Skoro mjesec Antena M sakupljala je podatke od banaka u Crnoj Gori o cijeni pojedinih usluga, koje građani koriste svakodnevno.
Preciznije, na vrlo konkretnom primjeru, na neto plati u iznosu od 500 eura redakcija portala provjerila je koliko su naknade za 11 usluga-plaćanje komunalija (preko šaltera i e-bankinga), naknada za održavanje računa, naknada za primanje plate, održavanje debitne ( bankomat) kartice, za sms usluge, isplata gotovine sa šaltera, bankomata…
Kako bi uzorak bio reprezentativan podatke su tražili kako od banaka sa najvećim tržišnim udjelom, tako i od manjih, sa domaćim i stranim kapitalom. Od 14 banaka, koliko posluje u našoj državi, provjerili su kakvo je stanje kod sedam.
Da se cijene razlikuju od banke do banke i to značajno, potvrđuje činjenica da su za 11 istih usluga troškovi kod pojedinih duplo veći. Na šalteru Prve građanin bi tako izdvojio 4.65, eura, a kod NLB 8.02 eura.
Da li ste znali da je kod Erste banke održavanje bankomat kartice besplatno, dok su kod Addiko kartične transakacije usluge sms besplatne. Kod Hipotekarne nema naknade za sms usluge, uključena je u održavanje računa.
Od Crnogorske komercijalne banke nijesmo dobili nijedan podatak, da li je to zbog toga što su im usluge najskuplje ili je posrijedi nešto drugo, čitaoci neka sami zaključe. Samo dvije banke dostavile su nam cjenovnike iz 2015. i 2014.
Evo da kakvih smo zaključaka došli.
1. Najprije plaćanje komunalija, preko šaltera i e-bankinga.
Naknade do 1.05 euro, preko šaltera
Kod većine banaka, od kojih su novinari AnteneM tražili podatke naknade za e-banking su manje od naknada za usluge preko šaltera. Postoje, zanimljivo i one kod kojih su cijene tih usluga iste ili čak skuplje!
To se da zaključiti i kada su poredili naknade za isplatu gotovine sa šaltera u i za transakciju e-bankingom za isti iznos.
U svijetu je praksa drugačija, elektronsko bankarstvo znatno je jeftinije u odnosu na neposredno šaltersko poslovanje – razlog štede se ljudski resursi.
“Normalno je da je e-banking jeftiniji zbog generisanja troškova. Dominantni razlog je poslovanje preko odnosne, matične banke. Za banku je ključno da što veći dio platnog prometa klijenta obavlja preko sebe. Logika je jasna, što je obim veći, iznos naknade je manji, ali je veći obim tranksakcije, pa je profitabilnost za banku veća“, objašnjava za portal Antena M ekonomski analitičar Vasilije Kostić.
Zašto to onda nije praksa za sve banke u Crnoj Gori?
“Ako je taj proces, kao što je kod nas na početku, onda je moguće da postoje odstupanja i da u nekim slučajevima e-banking bude skuplji. Objašnjenje, vjerovatno leži u ulaganjima za e-banking, softerska rješanja, prilagođavanje mreže serverima, ali siguran sam u dužem roku, to će biti mnogo jeftinije nego što je danas. Taj odnos će se mijenjati u korist e-bankinga, a na štetu neposrednog šalterskog poslovanja“, kazao je Kostić.
Kostić smatra i da se elektronsko bankarstvo ne koristi dovoljno u Crnoj Gori:
“Naravno da se e-bankig ne koristi dovoljno i to je pitanje opšteg, društvenog, kuturnog razvoja. Zemlje koje su odmakle u svom ekonomskom, socijalnom, kulturnom, obrazovnom sistemu, dakle, razvijene zemlje koriste e-banking u većoj mjeri. Zemlje, koje treba da skrate taj jaz u razvijenosti, one manje koriste savremene metode, što je, inače obilježje onih, koji su slabo razvijeni“, kazao je Kostić.
2. Za isplatu gotovine (sa šaltera, bankomata matične banke i druge banke) naknade se, takođe, razlikuju od banke do banke- pojedine usluge su više nego tri puta skuplje među bankama!
Kada je posrijedi održavanje bankomat kartice, da se primijeti da razlike u cijenama nijesu zanemarljive.
| CKB | bez odgovora |
| NLB | 0.70 e |
| Societe General Bank | 1.20 e Master Card i Visa electron 2.95 e MasterCard Gold |
| Prva | 0.50 e |
| Erste | 0.00 |
| Addiko | 0.87 e |
| Hipotekarna | Master Card Premium 0.50 e |
Provjerili su i kolike se naknade za održavanje računa, primanje plate, te za sms usluge. U ovom slučaju, razlike u troškovima nešto su manje.
