Stavljanje aerodroma pod koncesiju moglo bi ubrzati transformativne promjene i poboljšati poslovanje. Došlo bi do bolje avio- povezanosti, što je posebno značajno za Crnu Goru kao avio-destinaciju – kazao je u intervjuu za Pobjedu ekspert za avijaciju Jusuf Jamakosmanović.
– S obzirom na ekonomsku stvarnost Crne Gore i BiH, prihvatanje koncesija aerodroma može biti katalizator transformativnih promjena. Usvajanjem ovog modela obje zemlje mogu privući bitna ulaganja, usvojiti najbolje svjetske prakse i značajno poboljšati poslovanje vazdušnih luka. Međutim, ključno je učiti na uspjesima kao i na greškama drugih regionalnih aerodroma koji su prošli kroz ovaj proces kako bi se osigurao održiv i koristan model koncesije. Dok se o situaciji aerodroma u Podgorici u vezi sa koncesijom može raspravljati, o aerodromu u Tivtu nema potrebe za raspravom. Aerodrom je u središtu velikog turističkog potencijala i sa pravim koncesijskim partnerom mogao bi doživjeti ne samo infrastrukturna poboljšanja, već i snažan ekonomski rast podstaknut turizmom – ocijenio je Jamakosmanović.
U kakvom su stanju crnogorski aerodromi?
Infrastruktura aerodroma je ključna za uspješno obavljanje avio-saobraćaja i zahtijeva znatna finansijska ulaganja kako bi se uskladila s međunarodnim standardima, te osigurala operativna uspješnost avio-prevoznika i poboljšala iskustva putnika. Podgorica ima relativno naprednu infrastrukturu u poređenju sa aerodromom u Tivtu. Slična situacija je u BiH gdje aerodrom u Sarajevu ima bolju infrastrukturu od tuzlanskog, mostarskog i banjalučkog. Bitno je naglasiti da aerodromi u BiH progresivno unapređuju svoju infrastrukturu. Sarajevski aerodrom je udvostručio kapacitet zgrade terminala, a uskoro će biti završeni radovi na novim parking mjestima za avione. Aerodrom u Tuzli je u procesu izgradnje novog gejta, a osigurana su i sredstva za osvjetljenje centralne linije piste, koja ce olakšati rad u zimskim mjesecima. Mostarski aerodrom radi na modernizaciji protokola za slijetanje i polijetanje, koji su bili prepreka za neke avio-prevoznike, a aerodrom u Banjaluci je prošle godine obnovio pistu. Iako su potrebna značajnija ulaganja u infrastrukture, posebno u Tuzli, Mostaru i Banjaluci, evidentno je da se na njoj radi. Bitno je da trenutno stanje infrastrukture aerodroma u obje zemlje ne sprečava avio-prevoznike da lete. Aerodrom Tivat je, uz sve svoje probleme, uspio privući Turkiš erlajnz, jednu od najvećih avio-kompanija na svijetu. Crna Gora ima prednost jer ima upravu koja upravlja sa obje vazdušne luke, što omogućava jednostavnije donošenje strateških odluka, za razliku od BiH gdje sa sve četiri vazdušne luke upravljaju nezavisno četiri različite vlasti.
Crna Gora je avio-destinacija, ali za sada nema veze sa mnogim razvijenim zemljama. Kako vidite rješenje tog problema?
