Da li će Latinska Amerika osnovati litijumsku verziju OPEC-a?

Dodajte komentar

Ako šest zemalja Latinske Amerike predvođene Argentinom, Čileom i Bolivijom formiraju najavljeno udruženje za litijum koje bi funkcionisalo po principima OPEC-a, one bi u svojim rukama držale preko dvije trećine procijenjenih globalnih rezervi ovog metala. Latinska Amerika može mnogo da dobije ovim udruživanjem, i suprotno, puno da izgubi ukoliko se bude ponašala kao posvađane balkanske zemlje, ističe se u analizi Latinoameričkog strateškog centra za geopolitiku.

Prvi čovjek Čilea Gabrijel Borić, osim što nosi nezvaničnu titulu najmlađeg predsjednika u svijetu, prošlog mjeseca je svrstan i među „litijumske nacionaliste“. Tako agencija Rojters naziva nastojanje sve većeg broja zemalja da ovaj resurs, preko potreban proizvođačima električnih automobila, stave pod državnu kontrolu. Predsjednik Čilea je, naime, polovinom aprila najavio da će tamošnja vlada nacionalizovati industriju litijuma. Ovakva odluka je izazvala mnoštvo komentara među ekonomskim analitičarima, uključujući i reakcije da će to biti šok za svjetsku energetsku tranziciju, ali i za čileansku ekonomiju jer će zamrznuti vitalna strana ulaganja u zemlji.

Ova južnoamerička država je drugi najveći proizvođač litijuma u svijetu, sa četvrtinom udjela u globalnoj proizvodnji i najveći izvoznik ovog metala. Prošle godine, Čile je izvezao litijuma u vrijednosti od 980 miliona dolara, najviše u Kinu, Južnu Koreju i Japan, a potom u Belgiju i Sjedinjene Države. Doprinos rudarskog sektora BDP-u je lane premašio 11% i predstavljao je više od polovine ukupnog izvoza zemlje, a dva proizvođača litijuma, kompanije „Albemarle“ i „SQM“ koje snabdijevaju firme „Tesla“, „LG Energy“ i druge proizvođače električnih vozila i baterija, uložile su prošle godine u razvoj poslovanja oko 2,3 milijarde dolara.

Suprotno ocjenama da će proterati strane investitore, Borić je istakao kako nacionalizacija litijuma predstavlja razvojnu šansu za Čile da pređe na održivu ekonomiju, koja neće urnisati životnu sredinu. Država će u svim budućim projektima imati kontrolni udio preko javnog preduzeća, koje bi bilo partner privatnim rudarskim kompanijama. Vlada neće raskinuti postojeće ugovore, ali će pregovarati sa proizvođačima o učešću države u poslovanju prije njihovog isteka, a prema Borićevim riječima, razgovori sa kompanijama „Albemarle“ i „SQM“ će započeti već polovinom godine.

Čileansko državno preduzeće „Codelco“, najveći svjetski proizvođača bakra, i državna rudarska kompanija „Enami“ dobiće ugovore za istraživanje i eksploataciju litijuma u pustinji Atakama, gdje se sada realizuju privatni projekti. U ostalim solanama za koje je procijenjeno da imaju značajne rezerve ovog metala, privatne kompanije će moći da se nadmeću za posao zajedno sa nacionalnim preduzećem.

Predsjednik Čilea je najavio i da će vlada osnovati posebno odjeljenje za unapređenje tehnologije eksploatacije litijuma, kako bi se što više smanjio razarajući uticaj na životnu sredinu. Čile će ubuduće odobravati samo projekte koji koriste novu tehnologiju, direktnu ekstrakciju litijuma (DLE), bez oslanjanja na tradicionalni proces isparavanja zbog kojeg je ova zemlja, kako se procjenjuje, u posljednje tri decenije izgubila oko 433 milijardi litara vode.