Za samo jednu uslugu, od 11 koliko su novinari tražili, banke su imale istu naknadu. I to, ukoliko plaćate kredit matičnoj banci u iznosu 100 eura nema naknade.
Suma sumarum 1
U analizi portalu AntenaM je pomogla i ekonomska analitičarka Ana Nives Radović.
“Cijene usluga su veoma slične među većim bankama, pri čemu se eventualne povoljnosti na jednim nadoknađuju većim troškovima kod drugih stavki. Slična stvar je i kod kreditiranja, gdje su kod onih koje nude niže kamatne stope troškovi poput obrade kredita viši.
Ono što pojedine banke, takođe naplaćuju je provjera stanja na računu na bankomatu, čime se većina korisnika iznenadi, tek kada vidi da imaju manje sredstava. Takođe, jedna od usluga koja se naplaćuje je i brojanje kovanica, ukoliko klijent plaća račun “u metalu”, pri čemu je brojanje papirnih novčanica besplatno, jer se obavlja pomoću uređaja.
U mnogim zemljama je saznanje korisnika za ovu naknadu, koja im nije saopštena prije obračunavanja, izazvalo revolt.
Takođe, prilično skupa usluga u mnogim bankama je zatvaranje računa, o čemu se veoma malo govori.
Kada su navedene cijene pojedinačnih usluga posrijed,i vidljivo je da su tek poneke usluge neznatno pojeftinile od 2014. do ove godine, ali i da su velike banke, odnosno one sa najvećim tržišnim udjelom, zapravo i najskuplje. Upravo, zbog sve prisutnijeg nezadovoljstva korisnika manje banke dobijaju nove klijente, dok veće i dalje posluju kao da konkurencija ne postoji“, smatra Radović.
Kakva je cjenovna politika bila 2015. i 2014.
Novinare portala je interesovalo kako su ove tabele izgledale u 2015. i 2014. Od sedam banaka, samo dvije su izašle u susret-Societe General Bank i NLB.
Značajnih promjena nije bilo. Poređenja radi, u slučaju NLB došlo je do promjene u jednom slučaju-naknade za isplatu gotovine sa šaltera. U odnosu na prethodne godine troškovi su veći, (tako na primjer za isplatu 200 eura naknada je povećana 20 centi).
Kada je posrijedi Societe General Group, takođe je bila samo jedna promjena, a ona se odnosi na naknadu za primanje plate-sada su manje. 2014. iznosile su 0.5- 2%, sada su 0-0.50%, ukoliko je potpisan ugovor o isplati zarada sa pravim licem, u kojem je klijent zaposlen.
Evo i zašto nam ostali nijesu dostavili cjenovnike iz prethodnih godina.
Takva je politika kuće, kažu u Prvoj banci.
Ni od Erste banke nisu dobili što su tražili. Umjesto toga, objasnili su, do kakvih je promjena došlo u međuvremenu. Vjerujemo, da običnim korisnicima, ovakva objašnjenja neće znati mnogo.
Drugi se, pak nijesu ni trudili previše da objašnjavaju zašto ne mogu dostaviti stare cjenovnike. Da li je to bilo previše posla ili pak, nešto drugo ne znamo.
Nije preskočena ni Centralnu banku od koje su tražili cjenovnike svih sedam banaka. Objašnjeno je, međutim, da oni nijesu prava adresa za naše zahtjeve.
Suma sumarum 2
” Transparentnim” odgovorima društveno odgovorne kompanije, kako to svaka banka tvrdi za svoje poslovanje otvorena su pitanja:
1. Kako to da su cjenovnici koji su do prošle, odnosno pretprošle godine bili javni, odjednom budu tajni?
2. Budući da se ne radi o državnim preduzećima, pa se ne možemo pozvati na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, nameće se pitanje zašto je zakonodavac ostavio toliko prostora za zloupotrebe?
Podaci treba da budu dostupni svima
“Ne postoji mogućnost da bilo koja banka “nema podatke” o cijenama koje su ranije važile, jer sve i ukoliko je uklonjen stari cjenovnik iz promotivnog materijala ili sajta, odnosno ako nije ni bio javno dostupan, informacije ostaju u bilansima, smatra ekonomska analitičarka Ana Nives Radović.
Politika kuće može da se razlikuje od banke do banke, ali informacije treba da budu dostupne svima, izričita je Radović.
“Čak i ukoliko su, kako neke banke navode, “sve informacije objavljene na sajtu” moraju uzeti u obzir da jedan broj građana i danas ne koristi internet, a koristi usluge banaka“, dodaje Radović.
