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Pomenuti zakon, uz Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena (kojim se uređuje se zaštita od negativnih uticaja klimatskih promjena, smanjivanje emisija gasova sa efektom staklene bašte, zaštita ozonskog omotača i sl.) čine ustvari osnov za predmetnu Uredbu.

Nažalost, iako je usvojena 2020. godine, ista gotovo da nije bila primjenjivana u cilju finansiranja projekata koji utiču na smanjenje emisija GHG i dekarbonizacije, tako da je sam sistem bio potpuno obesmišljen. Tek 2022. godine dolazi do suštinske primjene ove uredbe kada novac od poreza na CO2 počinje da se ulaže u projekte zelene energije, što daje puni smisao usvojenom mehanizmu. Zapravo, u ovom trenutku, radi se o projektu „Solari 3000+ i 500+“.

Projekat podrazumjeva izgradnju solarnih elektrana na krovovima individualnih stambenih objekata, kao i manjih poslovnih pogona, hala i slično. Kroz ovu aktivnost učešće su pronašli građani, Eko Fond – fond koji na osnovu odluka Vlade raspolaže novcem od poreza na emisije CO2 (obavezan je da isti ulaže u zelene projekte i ovom prilikom je učestvovao u projektu kroz subvenciju u iznosu od 20% na cijenu opreme), Investicioni razvojni fond, koji je finansirao kreditnim sredstvima cjelokupni projekat u iznosu od 30mil€ i naravno EPCG, koja je pokrenula i organizovala cijelu priču kao i garantovala za dobijena sredstva.

Projekat je osmišljen tako da građani kao fizička lica i pravna lica, koja imaju odgovarajuće objekte za izgradnju solarne elektrane na krovu istih, uz zadovoljenje svih tehničkih pretpostavki, kupuju fotonaponsku i ostalu neophodnu opremu koju otplaćuju kroz mjesečne rate na period do 10 godina. Mjesečna rata je proračunata tako da ne bude visočija od prosječnog računa potrošača u prethodne tri godine. Prosječni povrat investicije je oko sedam godina.

Za ovaj projekat jako je važno napomenuti jednu bitnu razliku koja je i velika prednost u Crnoj Gori u odnosu na orkuženje – svaki višak proizvedene električne energije u odnosu na potrošenu plaća po cijeni koja odgovara za iznos aktivne energije u odgovorajućoj tarifi.

Pravedna tranzicija predstavlja razvojnu šansu

Iz navedenog primjera jasno je da proces zelene tranzicije, ili kako se sve češće zove pravedne tranzicije, predstavlja razvojnu šansu i šansu da se pokrene niz investicija. Investicije ne bi obuhvatile samo sektor energetike već i čitavi niz drugih privrednih grana. Na taj način bi ekonomska aktivnost u zemlji bila značajno unaprijeđena, došlo bi do otvaranja novih radnih mjesta i stvarale bi se nove vrijednosti. I sve to bi se radilo u korist smanjenja emisija štetnih gasova i čestica u vazduh.

Jasno je da veliki pritisak prisutan na zemlje regiona. Ali, postoji dovoljno vremena i prostora uz ispravno djelovanje, da se ispune neophodni zahtjevi zelene agende i da naše zemlje budu u korak sa razvijenim zemljama.

(Napomena: Ovo je izlaganje Bojana Đordana, dipl.el.ing, izvršnog rukovodioca FC proizvodnja u Elektroprivredi Crne Gore na nedavnom Savetovanju ENERGETIKA 2023 na Zlatiboru.)

Izvor: energijabalkana.net

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *