Radi se o veoma značajnom potezu to što su Ujedinjeni Arapski Emirati najavili iznenadni izlazak iz OPEC – Organizacije zemalja izvoznica nafte. Emirati su bili članovi još prije nego što su postali država 1971. godine.
OPEC je organizacija uglavnom zalivskih izvoznika nafte, koja je decenijama kontrolisala cijenu sirove nafte povećanjem ili smanjenjem proizvodnje i raspodjelom kvota među članicama. Imao je ključnu ulogu tokom naftnih kriza sedamdesetih godina, koje su značajno promijenile globalnu energetsku politiku.
Iako proizvodnjom dominira Saudijska Arabija, UAE je imao drugi najveći neiskorišćeni proizvodni kapacitet. Drugim riječima, bio je drugi najvažniji „swing“ proizvođač, sposoban da poveća proizvodnju i utiče na smanjenje cijena.
Upravo je to dovelo do dugoročnog preispitivanja pozicije UAE u OPEC-u. Jednostavno rečeno, Emirati su željeli da koriste kapacitete u koje su značajno investirali.
OPEC kvote ograničavale su njihovu proizvodnju na 3 do 3,5 miliona barela dnevno, što je značilo da su žrtve članstva – u vidu izgubljenih prihoda – nesrazmjerno padale na UAE.
Međutim, tajming ove odluke ukazuje i na posljedice rata s Iranom. Geopolitičke tenzije u Zalivu uticale su na odnose UAE sa Iran, ali i na već narušene odnose sa Saudijskom Arabijom.
Za OPEC, ovo predstavlja ozbiljan udar u trenutku kada se sve više postavljaju pitanja o dugoročnoj koheziji organizacije.
Nije riječ samo o tome da će UAE, kada ponovo bude mogao da plasira naftu na tržište morskim putem ili cjevovodima, vjerovatno ciljati proizvodnju od pet miliona barela dnevno. Mogući odgovor Saudijske Arabije mogao bi biti rat cijenama nafte – nešto što bi diverzifikovanija ekonomija UAE mogla izdržati, ali slabije članice OPEC-a vjerovatno ne.
Mnogo toga zavisiće od reakcije Saudijske Arabije.
Vodeći zvaničnici UAE već govore o novim cjevovodima iz naftnih polja u Abu Dabiju koji bi zaobilazili Hormuški tjesnac i vodili ka nedovoljno iskorišćenoj luci Fudžaira.
Jedan cjevovod već je u intenzivnoj upotrebi, ali će biti potrebno dodatno proširenje kapaciteta kako bi se podržao rast proizvodnje i trajne promjene u transportu nafte u Zalivu.
Za sada, tokom dvostruke blokade pomorskog saobraćaja kroz Hormuški tjesnac, ovo nije ključni faktor na tržištu nafte, koje trenutno utiče na cijene nafte, gasa, goriva, plastike i hrane.
Dok svijet fokusira pažnju na cijenu nafte od 110 dolara po barelu, ne treba zanemariti mogućnost da bi ona mogla pasti i bliže 50 dolara već naredne godine – ukoliko se situacija u tjesnacu stabilizuje, na primjer do američkih izbora sredinom mandata.
OPEC danas ima manji značaj nego sedamdesetih godina – tada je kontrolisao oko 85% globalno trgovane nafte, dok je danas taj udio bliži 50%. Nafta takođe ima manju ulogu u globalnoj ekonomiji nego ranije. OPEC i dalje ima uticaj, ali ne i monopol.
Kako je nekada rekao bivši saudijski ministar nafte Šeik Jamani: „Kameno doba nije završeno zato što je nestalo kamenja. Naftno doba neće završiti zato što će nestati nafte.“ To ukazuje na svijet u kojem će ugljovodonici biti zamijenjeni drugim izvorima energije.
Izlazak UAE iz OPEC-a može se posmatrati i kao signal tog svijeta, u kojem zavisnost od nafte opada. Postoje i drugi pokazatelji – poput velikih investicija Kina u elektrifikaciju, koje su ublažile ekonomski udar rasta cijena energenata.
Procjene pokazuju da je elektrifikacija saobraćaja u Kini smanjila potražnju za naftom za oko milion barela dnevno. Globalna potražnja mogla bi dostići vrhunac kako se ovaj trend bude širio.
U tom kontekstu, ima smisla što brže monetizovati naftne rezerve prije nego što potražnja počne opadati. UAE za to ima finansijsku snagu i djelimično diverzifikovanu ekonomiju, kroz finansijski sektor i turizam.
Mnogo toga zavisiće od „novog normalnog“ nakon eventualnog završetka sukoba u Zalivu.
Izlazak UAE iz OPEC-a mogao bi pokrenuti domino efekat, a pritisak na Saudijsku Arabiju sada će dodatno rasti.
Kada tankeri ponovo počnu da prolaze kroz Hormuški tjesnac, ili ako UAE ubrza izgradnju novih cjevovoda, nafta iz Emirata mogla bi teći više nego ikada – bez ograničenja OPEC-a.
To neće imati veliki uticaj na trenutne blokade.
Ali bi moglo promijeniti sve nakon njih.
(Izvor: BBC)
