Globalna brokerska kuća Goldman Sachs upozorila je da svjetske lance snabdijevanja očekuje ozbiljan udar zbog novih kineskih ograničenja u izvozu rijetkih zemnih minerala — ključnih sirovina za proizvodnju baterija, računarskih čipova, opreme za vještačku inteligenciju i vojne tehnologije.
Kina, koja kontroliše oko 69% globalne eksploatacije, 92% kapaciteta rafiniranja i čak 98% proizvodnje magneta od rijetkih minerala, 9. oktobra je proširila listu zabranjenih elemenata i uvela nova ograničenja za strane proizvođače, posebno u sektoru poluprovodnika i odbrane.
Analitičari procjenjuju da bi gubitak samo 10% globalne opskrbe mogao da izazove pad proizvodnje u vrijednosti od 150 milijardi dolara, uz dodatne inflatorne pritiske. Najosjetljiviji elementi su samarij, lutecij, terbij i grafit, čija se primjena kreće od vojnih magneta do sofisticirane elektronike.
Zapad, uključujući SAD, Australiju i Japan, pokušava da izgradi alternativne lance snabdijevanja, ali zavisnost od Kine ostaje duboka. Geološki nedostatak kvalitetnih nalazišta, složene tehnologije prerade i visoki ekološki standardi čine ovu industriju izuzetno teškom za razvoj van kineskog tržišta.
Evropa u potrazi za rješenjem
Evropska unija je, prema podacima Reutersa, posebno ranjiva jer nema nijedno značajno nalazište rijetkih zemnih elemenata. Na kontinentu postoje samo dvije rafinerije – u Estoniji i u La Rochelleu u Francuskoj, gdje belgijsko-francuska kompanija Solvay jedina izvan Kine uspijeva preraditi svih 17 rijetkih elemenata.
Solvay je ove godine započeo investicije u vrijednosti od više desetina miliona eura, s ciljem da proizvodnju preusmjeri ka materijalima za električna vozila i naprednu elektroniku, dok se dio sirovine dobija recikliranjem starih motora i industrijskih uređaja.
Uprkos tome, Evropa će i dalje biti zavisna od uvoza iz Kanade, Brazila i Australije, jer je za otvaranje novih rudnika potrebno 8–10 godina, a izgradnja postrojenja za preradu traje i do pet godina.
Novi globalni savez
Kako bi smanjile rizik od kineske dominacije, SAD i Australija su ovog mjeseca potpisale sporazum o zajedničkom ulaganju vrijednom najmanje milijardu dolara u projekte eksploatacije rijetkih zemnih minerala.
Evropa, s druge strane, razmatra trgovinski sporazum s južnoameričkim blokom Mercosur, gdje Brazil postaje sve važniji igrač u ovoj industriji. Australijska kompanija Viridis Mining već gradi rudnik koji bi mogao zadovoljiti do 5% svjetske potražnje.
Dug put do evropske samodovoljnosti
Iako je Evropska unija 2023. usvojila Zakon o ključnim sirovinama (CRMA), kojim se planira da do 2030. iz domaćih izvora dolazi 10% potrebnih minerala, a 40% bude rafinirano u EU, eksperti upozoravaju da je put dug.
Najveće evropsko nalazište, Per Geijer u Švedskoj, moglo bi da počne s eksploatacijom tek krajem decenije, dok se veći projekti u Norveškoj i Finskoj ne očekuju prije 2035. godine.
U međuvremenu, prazninu bi mogle da popune kompanije poput francuskog Carestera, koji u Lacqu gradi novo reciklažno postrojenje vrijedno 216 miliona eura, djelimično finansirano od strane francuske i japanske vlade. Očekuje se da će od 2026. postrojenje godišnje reciklirati oko 2.000 tona magneta.
Evropa je tako ušla u trku s vremenom da obezbijedi stratešku nezavisnost od Kine. Kako navodi Goldman Sachs, bez diverzifikacije snabdijevanja i državnih ulaganja, naredna decenija mogla bi odlučiti da li će kontinent ostati tehnološki zavisan ili će uspjeti da izgradi vlastiti lanac vrijednosti za rijetke zemne minerale.
(Izvor: Financije.hr)
