Ako pratite medije, vjerovatno ste primijetili da se s vremena na vrijeme pojavi neka vijest u kojoj se piše o nevjerovatnoj poslovnoj prilici za jednog (ili jednu) odabranog (odabranu). Traži se neko ko će testirati sportske automobile, smišljati i degustirati nove ukuse sladoleda, igrati nove igrice, biti „šerif“ malog grada, biti zadužen i odlično plaćen za brigu o malom ostrvcetu i slično.
Riječ je naime o ciljano pripremljenim konkursima koji uz malo truda mogu da postanu viralni. Šta to znači? To znači da krenu da se šire kao virus i tako dođu do nemjerljivo većeg broja ljudi nego što je inicijalno planirano, i nego što bi bio slučaj da je u pitanju neki običan plaćeni oglas za posao. A koja je svrha toga? Svrha toga je da informacija o firmi (ili brendu, događaju, lokaciji… ) dođe do velikog broja ljudi. A stvari koje su neobične i zabavne, ljudi dijele, naročito ako su potencijalno zainteresovani i mogu dobiti nešto zauzvrat.
Na kraju obično neko i bude odabran za taj „posao“. Neko ko na zaista kreativan i zanimljiv način odgovori na zadatak. Ostali su bili tu da naprave gužvu i obavijeste svoj krug ljudi. Danas je svako od nas svoj medij, ali ovakve stvari su postojale i prije, samo se nisu širile tolikom brzinom. I klasični mediji vole da napišu zanimljivu vijest, da nasmiju i zaintrigiraju čitaoce. Ispričaću vam dvije priče – jednu globalnu i jednu lokalnu.
Najbolji posao na svijetu
Turistička organizacija Kvinslenda u Australiji odlučila je 2009. godine da promoviše Veliki koralni greben kao turističku destinaciju. Za potrebe toga, osmisilili su konkurs za posao pod nazivom „Najbolji posao na svijetu“ za poziciju čuvara ostrva. Pozicija je podrazumijevala polugodišnji ugovor za „čuvanje ostrva“ uz veliku platu, besplatan život u multimilionskoj vili i obezbijeđen prevoz. Da bi se prijavili za posao, bilo je potrebno da pošaljete video u kome pokazujete zašto ste vi pravi za taj posao.
Troškovi kreiranja kampanje, inicijalnog materijala, sajta, promotivnih sadržaja i plasmana u medije (ne bi li se odatle počelo samo širiti dalje) bila je oko milion dolara. Za kampanje ovog tipa skroman budžet. I naravno da se širilo samo od sebe.
Rezultat kampanje: Više od 35.000 prijavljenih učesnika iz 200 zemalja. Besplatni globalni publicitet u vrijednosti od više od 200 miliona dolara. A završne nedjelje konkursa je ispratio i BBC koji je snimio dokumentarac koji se ubrzo emitovao na prvom programu u udarnom terminu i bio najgledaniji sadržaj te nedjelje.
Degustator čokolade
Prije nekoliko godina jedna beogradska čokolaterija odlučila je da raspiše konkurs za degustatora čokolade. Od kandidata se nije očekivalo previše toga što se tiče neke formalne spreme i struke. Zapravo, po onome što je u oglasu stajalo, maltene svako je ispunjavao kriterijume ako voli čokoladu. A ko ne voli dobru, belgijsku, čokoladu.
Mediji su se zainteresovali i ubrzo su većina njih došli da vide ko to traži degustatora čokolade i o čemu je riječ. Desetine najrazličitijih lokalnih štampanih medija, gotovo sve televizije uradile su prilog. Vijest je čak prevazišla i granice naše zemlje, pa su pojedini strani mediji prenijeli informaciju, a onda se ona proširila dalje.
Prijavilo se više od 1.500 kandidata. Zanimljivo je da većina kandidata koji su dolazili na razgovor za posao nije pitala za platu. Novac ih nije zanimao, a gotovo svi su nas pitali da li, ukoliko ne dobiju posao, postoji mogućnost da volontiraju. Jedna dvadesetdvogodišnja Jasmina je dobila posao, ali je cijela zemlja saznala da u Beogradu postoji mala čokolaterija sa apsolutno fantastičnom čokoladom.
Ivan Minić, MojaFirma
