Oni stariji od 65 godina, procjenjuje se, 2050. godine činiće 17 odsto globalne populacije. Još 1960. godine njihov udio je iznosio svega 4,9 odsto. Šta će starenje stanovništva značiti za svet rada?
U nedavno objavljenoj studiji američkog Zavoda za statistiku rada, već 2026. godine jedan od 10 ljudi starijih od 75 godina će i raditi. To je dvostruko više nego što ih je bilo 1996. godine.
Takođe, radiće i 30 odsto onih koji su u životnoj dobi od 65 do 74 godine. To je uporedivo sa situacijom koja je već danas prisutna u Japanu, zemlji s najstarijom radnom snagom na svijetu.
Nova era koju obilježava starenje stanovništva uglavnom se opisuje kao “prijetnja”, “cunami sijedih” ili “demografska vremenska bomba”, a brojne su i procjene koje govore da starenje stanovništva donosi i usporavanje rasta ekonomije. Posljedično, mnogi poslodavci pružaju starijim zaposlenima manje mogućnosti za razvoj karijere jer smatraju da oni neće još dugo biti tu, ali i zbog toga što podcjenjuju njihove mogućnosti za učenje novih vještina. Međutim, sve su češća istraživanja s optimističnijim pogledom na ovu problematiku.
Ona upućuju da nije moguće dokazati da su stariji zaposleni manje produktivni. Pored toga, studija Centra za evropska ekonomska istraživanja pokazuje da su najproduktivniji članovi društva ujedno i bogatiji te da su skloniji da bolje planiraju svoju penziju i ranije napuste tržište rada. Njihovim odlaskom s tržišta rada, ostaju oni manje produktivni.
Međutim, ono što je najvažnije, mlađi i stariji zaposleni zapravo se nadopunjuju pa su produktivnije one sredine u kojima je starosna struktura zaposlenih raznolika. Istraživanja upućuju da takve radne sredine podstiču kreativno razmišljanje i inovacije, imaju bolje poslovne rezultate, kao i to da ljudi različitih generacija vole da rade zajedno. Stoga se sada već govori o potrebi stvaranja višegeneracijske radne snage. Neke su zemlje to već prepoznale, poput Japana koji penzionere podstiče na što duži ostanak na tržištu, ako žele do 70. godine.
