Tokom čitave ljudske istorije, kada bi neko preminuo, to je za njega značilo apsolutni kraj. Jedini način da ga zapamte i oni koji nisu bili njegovi bližnji i da nastavi da živi u mislima drugih bio je taj da je preminuli bio neka važna osoba pa mu se sagradila piramida ili spomenik, napisala epska pjesma o njegovim podvizima ili podignut kakav golemi kip kako bi ostao upamćen u kolektivnoj svijesti.
Svijet je pamtio samo velikane, bilo pozitivne bilo negativne, a za običan narod smrt je značila samo jedno – da vas više nema. I to je bio apsolutni kraj, onako kako treba i biti: kada umrete, nema vas i nije vas potrebno vraćati, osim u sjećanjima i uspomenama onih s kojima ste bili bliski. To je bio jednosmjerni proces, prilično pasivan i uglavnom prožet tugom.
Međutim, na nečiju žalost ili pak radost, to više nije slučaj. Kada danas umrete, čak vas i bez vašeg pristanka neko može vratiti, htjeli vi to – ne htjeli, ali u digitalnom obliku. Nešto što je prije decenija izgledalo kao najcrnja epizoda serije Black Mirror, sada je zahvaljujući tehnologiji i vještačkoj inteligenciji postalo itekako realno i dostupno.
Kada umrete, vaše tijelo nije jedino što ostaje iza vas: vaše digitalno “ja” – milioni nula i jedinica, sve fotografije, e-poruke, online razgovori, komentari i svi vaši računi poput e-pošte, društvenih mreža i ostalih platformi na koje ste se za života prijavili – ne nestaje. Sve to nadživjeće vas decenijama nakon odlaska, a možda i zauvijek.
Digitalna zagrobna industrija
Svo to “vraćanje” pokojnika već se pretvorilo u industriju koja se krije iza skraćenice DAI. U prevodu, digitalna zagrobna industrija (engl. digital afterlife industry) obuhvata skup svih usluga i proizvoda koji omogućavaju da dio nas ostane aktivan i dostupan nakon smrti. Nažalost, to više nije naučna fantastika jer ta industrija raste i pokriva mnogo toga — od jednostavnih rješenja za upravljanje digitalnom imovinom (lozinke, računi, arhive) do kompleksnih AI modela koji oponašaju govor, način pisanja i ponašanje preminulih osoba. Procjene veličine tržišta za digitalnu ostavštinu (engl. digital legacy) variraju, ali tržišne studije ukazuju na brz rast.
Prema analizi Zion Market Researcha, globalno tržište digitalne ostavštine 2024. godine procijenjeno je na približno 22,5 milijardi dolara, a očekuje se da će rasti do čak 80 milijardi dolara do 2034. godine, uz godišnji rast od 13 do 14 odsto u periodu 2025–2034. U praksi ono nudi širok spektar usluga, od softvera za upravljanje računima i dokumentima nakon smrti osobe, platformi koje arhiviraju glasovne zapise i fotografije, do onog najkontroverznijeg – AI sistema koji generišu “interaktivni” lik preminule osobe, bilo u obliku samo tekstualnog chatbota, audio replike ili video avatara, a u budućnosti možda i holograma ili, ne daj Bože, humanoidnih robota s ličnošću pokojnika. Zvuči morbidno, pomalo i bolesno, ali danas svaki proizvod ima svog kupca — pa i taj, piše lidermedia.hr.
Mrtvi internet
Mrtvi su sve prisutniji u sajber prostoru. Na primjer, još 2012. godine procjenjivalo se da se broj profila pokojnika na Facebooku povećava za oko 19.000 dnevno (Death Reference Desk 2012). Do kraja stoljeća, u zavisnosti od stope rasta korisnika, očekuje se da bi broj preminulih korisnika mogao premašiti broj profila živih, stvarajući svojevrsno digitalno groblje. Studija Are the Dead Taking Over Facebook? (Öhman & Watson, 2018.) predviđa da će, nastavi li Facebook rasti po tadašnjim stopama, broj profila preminulih korisnika premašiti 4,9 milijardi do 2100. godine; čak i ako ne dobija više novih korisnika od 2018, broj profila umrlih mogao bi doseći barem 1,4 milijarde do 2100.