U CKB-u, od kojih nije dobijen ni jedan podatak, osim ovaj odgovor, očigledno tako ne misle:
“To smo i uradili, ušli smo na sajt CKB. Prezicnije, lutali smo po sajtu, ali do osnovnih stavki, kao što je naknada za održavanje računa, za sms uslugu, naknada za primanje plate…nijesmo uspjeli doći!”, navodi se u tekstu AnteneM.
Igra mačke i miša- bankarske igre bez granica
“Postoje elementi, koji se moraju saopštiti, jer njihovo poslovanje se tiče i društvene politike, društvene sigurnosti, tako da ne mogu da se za sve sakriju iza poslovne politike i diskrecije zvane poslovna odluka. Na niz stvari su morali da odgovore. To je igra mačke i miša, nije kredibilno, nije poslovno. “, smatra ekonomski analitičar Vasilije Kostić.
Kostić, baš kao i Radović misli da bi podaci trebalo da budu dostupni svima.
“Mora postojati način da građanin, svi njihovi korisnici u bilo kojem momentu znaju koliko je njihov trošak. Nezamislivo je da u nekom u modernom poslovanju banka, što se dešavalo otvori račun nekome, bez saglasnosti i da mu mimo njegovog saznanja još naplaćuje tu uslugu, to je ozbiljan vid zlopotrebe“, kaže Kostić.
No, ako cijene nijesu kontrolisane, a nijesu, onda subjekti ne moraju bilo šta da dokazuju, pa tako se mogu i pozvati na interese poslovne politike, iako su oni bili javni ranije, objašnava Kostić.
“Ipak, bilo bi poslovno da ih stave na uvid. Oni koji vam ni na jedno pitanje nijesu dali odgovore, ne mogu se opisati kao društveno odgovorne kompanije, a i u tome vidim puno indiskretnog, što bi klijentima moglo ukazati na izvjesne poslovne nekonzistentnosti, blago rečeno. To što drugi nijesu dali cjenovnik iz ranijih godina, a bili su korektni u dostavljanju drugih, možemo da nagađamo zašto. Moguće i da im se čini da bi ih to sada drugačije pozicioniralo u svijesti klijenata. Narodski rečeno, možda su naplaćivali više nego što bi bilo očekivano, pa sad neće to da saopšte, jer bi kupci njihovih usluga stvorili lošu sliku o njima. Mozda?”
Zakonsko rješenje za sada ne postoji
Rješenje je smatra, Kostić da se Zakonom o statistici reguliše ovo pitanje, kako ne bi zavisili ni od čije volje.
“Zakon o statistici, Zakon o podacima ili o stvaranju baze podataka, neka ga nazovu kako god hoće, ali bi to morala biti zakonski uređeno. Dakle, zakonski propisane sankcije, za one koji ne dostavljaju podatke u ovom slučaju. Osim toga, bez valjane statistike nema ni valjanih odluka“, poručuje Kostić.
Da li bi, uz preciziranu zakonsku obavezu, u ovome trebalo definisati jasnije i ulogu Centralne banke.
Kostić kaže da bi, u tom slučaju bilo previše regulative, jer, ipak ne treba ići ni u drugu krajnost.
“Uz previše pritisaka i procedure, stvara se suporotan efekat, poslovni subjekti će na kraju prestati da posluju. Glomazne, složene procedure tipične za crnogorsko poslovanje dovode do toga da poslovni subjekti sele svoj biznis. A to nije cilj, dakle ne bih miješao ovdje ulogu Centralne banke, koja mora prvenstveno da vodi računa o stabilnosti finansijskog sistema države“, zaključuje Kostić.
Prava potrošača se krše, a banke imaju prilično povlašćen tretman
U prilog netransparentnosti pojedinih banaka u Crnoj Gori govori i sljedeći primjer, koji navodi Ana Nives Radović.
“Informacije o cijenama usluga koje korisnicima naplaćuju banke trebalo bi da budu javne, objavljene na njihovim sajtovima i unaprijed saopštene, a ne da se o njima saznaje iz fusnota nakon potpisivanja ugovora, kao što je to najčešće slučaj“, kaže Radović.
“Razlog zbog kojeg danas u većini banaka u Crnoj Gori nije tako je što se prava potrošača u svim sferama krše bez sankcija, a banke imaju prilično povlašćen tretman, dodaje Radović.
“Ipak, banke dovode korisnike u situaciju, koja doslovno liči na onu u kojoj bismo ušli u supermarket, gdje nijesu navedene cijene, nego u kojem nam s tek na kasi saopštava koliko smo dužni da platimo“, zaključila je Radović.
AntenaM
