Iako je prije više od decenije ruska asocijacija Slovenska alijansa počela sa dogradnjom i rekonstrukcijom bivšeg Doma Vojske JNA, zajedno sa objektima Marka Cara, ispod crkve Sv. Jeronima u Starom gradu u Herceg Novom, kompleks još nije završen.
Uloženo je do sada preko 5 miliona eura da bi investitor sagradio mali hotel sa 4 zvjezdice u bivšem Domu vojske, sa galerijom i smještajnim kapacitetima u zgradi Marka Cara. Međutim, na nekadašnjem Domu Vojske još ima posla, dok su objekti Marka Cara praktično van upotrebe, iako u potpunosti opremljeni. U to smo se i sami uvjerili obilazeći cijelu lokaciju i unutrašnjost ovog, od početka gradnje, kontarverznog zdanja.
Je li kompleks spreman za prodaju ili nastavak radova i turiste, o tome su iz Radio Jadrana, pored ostalog, razgovarali sa izvršnim direktorom Slovenske alijanse, Aleksandrom Beljakovim.
Od prodaje, što je bilo aktuelno jedno vrijeme, u ovoj asocijaciji su odustali, kaže Beljakov. Nastavak radova usloviće stanje na tržištu i interesovanje turista, kojega za sada, kako kaže, nema. Plan im je da sačekaju završetak sezone, a onda će donijeti odluku:
– U planu je i dalje da u bivšem Domu Vojske otvorimo hotel, ali gostiju nema, nema interesovanja. Sa druge strane, objekat treba održavati – plaćati radnike, struju i druge komunalije, a kako kada nemate goste? Zašto je to tako ne znam, ali „turistička industrija“ u cijelom svijetu malo je „pala“ – smatra on.
Građevinski radovi su u tom zdanju okončani. Postavljen je parket, ali je neophodno opremanje soba namještajem, sanitarije u kupatilima i spajanje struje.
– Ispred tog objekta iskopan je i bazen, a za njegovo kompletno opremanje bilo bi potrebno mjesec, dva. Mislim da sada samo treba sačekati. Ljepotu Jadrana niko ne može promijeniti. Uz to, ljudi i hrana su odlični. Mi Rusi nemamo osjećaj da smo u inostranstvu, nego kod kuće. Ali, ljudi nemaju novca – smatra Beljakov.
U dogradnju i rekonstrukciju bivšeg Doma Vojske, na 1200 m² i 3 sprata, NVO Slovenska alijansa uložila je preko 3 miliona eura. Zdanje ima 20 soba, odnosno apartmana.
S druge strane, objekat Marka Cara kompletno je uređen. U njemu je 6 smještajnih jedinica – apartmana, uređenih u kombinaciji kamena i drveta, uz rustični namještaj i rasvjetu. Beljakov priča da su u maju imali nekoliko upita, međutim, gosti su odustali od dolaska.
Atraktivnost tog takođe zatvorenog zdanja čini kolekcija od preko 30 sidara i dva topa. U jednom njegovom dijelu ranije je bila galerija, u kojoj je Beljakov izlagao svoje slike, međutim i ona je zatvorena.
– Zvao sam neke ruske slikare da dođu, izlože slike, da slikaju i ovdje na terasi, obećali su da će doći, međutim, nisu. Nema turista. Ranije nisam zatvarao terasu. Ljudi su non stop dolazili, slikavali, sada ništa. Sačekaćemo kraj sezone – kaže on, vjerujući da je ova “kriza” prolazna.
Inače, u adaptaciju bivše kasarne, kasnije i bolnice, Slovenska alijansa uložila je preko milion eura.
Beljakov nije vratio ukradeno sidro iz 16. vijeka
Ono što već mjesecima „ne da mira“ dijelu stručne javnosti koja vodi računa o podmorskom blagu Crne Gore je vrijedna kolekcija sidara na ulasku u ovaj objekat, koja datira iz perioda od 16-18. vijeka.
Najviše bure izazvalo je veliko, 5 m dugačko, sidro iz 16. vijeka, na ulasku u objekat, sa potopljenog jedrenjaka Galijun, kod Rta Kabala. Sidro je dio nepokretnog kulturnog dobra „Olupina broda Galijun kod Rta Kabala“, koje je „nestalo“ sa mjesta na kom se nalazilo vjekovima. Ono je sada pričvršćeno za parapet objekta, a zbog korozije, pušta ružnu narandžastu boju po stepeništu.
Uprava za inspekcijske poslove donijela je Rješenje još krajem decembra prošle godine da Beljakov, kao korisnik ukradenog sidra, mora da ga vrati vlasniku, odnosno državi Crnoj Gori, što do sada nije učinio.
