Odgovor na pitanje odakle će Ukrajina namaknuti novac za obnovu, u ovom trenutku je možda još neizvjesniji od predviđanja kada će se okončati rat. Nasuprot tome, mnogo je sigurnije da dugovanja koja je Ukrajina nagomilala od početka rata s Rusijom mogu da je zakopaju u miru. Ukupni dug prema „savezničkim“ kreditorima dostigao je skoro 115 milijardi dolara i nastavlja da raste, a time i problem kako će Ukrajina vratiti pozajmice svojim nazovi prijateljima. Jer, jedno je prijateljski podržavati Ukrajince da ginu, a nešto sasvim drugo oprostiti se od tolikog novca.
Uporedo s najavama o mogućem okončanju rata s Rusijom, povećavaju se i procjene o šteti koju je ovaj sukob nanio Ukrajini, ali i o ukupnim dugovanjima zemlje, koja mogu da uguše njen oporavak već na samom početku. Kada je riječ o ljudskim životima, mir je neprocjenjiv. Sa stanovišta geopolitičkih interesa zbog kojih je ovaj rat i započeo – a koji se u dobroj mjeri svode na novac – mir itekako ima svoju cijenu.
Svjetska banka je nedavno objavila da će ukupna šteta koju su ruski napadi nanijeli Ukrajini biti znatno veća nego što se pretpostavljalo. Umjesto prethodne procjene da će ona iznositi oko 486 milijardi dolara, ta suma se uvećala na 524 milijarde, od kojih šteta na infrastrukturi dostiže barem 150,5 milijardi dolara.
Odgovor na pitanje odakle će Ukrajina namaknuti novac za obnovu, u ovom trenutku je možda još neizvjesniji od predviđanja kada će se okončati rat. Inicijativa „Rusija će platiti“, koja se oslanjala na zamrznutih 300 milijardi dolara rezervi Centralne banke Rusije, više nije tako sigurna opcija otkako je preduzetnik na čelu Bijele kuće Donald Tramp preuzeo mirovne pregovore samo u svoje ruke.
Drug je drug, a dug je dug
Nasuprot tome, mnogo je sigurnije da dugovanja koja je Ukrajina nagomilala od početka rata s Rusijom mogu da je zakopaju u miru. Ukupni javni dug Ukrajine porastao je s nešto manje od 100 milijardi dolara prije rata, na 160 milijardi dolara do kraja 2024. godine. Domaći dug trenutno iznosi 45 milijardi dolara, dok se spoljni dug više nego udvostručio tokom posljednje tri godine, sa 56 milijardi dolara na gotovo 115 milijardi dolara.
Ukrajina duguje nešto manje od 50 milijardi dolara Evropskoj uniji, 20 milijardi dolara Svjetskoj banci, 18 milijardi dolara Međunarodnom monetarnom fondu, 5,2 milijarde dolara Kanadi, 1,5 milijardi dolara Japanu, dok privatnim kreditorima na finansijskim tržištima duguje 20 milijardi dolara.
Krajem 2024. godine, spoljni dug Ukrajine je porastao na 87,9% BDP-a, a najveći udio (44%) čine dugovanja prema Evropskoj uniji. Ukupni dug prema „savezničkim“ kreditorima i dalje raste, a prema predviđanjima Međunarodnog monetarnog fonda, u 2025. premašiće 100% BDP-a. Time raste i problem kako će Ukrajina otplatiti dug nazovi prijateljima. Jer, jedno je prijateljski podržavati Ukrajince da ginu, a nešto sasvim drugo oprostiti se od tolikog novca.
Evropa velikodušnija u pozajmicama nego u donacijama
Evropska unija je postala najznačajniji kreditor Ukrajine. Dug Ukrajine prema EU porastao je za dvije godine više od osam puta, sa pet milijardi dolara početkom 2022. na 43 milijarde dolara do kraja 2024. Kada se uračunaju obaveze prema Evropskoj investicionoj banci i Evropskoj banci za obnovu i razvoj – koje sve više postaju glavni finansijeri Ukrajine – ukupan iznos dostiže 47 milijardi dolara.
Uprkos tome što većina evropskih čelnika sve vrijeme uvjerava Ukrajince da je njihova borba protiv ruskog agresora ujedno i odbrana demokratije na Starom kontinentu, EU je u svojoj novčanoj podršci bila mnogo velikodušnija u pozajmicama nego u donacijama, čime je produbila finansijsku zavisnost Ukrajine od zvaničnog Brisela.
Ukrajincima se iz prijestonice EU šalju utješne poruke da evropski kreditori neće odmah tražiti svoj novac nazad, već namjeravaju da otplatu duga iskoriste kao pedagoško sredstvo kako bi Ukrajina dosljedno sprovela demokratske i tržišne reforme. To, naravno, podrazumijeva i da ukrajinske vlasti po okončanju rata „asimetrično“ prigrle saradnju s velikim kompanijama iz EU koje su bacile oko na najunosnije sektore u Ukrajini, naročito na njeno poljoprivredno i rudno bogatstvo.
Kako je nezadužena država postala prezadužena
Bilo bi nepravedno da se ne oda priznanje i svjetskim finansijskim institucijama pod američkom patronatom, Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci, za njihov doprinos dužničkoj omči koja visi nad Ukrajinom, pogotovo što ova „podrška“ ima podužu istoriju. Nakon razvoda od Sovjetskog Saveza 1991. godine, Ukrajina nije imala dugove. Kijev je tek 1994. počeo da se zadužuje kod Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, kada se zemlja zahuktala s demokratskom tranzicijom i neoliberalnim reformama.
Tokom naredne tri decenije, Ukrajina je sklopila 14 sporazuma o zajmu s Međunarodnim monetarnim fondom, koji je vječno bio nezadovoljan i postavljao nove zahtjeve za odlučnijom privatizacijom, uz oštriju sjeku javnih usluga i plata. Oduševljenje neoliberalizmom splasnulo je pod dužničkim teretom, kada su nakon 2000. godine krediti počeli da dospijevaju na naplatu.
Besramno čerupanje
Prema podacima ukrajinskog Ministarstva finansija, u zamjenu za stranu finansijsku pomoć, Ukrajina je prihvatila više od 320 reformskih obaveza koje su povezane s preko 530 indikatora učinka, pri čemu finansijske isplate zavise od pridržavanja plana reformi. Ministarstvo saopštava i da „Evropska komisija, Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka pažljivo prate poštovanje ovih uslova“.
Ukrajinski Centar za ekonomsku strategiju navodi da je država od početka rata sve budžetske prihode angažovala za finansiranje odbrane, dok je civilne izdatke izmirivala inostranim novcem, pri čemu je prošle godine za te svrhe bilo potrebno 38 milijardi dolara.
Sa ponovnim dolaskom Donalda Trampa na vlast, rukavice su skinute i postaje vrlo jasno da predstoji besramno čerupanje Ukrajine, gdje je jedina dilema da li će Ukrajince više koštati neprijatelji ili takozvani prijatelji.
Zorica Žarković
Biznis & finansije 231, mart 2025.
