Za ovaj Mundijal niste ni čuli: Kako fudbal igraju nepriznate nacije

Dodajte komentar

Šesnaest fudbalskih timova iz mesta koja su mahom isključena iz međunarodnog sporta i diplomatije – poput Tibeta, Tamil Elama, Kaskadije i Matabelelanda – iskoristilo je šansu da igraju na alternativnom Svjetskom prvenstvu u glavnom gradu Britanije.

Pošto dolaze iz regiona koje većina svijeta ne priznaje kao države, timovi ne mogu da učestvuju na FIFA Svjetskom kupu.

“Učestvovanjem, naš narod i naša stvar mogu da postanu međunarodno vidljivi”, rekao je Ferhat Meheni, predsjednik vlade Kabilije, regiona u alžirskim planinama Atlas.

Njegov tim Kabilaca i njihove porodice su bile mete zastrašivanja alžirskih vlasti prije šampionata, rekao je Meheni iz Francuske gdje je u egzilu.

Per Anders Blind, predsedavajući Konfederacije nezavisnih fudbalskih asocijacija (Conifa) kaže da je želio da fokus turnira bude na igrama a ne na politici. Ali to, kaže, teško ide jer mnogi igrači i fanovi žele da njihove zemlje budu međunarodno priznate.

“Naravno da smo kontroverzni”, kaže. “Mi smo ludi autsajderi“.

Ovogodišnje takmičenje, treće po redu, igralo se u predgrađu Londona.

Conifa ima 47 članova, od kojih neki dolaze iz oblastih sa potpuno funkcionalnim vladama poput iračkog Kurdistana, do onih koji pokušavaju da skrenu pažnju svijeta na svoje borbe poput Roma i Koreanaca iz Japana. Delvidek (Mađari iz Srbije), Grenland, Barava (u Somaliji) i Donjecka Narodna Republika iz istočne Ukrajine su svi članovi. Kaskadija je predložena zemlja koja uključuje pacifički sjeverozapad Sjedinjenih Država i delove Kanade. Tamil Elam su oblasti sa većinski tamilskim stanovništvom Šri Lanke. Matabeleland je u Zimbabveu.

Prvi Conifa svjetski kut je održan u sjevernom švedskom gradu Ostersundu 2017, nedaleko od mjesta gdje Blindova porodica koja pripada švedskoj starosedelačkoj Sami manjini napasa svoje irvase.

Za igre 2016. izabrana je Abhazija, region u Gruziji. Za naciju koju priznaju samo Rusija i šačica drugih zemalja, organizacija sportskih događaja je postala važan način da se tražu priznavanje njihove nezavisnosti. Kada je Svjetska domino federacija 2011. priznala Abhaziju, to su političari u glavnom gradu Abhazije – Sukumiju, koji voli da igra ovu igru, vidjeli kao korak naprijed.

Na ovogodišnjem otvaranju Conifa, na stadijumu fudbalskog kluba Bromli, lokalni ljubitelji fudbala navijali su uz neobičnu mješavinu predstavnika dijaspore i ponekog političkog stručnjaka. Mnogi nisu imali lijepu riječ za FIFA-u, zvanično fudbalsko tijelo koje je suočeno sa optužbama za korupciju od kada je organizacija Svjetskog prvenstva 2018. data Rusiji.

Aleksandr Kogonija, 22, igrač sredine terena za tim iz Abhazije, kaže da se podrška lokalnim timovima povećala od početka prvenstva i da je igranje u Londonu samo privuklo veću pažnju javnosti.

Na finalnoj utakmici 9. juna, Karpatalija, mađarska manjina iz zapadne Ukrajine, porazila je Sjeverni Kipar, državu koju priznaje samo Turska, u penalima, pošto su igrali neriješeno.

Prethodni šampion, Abhazija, ispao je u ranijoj rundi. Ali sjećanje na trijumf iz 2016. i dalje je blistavo za Borisa Adlejbu, 25-godišnjeg studenta iz Abhazije koji sada studira u Moskvi i koji je doletio u London da podrži svoj tim. “Ljudi u Abhaziji kažu da im je Svjetski kup 2016. bio najsrećniji događaj od 1992”, rekao je on.

Te godine je Abhazija počela rat protiv Gruzije.

Nedeljnik.rs

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *