Dok zvanični podaci o globalnoj ekonomiji često pokazuju stabilnu stopu nezaposlenosti, iza brojki se krije zabrinjavajući trend: sve veći broj ljudi posao traži duže od šest mjeseci. Prema definiciji biroa za rad u SAD, ovi „dugoročno nezaposleni“ sada čine čak četvrtinu ukupnog broja ljudi bez posla.
Od IT stručnjaka sa šestocifrenim platama do mladih talenata sa vrhunskim diplomama, priče su identične – nakon decenija stabilnih karijera, mnogi su primorani na „gig“ poslove, dostavu hrane ili povratak u domove roditelja kako bi preživjeli, prenosi CNBC Make It.
Od „buma“ do stagnacije
Stručnjaci objašnjavaju da je trenutna situacija direktna posljedica korekcije tržišta nakon pandemijskog „prekomjernog zapošljavanja“ iz 2022. godine.
Smanjena potražnja: Broj otvorenih pozicija, stopa zapošljavanja i dobrovoljni odlasci sa posla su u konstantnom padu.
Stagnacija: Za razliku od prethodnih kriza (poput one 2008.), radnici danas radije ostaju na trenutnim pozicijama, što dodatno smanjuje cirkulaciju radne snage.
Izbirljivost poslodavaca: Kompanije su postale ekstremno rigorozne. Procesi selekcije koji traju po osam krugova postali su norma, a često se završavaju bez ijedne ponude.
Mladi radnici na udaru
Posebno su pogođeni mladi profesionalci. Broj pozicija za početnike (entry-level) pao je za oko 35% u posljednje dvije godine. Na te pozicije se sada prijavljuju ljudi sa višim stepenom obrazovanja ili godinama iskustva, što mlade diplomce ostavlja bez šanse. Dodatne prepreke, poput promjena u viznim politikama za strane radnike i visokih taksi, dodatno komplikuju potragu.
Dugoročna nezaposlenost nije samo finansijski problem, već i „mentalni rat“. Kandidati koji su nekada bili veoma traženi sada se osjećaju ignorisano, što narušava samopouzdanje i tjera ih na drastične korake:
Prihvatanje manjih plata: Mnogi su spremni da spuste svoja očekivanja za 10.000 do 15.000 eura/dolara godišnje samo da bi „ušli u sistem“.
Gubitak beneficija: Većina dugoročno nezaposlenih je davno iscrpila osiguranje za slučaj nezaposlenosti, koje u prosjeku pokriva manje od 40% prethodnih prihoda.
To nije lični neuspjeh, već strukturni problem
Ključna poruka koju šalju oni koji traže posao jeste da se dugoročna nezaposlenost i dalje nepravedno doživljava kao lični nedostatak, dok je u realnosti riječ o strukturnom poremećaju.
Tržište je trenutno u fazi gdje ponuda radne snage uveliko nadmašuje potražnju, naročito u sektorima pogođenim investicijama u AI i visokim kamatnim stopama. Za milione profesionalaca, nezaposlenost više nije privremeno stanje, već novi „status quo“ koji zahtijeva ogromnu psihološku snagu i promjenu pristupa karijeri.