Jedan izvor navodi da u SAD-u već danas postoji oko 63 miliona profila umrlih korisnika. Kada je riječ o Hrvatskoj, prema dostupnim podacima o broju korisnika Facebooka i trenutnoj stopi smrtnosti, procjenjuje se da će ove godine između 24.400 i 34.000 profila na toj mreži pripadati preminulim osobama.
Tehnologije iza deadbota
Iza ideje o digitalnom “oživljavanju” pokojnika stoji složena kombinacija tehnologija koje se oslanjaju na ogroman raspon podataka. Sve počinje prikupljanjem digitalnog traga — poruka u četovima, e-poruka, objava na društvenim mrežama, fotografija, audio i video zapisa, pa čak i strukturisanih intervjua. Na osnovu tih materijala treniraju se veliki jezički modeli, prilagođeni tako da oponašaju stil pisanja, fraze i obrasce odgovora konkretne osobe.
Kada se tome dodaju tehnologije sinteze glasa trenirane na glasovnim uzorcima i deepfake videosistemi, korisnik dobija iluziju razgovora licem u lice. Interakcije mogu biti jednostavne — preko četa, ili složenije, kroz interaktivne videoispovijesti koje se aktiviraju pitanjima korisnika.
Projekti malih i velikih kompanija
Prvi val projekata, poput startapa Eternime iz 2014. koji je obećavao digitalnu besmrtnost arhiviranjem online traga, pokušavao je prije svega sačuvati podatke. Moderniji proizvodi koriste napredne generativne modele i često uključuju intervjue u kojima korisnik, dok je još živ, odgovara na desetine ili stotine pitanja kako bi model postao uvjerljiviji.
Na tržištu su se već profilirala poznata imena. Američka platforma HereAfter AI nudi snimanje ličnih priča i glasovnih intervjua koji se kasnije mogu koristiti kao interaktivne uspomene. Eternime je, iako nikada u potpunosti realizovan, ostao simbol ideje o digitalnoj reinkarnaciji. Replika, prvobitno zamišljena kao AI saputnica za žive korisnike, često se spominje i u kontekstu digitalne ostavštine, iako je njen razvoj pratio niz regulatornih problema — na primjer, italijanski regulator ju je ove godine kaznio zbog nepravilnosti u obradi podataka. Projekti poput Project December, StoryFile i Seance AI fokusirani su na emotivne interakcije i muzejske kontekste.
Microsoft je svojevremeno prijavio patent za chatbot koji bi oponašao određenu osobu koristeći njene društvene podatke. Iako kompanija nije komercijalizovala projekat, teško je vjerovati da će propustiti priliku za profit — možda samo čeka da broj “digitalnih pokojnika” dodatno poraste.
Komercijalizacija smrti
Ovakav razvoj događaja, uz negativne demografske trendove, otvara prostor za kompanije koje žele unovčiti digitalni život nakon smrti korisnika interneta. Istovremeno, otvara i ozbiljna etička pitanja. GDPR izričito navodi da se njegova pravila ne odnose na podatke preminulih osoba, a iako neke zemlje, poput Francuske, pokušavaju uvesti dodatne mehanizme zaštite, unutar EU ne postoji usklađen okvir. Stručnjaci pozivaju na posebne pravne režime za posmrtne podatke, obavezu pristanka, transparentnost i ograničenja za rad s djecom i ranjivim grupama.
Zašto, pobogu?!
Motivi za korišćenje ovih usluga uglavnom su intimni i emotivni — jedni žele ostaviti interaktivni zapis za potomke, drugi traže utjehu. No, psiholozi upozoravaju da produženje iluzije prisutnosti pokojnika može otežati tugovanje, a postoji i rizik od zloupotrebe podataka i kreiranja pogrešnih ili lažnih verzija osobe.
Pokojnik u sudnici
Prvi poznati primjer upotrebe generativnog AI deepfakea u pravosuđu zabilježen je u Arizoni 2025. godine kada je AI klon 37-godišnjeg Chrisa Pelkeyja, ubijenog 2021, u sudnici uputio poruku optuženom Gabrielu Horcasitasu. Video je napravljen treniranjem modela na njegovim snimcima i korišćenjem filtera starenja kako bi se simuliralo njegovo sadašnje lice. Sudija je naveo da je ova “izjava” vještačke inteligencije djelimično uticala na presudu.
