U kakvom je stanju novinarstvo danas – i kako će izgledati 2100. godine?

Možda je mnogo bolje pitanje: kako će izgledati 2030. godine?

Pretražujući internet, naišao sam na brojne reference na hiperpersonalizovane vijesti i dipfejk (deepfake) sadržaje. Tu je i članak koji razmatra četiri konkurentska scenarija za proizvodnju vijesti i kontrolu medijskog prostora povezanog s njima.

Neka predviđanja su mračnija od drugih. Tako tekst u časopisu City Magazine predviđa „kraj vijesti kakve poznajemo“ do 2030. godine. Istraživanje Instituta za odnose s javnošću ukazuje na sve manji optimizam ispitanika u vezi s dugoročnim opstankom tradicionalnog novinarstva, koje je poteklo iz štampanih medija.

U međuvremenu, više iz radoznalosti, obavio sam klasičnu pretragu preko Binga, a ne Gugla (Google), za pojam „novinarstvo 2100. godine“ i otkrio da analitičari gotovo da nemaju šta da kažu. Copilot mi je, ipak, ponudio sljedeći odgovor:

„Do 2100. godine novinarstvo će evoluirati daleko izvan današnjih digitalnih modela, oblikovano decenijama integracije vještačke inteligencije, imerzivnih medija i globalne povezanosti. Iako će njegov tačan oblik zavisiti od tehnološkog, političkog i kulturnog razvoja, nekoliko trendova iz sadašnjih istraživanja i projekcija ukazuje na vjerovatan izgled budućeg medijskog pejzaža.“

Razgovor licem u lice

Nedavno sam, na jednom TED događaju, izašao na scenu sa iskusnim novinarom Džonom Čestom (John Chesto) kako bih čuo više njegovih razmišljanja o ovoj vrsti promjena.

Pošto smo obojica snažno povezani sa lokalnom zajednicom u Bostonu, najprije smo razgovarali o stvarnosti koja okružuje univerzitete poput Harvarda i MIT-a.

„U posljednje vrijeme sve ide sporo“, rekao je Često, govoreći o izazovima vezanim za Harvardove planove širenja.

„Kamatne stope učinile su izgradnju skupom, pa nijesmo vidjeli mnogo novih zgrada, ali Harvard će nastaviti dalje.“

Pohvalio je i MIT i izrazio uvjerenje u budućnost institucija na istočnoj obali.

„Mislim da nas čeka svijetla budućnost ako osmislimo pravi plan, iskoristimo sve pametne ljude koji izlaze odavde, sa MIT-a, svakako sa Northeasterna, kao i sa nekih drugih naših univerziteta“, rekao je.

Razgovarali smo o tehnološkim kompanijama koje su preživjele ranije izazove, poput kraha industrije mini-računara devedesetih, kao i o projektu Whirlwind i drugim akademskim doprinosima koji su oblikovali sadašnjost. Dotakli smo se i regionalnog rivalstva između Bostona na istoku i Kalifornije na zapadu.

„Područje zaliva San Franciska u nekim aspektima je daleko ispred nas“, rekao je Često.

„Ipak, ovdje i dalje imamo veliki broj kompanija koje proizvode poluprovodnike i razvijaju napredne fizičke tehnologije. Mislim da je i to dio budućnosti, odnosno način da mašine učinimo pametnijim, posebno kada ovdje imamo neke od najboljih stručnjaka za robotiku u svijetu.“

Razgovarali smo o tome kako je Amazon svoje robotičke operacije prebacio u Silicijumsku dolinu, a potom ih vratio u Masačusets, u procesu koji sam uporedio sa „odbacivanjem organa“. Saglasili smo se da je trka za regionalnu dominaciju, zapravo, i dalje potpuno otvorena.

„Nešto znači to što je Amazon rekao: ‘Moramo ovdje da prodajemo naše robote“, kazao je Često.

