Crnogorski IT sektor godinama raste oslanjajući se na rad za strane klijente, ali sve je jasnije da taj model ima svoja ograničenja. Izvršni direktor softverske kompanije Logate, Ivica Tatar, u intervjuu za Bankar ocjenjuje da je moguće i iz Crne Gore graditi globalno konkurentne IT kompanije, ali da bez razvoja sopstvenih proizvoda nema stvaranja ozbiljne vrijednosti. Kao ključne prepreke izdvaja nedostatak kapitala i sporu transformaciju poslovnog okruženja.

Crnogorske IT kompanije često rade usluge razvoja softvera za druge firme. Da li je taj model dugoročno održiv ili je vrijeme da kompanije  ozbiljnije pređu na razvoj sopstvenih proizvoda?
Outsourcing je bio logičan početak za većinu IT kompanija iz malih zemalja. On donosi stabilan prihod i omogućava ljudima da rade na velikim međunarodnim projektima. U tom smislu, taj model je bio veoma važan za razvoj našeg IT sektora. Ali ako želimo kompanije koje imaju globalni uticaj i veliku vrijednost, onda moramo razvijati sopstvene proizvode. U outsourcingu prodajete sate. U proizvodima prodajete znanje. To je ogromna razlika. Zato mislim da će ozbiljne kompanije iz regiona sve više pokušavati da grade sopstvene platforme i tehnologije. Taj put je sporiji i rizičniji, ali je dugoročno jedini koji vodi do velikih tehnoloških kompanija.

Šta je najveća slabost crnogorskog poslovnog okruženja kada je riječ o razvoju tehnoloških kompanija – birokratija, nedostatak kapitala ili nedovoljno razumijevanje industrije od strane države?
Ako moram da izdvojim jednu stvar, to je nedostatak kapitala.
Tehnološke kompanije ne nastaju preko noći. Nekada su potrebne godine razvoja prije nego što proizvod počne da donosi ozbiljan prihod.
U zemljama koje imaju razvijen tehnološki sektor postoji tržište rizičnog kapitala koje finansira takve ideje. Kod nas se kompanije uglavnom razvijaju iz sopstvenih prihoda, što je mnogo sporiji put.
Drugi problem je što država još uvijek IT industriju često posmatra kao običan sektor usluga, a ne kao potencijalnu izvoznu industriju koja može stvarati ogromnu vrijednost.

U javnom diskursu često se pominje digitalna transformacija javne uprave. Da li je realno da se ovaj proces desi u narednih dvije godine, budući da tada već očekujemo status članice Evropske unije? Šta je po Vašem mišljenju glavni izazov ovog procesa?
Digitalna transformacija države nije IT projekat. To je organizaciona promjena. Možete kupiti najbolji softver na svijetu, ali ako procesi ostanu isti, samo ćete digitalizovati birokratiju. Najveći izazov nije tehnologija. Najveći izazov je promjena načina rada institucija, razmjena podataka između njih i spremnost da se pojednostave procedure. Ako se to ne desi, digitalizacija će ostati samo lijepa riječ u strategijama.

Razvoj vještačke inteligencije ubrzano mijenja IT industriju. Da li očekujete da će AI u narednih pet godina značajno smanjiti potrebu za klasičnim developerskim poslovima?
AI će promijeniti način rada programera, ali mislim da ih neće zamijeniti makar u narednih pet godina. Dobar developer neće nestati zbog AI-ja. On će postati produktivniji. Loš i neiskusan developer ima mnogo veći problem. Već sada vidimo da AI može pomoći u pisanju koda, testiranju ili dokumentaciji. Ali arhitektura sistema, razumijevanje biznisa i integracija kompleksnih platformi i dalje zahtijevaju ozbiljno inženjersko znanje.
Drugim riječima, AI će povećati razliku između prosječnih i vrhunskih inženjera.

Šta smatrate da je razlog da u Crnoj Gori nema više velikih tehnoloških investicija ili startapova koji bi privukli ozbiljan međunarodni kapital?

"/>

Veliki tehnološki ekosistemi se ne stvaraju dekretom. Oni nastaju kroz kombinaciju kapitala, univerziteta, međunarodnih kompanija i ljudi koji već imaju iskustvo u globalnim projektima. Crna Gora je mala zemlja i prirodno je da takvi ekosistemi kod nas nastaju sporije. Ali dobra vijest je da IT industrija nije vezana za geografiju. Ako imate znanje i dobar proizvod, možete prodavati softver bilo gdje u svijetu. Zato je mnogo važnije pitanje koliko smo spremni da razmišljamo globalno.

Kako vidite poziciju Crne Gore u odnosu na region? Da li zaostajemo ili imamo skrivene prednosti?
Po veličini tržišta sigurno zaostajemo. To je jednostavno činjenica.
Ali male zemlje ponekad imaju fleksibilnost kao svoju veliku prednost.
Promjene se mogu donositi brže, komunikacija između sektora je lakša, a ponekad je i lakše pokrenuti nove inicijative nego u velikim sistemima.
Ako to pametno iskoristimo, mala zemlja može napraviti iznenađujuće brze pomake.

Da li vjerujete da iz Crne Gore može nastati tehnološka kompanija vrijedna milijardu dolara i šta bi moralo da se promijeni da bi se to dogodilo?
Mislim da je to moguće. Ali takva kompanija neće nastati zato što je neko odlučio da napravi “crnogorsku kompaniju vrijednu milijardu”. Nastaće zato što je neko napravio proizvod koji rješava globalni problem.
Velike tehnološke kompanije često nastaju i u malim zemljama, poput Estonije, Finske ili Izraela. Ključna stvar je da od početka razmišljaju globalno. Tržište Crne Gore je premalo da bi podržalo kompaniju te veličine. Ali je zato svijet dovoljno velik.

Da danas ulazite u IT industriju, da li biste pokretali kompaniju u Crnoj Gori ili biste karijeru gradili negdje drugo?
Ja bih ponovo pokrenuo kompaniju u Crnoj Gori. Danas je mnogo lakše nego prije dvadeset godina raditi globalni biznis iz male zemlje.
Naravno, dobro je steći međunarodno iskustvo i raditi u velikim sistemima. Ali na kraju, ako imate dobar tim i dobru ideju, lokacija je mnogo manji problem nego što ljudi misle. Tehnologija je jedna od rijetkih industrija u kojoj možete iz Podgorice raditi projekte za cijeli svijet.