Bilo da je riječ o obećanju boljeg posla, pristupu vrhunskom obrazovanju ili jednostavno zdravijem mjestu za podizanje porodice, postoji bezbroj razloga zašto se ljudi odlučuju na novi početak u inostranstvu.
U 2022. godini više od 5,1 milion osoba preselilo se u EU izvan Evrope, što jasno pokazuje da privlačnost preseljenja i dalje raste. Šengenski prostor EU, koji obuhvata 30 evropskih zemalja bez unutrašnjih graničnih kontrola, građanima olakšava slobodno kretanje u potrazi za boljom budućnošću.
Tim TradingPedije analizirao je osnovne mjesečne troškove u 37 evropskih zemalja, fokusirajući se na njihove glavne gradove.
„Koristeći ove podatke, procijenili smo mjesečni prihod potreban za udoban život na svakoj lokaciji i koliko bi se potencijalno moglo uštedjeti promišljenim prilagođavanjem načina života u najpoznatijim evropskim glavnim gradovima“, rekao je Michael Fisher, autor analize.
Među evropskim glavnim gradovima, Minsk se ističe kao najpovoljniji grad sa prosječnim mjesečnim troškovima od samo 517 eura za samca. Kirija je posebno niska — garsonjera od 45 m² košta oko 272 eura, a osnovne namirnice otprilike 58 eura.
Sarajevo takođe nudi niske troškove života, sa ukupnim mjesečnim troškovima u prosjeku od 585 eura, uključujući 337 eura za stanovanje i 89 eura za osnovne namirnice. U Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije, osnovni mjesečni troškovi iznose 635 eura, što premašuje prosječnu platu od 610 eura. Podjela uključuje 407 eura za stanovanje i 71 euro za povoljnu ishranu, što pokazuje da niski troškovi ne znače uvijek i pristupačnost.
Skoplje pruža sličan skroman način života sa cijenom od 648 eura mjesečno, iako su moguće ograničene uštede. Podgorica, glavni grad Crne Gore, nudi bolju ravnotežu sa ukupnim mjesečnim troškovima od 753 eura i prosječnim prihodom od 904 eura, sa tipičnim izdacima koji uključuju 440 eura za stanovanje i 111 eura za osnovne potrebe.
Na drugom kraju skale, život u nekim od najistaknutijih evropskih prijestonica ima visoku cijenu. Reykjavik je na vrhu liste sa prosječnim troškovima koji dostižu 2.939 eura mjesečno — od čega 2.042 eura za stanovanje i 260 eura za osnovne namirnice. London slijedi sa osnovnim mjesečnim troškovima od 2.933 eura, gdje sama garsonjera od 45 m² u prosjeku košta 2.021 euro, a troškovi osnovnih namirnica 133 eura, uz 193 eura za mjesečnu kartu za prevoz.
U Amsterdamu, prema analizi TradingPedije, prosječni osnovni mjesečni troškovi su 2.620 eura, uz 173 eura za standardne namirnice. Bern je slično skup, sa mjesečnim troškovima od ukupno 2.540 eura, uključujući 1.570 eura za stanovanje i 322 eura za osnovne namirnice. Dublin zaokružuje listu sa 2.329 eura mjesečno, što uključuje 1.637 eura za stanovanje i režije, te 152 eura za osnovnu potrošačku korpu.
Najpristupačnije prijestonice EU
Najbogatija evropska zemlja, Luksemburg, može se pohvaliti najpristupačnijom glavnom gradom. Grad Luksemburg, sa populacijom od samo 128.494 stanovnika, tražena je destinacija za iseljenike iz Evrope i šire. Stanovnici tamo zarađuju prosječnu neto platu od 5.590 eura, što je više nego dovoljno za udoban život u ovom malom, ali prosperitetnom gradu. Za samca koji živi u jednom od povoljnijih dijelova grada, mjesečni troškovi života u prosjeku iznose 2.237 eura, što je samo 40 odsto njihove plate. Čak i sa prosječnom platom, moguće je uštedjeti čak 3.353 eura mjesečno, bez potrebe za velikim odricanjima.
„Švajcarska možda nije prva zemlja koja vam padne na pamet kada se pomisli na pristupačan život, ali možda će vas iznenaditi da se njen glavni grad, Bern, nalazi na drugom mjestu među evropskim gradovima. Sa prosječnom mjesečnom neto platom od 6.262 eura, čak ni visoke cijene zabave i namirnica u gradu ne predstavljaju problem prosječnom stanovniku. Naše procjene pokazuju da bi jedna osoba koja živi u centru grada trošila oko 2.540 eura mjesečno, što je samo 40,6 odsto njihovih prihoda. To im ostavlja 3.722 eura za uštedu ili slobodno trošenje, bez potrebe da štede na razonodi ili kupovini“, navodi Fisher u svojoj analizi.