„Ovdje imaju zaista ogroman poduhvat, ali naš najveći adut je rad na industrijskim robotima velike snage“.

Kako definisati fizičku vještačku inteligenciju

Tokom protekle godine čuo sam mnogo različitih definicija fizičke vještačke inteligencije, ali me je razgovor sa Čestom podsjetio na staru frazu: „Prepoznam je kada je vidim.“

„Svi znamo za pse kompanije Boston Dynamics“, rekao je.

„Meni su pomalo jezivi. Ipak, zanimljivo je da su se kompanije koje proizvode robote, uključujući Boston Dynamics, zapravo obavezale da će ih koristiti samo u dobre svrhe. Žele jasno da poruče da ne žele da se te mašine koriste za zlonamjerne ciljeve.“

Razgovor o vozovima

Često je zatim pokrenuo temu koja mu je posebno važna.

Slažem se da su vozovi veoma dobar pokazatelj tehnološkog napretka jedne zemlje i da Sjedinjene Američke Države, nažalost, u toj oblasti ozbiljno zaostaju.

„Potrebni su nam fleksibilni vozovi koji će se potpuno uklopiti u sistem metroa, tako da putnik gotovo ne može da primijeti razliku između prigradske željeznice i podzemne željeznice“, rekao je.

„Bio sam u Parizu prije dvije godine i njihov sistem tako funkcioniše. Zaista je nevjerovatan. Moramo stići do tog nivoa, ali napredak je spor.“

Još 10.000 članaka

Kao što sam već naveo, Često je izuzetno produktivan novinar. Pitao sam ga šta će se naći u njegovih narednih 10.000 članaka.

„Neki od njih biće o vještačkoj inteligenciji“, rekao je.

„Mnogi ljudi su optimističniji kada je riječ o AI nego ja, ali vidim da nam vještačka inteligencija može pomoći da budemo efikasniji, i to na dobar način.“

Govoreći o negativnim stranama, pomenuo je prikupljanje informacija i ograničenja vještačke inteligencije.

„AI neće moći da pozove izvore, da ruča s njima i sazna šta se zaista događa“, rekao je.

„To je ono čime se bavim, tako da je, barem za sada, moj posao zaštićen od toga.“

Pomenuo je i nešto o čemu je učio prije mnogo godina na studijama novinarstva, a što se tada nazivalo izvještavanje uz pomoć kolega.

„Tehnologija se od tada mnogo promijenila“, rekao je.

„Ali sve što sam naučio na tom predmetu i dalje je veoma korisno. Jedna od stvari koje sam naučio na studijama novinarstva, ali i kroz život, jeste kako komunicirati sa ljudima i kako razgovorom otkriti šta se zaista događa. Mislim da je upravo ta vještina ono što će održati našu profesiju.“

Dostava novina na kućnu adresu

Moje posljednje pitanje odnosilo se na način na koji će se vijesti ubuduće dostavljati publici.

Često, koji radi za The Boston Globe, rekao je da ima popust za zaposlene, ali i dalje plaća značajan iznos kako bi svakog dana dobijao štampano izdanje.

„Sama industrija i dalje pokušava da pronađe novi model“, dodao je.

„Rekao bih da će vijesti postajati sve personalizovanije. Kako će to izgledati? Ja lično više volim štampanu stranicu, ali mislim da sve ide ka digitalnom formatu. Nadam se da ću svoje štampane novine dobijati još neko vrijeme.“

Dakle, tu su vozovi, novine i obilna doza istorije Bostona u Masačusetsu.

Nazovite me staromodnim, ali volim sve te stvari i smatram ih važnim. Zato, prije nego što odete na TikTok, provjerite vremensku prognozu, otvorite Fejsbuk (Facebook), WhatsApp ili neku drugu aplikaciju, razmislite o tradicionalnim načinima na koje stari svijet i dalje uspijeva da opstane.

Izvor: forbes.vijesti.me