– Dio sidara ostao je još od Doma Vojske kada smo ga kupovali. Ona su bila u Kumboru i Vojska ih je nama poklonila, inače bi otišla na rezanje u nikšićku Željezaru. Neka su nam donosili neki ronioci, ali ja ne znam ko su ti ljudi. Uglavnom, sva ta sidra su nam poklonjena, osim tog jednog velikog, na ulasku u objekat. Jedino smo njega kupili – tvrdi Beljakov.
Na naše insistiranje da kaže ko mu je prodao sidro iz 16. vijeka, ponavlja da ne zna:
– Sidro smo platili nekih 300 eura. Donijeli su nam ga neki ronioci, koji su ga izronili u predjelu Kumbora. Ne znam od koga smo ga kupili. Nama su non stop tada dolazili neki ljudi i nudili da kupimo razne stvari – kompase, brodske satove, da pravimo kolekciju, ali za to nismo bili zainteresovani jer ovo nije muzej – priča on.
Slovenska alijansa je željela da otvori Muzej sidara na tvrđavi Forte Mare, koju su željeli da zakupe. O tome je intenzivno razgovarano sa bivšim predsjednikom Opštine, Dejanom Mandićem.
– Ja sam nekoliko puta sa njim razgovarao, ali bilo je problema sa nekima koji su željeli da to zakupe. On mi je tada rekao da sačekamo, jer neće sidra niko odnijeti. To jeste blago Crne Gore i mislim da je dobro što smo ih skupili na jedno mjesto – kaže on.
Ipak, sporno sidro, uprkos Rješenju Uprave za inspekcijske poslove da ga vrati, ostaje tu:
– Dolazila mi je i policija i bilo ih je više nego turista. Dolazili su mi i ljudi iz Muzeja, koji su mi kazali da sidro ostane tu, pa ako Muzeju bude trebalo, doći će da ga premjeste. Kad sam bio u policiji rekao sam da je sidro na mjestu na kojem ga vide turisti, koji ga slikavaju, a mi ga održavamo. Ja sidro neću niti prodavati niti ga ponijeti u Rusiju. Ako bude trebalo Muzeju, ja ću ga odmah dati – tvrdi on.
Iako su skalini na koje je sidro naslonjeno promijenili boju od rđe koja se razliva sa sidra, Beljakov navodi da ga održavaju neophodnim sredstvima da ne bi propalo, a skale polivaju kisjelinom kako bi se boja rđe „istopila“.
Ipak, vlasnik velikog gvozdenog sidra je država, a ne Beljakov ili Slovenska alijansa. Ono je, uz ostale eksponate, svakako magnet za turiste, koji i dok smo razgovarali sa Beljakovim nijesu propuštali priliku da se fotografišu.
Kako je građen i dograđen bivši Dom Vojske
Podsjetićemo da je Slovenska alijansa kompleks bivšeg Doma Vojske JNA u Starom gradu kupila prije više od deceniju za skoro 900 hiljada eura. Samo godinu kasnije postala je vlasnik i objekta Marka Cara.
Nelegalnim građevinskim radovima uzburkali su starorograđane i stručnu javnost. Sve se “provuklo” i kroz lokalni parlament, iako su Rusi promijenili prvobitne gabarite objekata, što je zabranjeno u Starom gradu, koji je zaštićeno kulturno dobro. Građevinska inspekcija je nekoliko puta zaustavljala rekonstrukciju Doma, jer investitor nije imao ni saglasnost kotorskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Uglavnom, ruski investitor prvih nekoliko godina nije imao ni planske niti konzervatorske smjernice i dozvole za gradnju. Na Domu Vojske dozidan je još jedan sprat, pretvoren u apartmane. Ispod objekta Marka Cara, 2012. godine betoniran je 4 m visok zid i napravljen parking.
Podizanje tog zida bilo je neophodno zbog zaštite okolnih objekata, obrazložio je Beljakov te 2012. godine:
– Obilne padavine u maju pokrenule su klizište i ugrozile temelje već renoviranog objekta nekadašnje austrougarske kasarne, pa smo uz saglasnost nadležnih učvrstili teren kaskadnim betoniranjem – bilo je njegovo objašnjenje tada.
Danas, direktor Slovenske Alijanse, Aleksandar Beljakov, tvrdi da za kompleks ima sve dozvole nadležnih opštinskih i državnih institucija, čak i Uprave za zaštitu kluturnih dobara, te da on zapravo čuva blago Crne Gore!?
Izvor: Radio Jadran
