Njemačka ekonomija danas bi teško mogla funkcionisati bez radnika useljeničkog porijekla. Prema najnovijim podacima Saveznog zavoda za statistiku (Destatis), više od četvrtine svih zaposlenih – tačnije 26% – ima migraciono porijeklo, što znači da su se sami uselili ili su djeca ljudi koji su u Njemačku došli nakon 1950. godine.
Podaci su zasnovani na mikropopisu za 2024. godinu, koji predstavlja reprezentativni uzorak velikog popisa stanovništva.
Najviše stranaca u ugostiteljstvu i industriji
Po sektorima, najveći udio radnika useljeničkog porijekla bilježi se u ugostiteljstvu, hotelijerstvu, uslugama čišćenja zgrada, skladištenju i kurirskim službama.
U automobilskoj industriji i sektoru njege starijih osoba, gdje radi više od milion ljudi, udio zaposlenih stranog porijekla iznosi oko 32%.
Kod varioca, čak troje od petoro radnika ima useljeničko porijeklo, dok među kuvarima i zaposlenima u proizvodnji hrane taj udio doseže 54%.
Manje useljenika u državnom sektoru
S druge strane, radnici useljeničkog porijekla rijetko su zastupljeni u javnom sektoru – u policiji, javnoj upravi, školstvu i poreskim službama.
U poslovima s izraženim manjkom radne snage, kao što su hitne službe, pravosuđe i poljoprivreda, udio zaposlenih stranog porijekla je znatno manji – 8% u hitnim službama, 9% u pravosuđu i 15% u poljoprivredi.
Radna snaga bez koje ekonomija ne bi opstala
Njemačka je u posljednjoj deceniji postala jedno od ključnih odredišta radne migracije u Evropi, a sve više sektora direktno zavisi od stranih radnika. Stručnjaci upozoravaju da će demografski pad i nizak natalitet u godinama koje dolaze dodatno povećati potrebu za useljeničkom radnom snagom, naročito u zdravstvu, logistici i industriji.
Ekonomisti ocjenjuju da je uključivanje migranata na tržište rada postalo strateški prioritet za Njemačku – ne samo zbog popunjavanja radnih mjesta, već i radi održavanja stabilnosti penzionog sistema i ukupnog privrednog rasta.