Obje države su relativno mala outbound tržišta, što naglašava nužnost fokusiranja na inbound promet. Temelj strategije bi trebao biti razvoj turizma, koji bi igrao ključnu ulogu u privlačenju avio-prevoznika. Nema turizma bez avio-kompanija, a nema avio-kompanija bez turizma, što se vidjelo tokom pandemije. Bitno je avio-kompanijama ponuditi konkurentne podsticaje, kako bismo ih privukli. Tržište avio-prevoza je visoko konkurentno, sa destinacijama koje se takmiče u privlačenju avio-prevoznika, stoga oni mogu birati gdje će da uspostavljaju operacije. Te odluke najcešće donose na osnovu najvećeg potencijalnog profita. Takođe, sezonalnost utiče na obje države. Iako bi to moglo izgledati logično za Crnu Goru, uzimajući u obzir da se smatra za ljetnu destinaciju, zemlja ima puno više da ponudi mimo obale. BiH, sa svojim zimskim turističkim potencijalom, nažalost se još bori sa izraženom sezonalnošću. Smatram da je problem niskog nivoa svijesti o BiH kao turističkoj destinaciji na svjetskim turističkim tržištima. Nepostojanje jedinstvene marketinške organizacije na državnom nivou je veliki izazov. Crna Gora ima prednost s centraliziranom destinacijskom marketinškom organizacijom koja promoviše cijelu zemlju. Nasuprot tome, BiH je rascjepkana, sa 60 regionalnih ili gradskih turističkih zajednica, kojima nedostaju kapaciteti i finansijska sredstva za uspješan moderni marketing destinacije. Pojavom i jačanjem interesa za destinaciju, doći će i do interesa avio-prevoznika.
Crna Gora je ,,ugasila“ staru nacionalnu avio-kompaniju i osnovala novu, ali sada imamo iste probleme i manji je broj letova. Kako to komentarišete?
Nacionalni avio-prevoznik nudi veliku konkurentsku prednost. No, ključno je prepoznati da su im često potrebna značajna početna ulaganja i dugoročna finansijska potpora dok se ne postigne profitabilnost. Odluka je na Vladi: jesu li spremni na takvu obavezu i investiciju? Za male zemlje poput Crne Gore i BiH, sa ograničenim finansijskim resursima, pitam se da li to predstavlja optimalnu strategiju. Sjeverna Makedonija je dobar primjer drugačijeg pristupa. Umjesto usmjeravanja sredstava u nacionalnu avio-kompaniju, liberalizovali su sektor vazduhoplovstva, otvorili se za međunarodne avio-kompanije, te ponudili podsticaje i avio-kompanijama i turoperatorima koji podstiču turizam. Sklon sam vjerovanju da bi ovaj model bio dobro primjenjiv u Crnoj Gori i u BiH.
Kako unaprijediti novu nacionalnu avio-kompaniju Air Montenegro jer zimi letova gotovo da i nema, održivost je teško steći?
Ključ je u diverzifikaciji turističke ponude. Nerealno je očekivati da će zimske operacije biti i približno na istom nivou sa ljetnim s obzirom na to da je Crna Gora prvenstveno privlačna zbog njenih plaža i ljetne ponude. Međutim, ulaganjem i marketingom u turističke niše izvan sezone kao što su ruralni turizam, avanturistički, MICE i druge prikladne za hladnije mjesece, možemo ublažiti sezonalne razlike. Kako budemo povećavali potražnju kroz ove inicijative, to će prirodno otvoriti put Air Montenegru za osvajanje novih tržišta. Ovo nije ostvarivo za kratko vrijeme. To je strateška evolucija koja zahtijeva vrijeme i upornost. Mnogi avio-prevoznici, čak i neki od svjetskih, posluju s gubitkom tokom zimskih mjeseci, nadoknađujući to tokom unosnog ljetnjeg razdoblja.
Kakvo je Vaše mišljenje o niskobudžetnim kompanijama?
Otvorenost prema različitim avio-prevoznicima od niskotarifnih, hibridnih, do tradicionalnih državnih prevoznika, korisna je za svaku destinaciju. Idealno, to treba da bude miks svih njih. Niskotarifni avio-prevoznici obično lete na sekundarne vazdušne luke gdje su operativni troškovi niži. Ovi prevoznici često ispregovaraju sa aerodromima ili lokalnim vlastima podsticaje, jer mogu da dovedu značajan broj putnika. Prednosti niskobudžetnih letova su smanjenje troškova putovanja, rast turističke aktivnosti, jačanje lokalnih ekonomija oko sekundarnih zračnih luka i stvaranje mogućnosti za zapošljavanje. Svaki putnik kojeg dovedu je potencijalni potrošač u lokalnoj ekonomiji, što povećava prihode destinacije. U kontekstu BiH na aerodromima poput Tuzle i Banjaluke uglavnom operiraju niskotarifni prevoznici, koji su ključni za povezivanje zemlje sa evropskim tržištima, a posebno služe bosanskoj dijaspori.