Brisel, srce evropske politike i kulture, zauzima treće mjesto po pristupačnosti među evropskim prijestonicama. Samac koji živi u gradu može očekivati da će potrošiti oko 1.376 eura mjesečno, što predstavlja 49,6 odsto prosječne mjesečne neto plate od 2.773 eura. Uprkos relativno visokim osnovnim mjesečnim troškovima, onima koji zarađuju prosječnu platu i dalje ostaje 1.397 eura mjesečno. To im daje fleksibilnost da troše na slobodno vrijeme, štednju ili šta god požele, što Brisel čini gradom u kojem, uprkos političkom značaju, postoji prostor za ličnu finansijsku slobodu.
Finska je još jedna zemlja sa povoljnim odnosom osnovnih mjesečnih troškova i plate. Oni koji žive i rade u glavnom gradu zemlje, Helsinkiju, mogu očekivati prosječnu zaradu od 2.914 eura mjesečno. Za poređenje, prosječno opremljeni studio od 45 m² u gradu košta oko 829 eura mjesečno. Ukupni troškovi za hranu, ličnu njegu i zabavu iznose procijenjenih 1.459 eura mjesečno, odnosno 50,1 odsto plate. Zarađujući prosječnu platu, lako možete uštedjeti 1.455 eura od svake plate dok udobno živite. Zbog toga je Helsinki veoma popularna destinacija za život i rad iseljenika iz cijelog svijeta.
Kopenhagen, poznat kao jedan od najskupljih evropskih gradova, odličan je primjer destinacije koja je skupa za turiste, ali relativno pristupačna za lokalno stanovništvo. Takođe je dom nekih od najskupljih restorana sa Mišelinovim zvjezdicama u Evropi. Večera za dvoje u italijanskom restoranu, uključujući predjela, glavno jelo, vino i desert, koštaće oko 116 eura, što je najviše na listi zemalja EU. Međutim, za one koji rade i žive u gradu, ovi troškovi su prihvatljivi. Sa prosječnom platom od 4.006 eura, stanovnici mogu udobno pokriti svoje troškove. Za samca, prosječni mjesečni troškovi iznose 2.191 euro ili 54,7 odsto plate, što na kraju mjeseca ostavlja 1.815 eura za štednju ili slobodno trošenje.
Najmanje pristupačne prijestonice EU
Glavni grad Poljske, Varšava, ističe se kao najmanje pristupačan grad među evropskim prijestonicama. Uprkos prosječnoj mjesečnoj plati od 1.701 euro, stanovnici se suočavaju sa visokim osnovnim mjesečnim troškovima, koji ukupno iznose 2.167 eura.
„To znači da ti troškovi u prosjeku premašuju mjesečnu platu za 127,4 odsto, što građanima stvara ozbiljne finansijske poteškoće. Kako bi pokrili taj manjak, građani bi morali da nađu dodatnih 466 eura mjesečno, što je značajan teret s obzirom na već ograničene prihode. U takvom finansijskom okruženju, mogućnost štednje gotovo da ne postoji, što Varšavu čini izazovnim gradom za svoje stanovnike kada je u pitanju finansijska sigurnost“, ističe Fisher.
Tirana, glavni grad Albanije, spada među najmanje pristupačne gradove u Evropi zbog veoma niskih plata. Sa prosječnom mjesečnom platom od samo 673 eura, tipični životni troškovi iznose 818 eura, odnosno 121,6 odsto prihoda. To znači da bi osoba koja živi sama morala da nađe dodatnih 145 eura mjesečno samo za pokrivanje osnovnih troškova.
Dok porodice prolaze nešto bolje zahvaljujući ekonomiji razmjera, domaćinstvu od četiri člana i dalje bi ostalo samo 42 eura nakon pokrivanja osnovnih potreba. Ove brojke jasno pokazuju finansijski teret s kojim se suočavaju mnogi stanovnici pokušavajući da zadovolje čak i skromne životne standarde.
Atena u Grčkoj rangirana je kao treći najnepristupačniji glavni grad u Evropi. Sa prosječnom neto platom od 1.017 eura i osnovnim mjesečnim troškovima koji dostižu 1.149 eura, to premašuje prihod za 132 eura. Uprkos mediteranskom šarmu i kulturnoj privlačnosti, život u Atini i dalje je finansijski izazov za mnoge stanovnike.
Glavni grad Portugala, Lisabon, slijedi odmah iza sa osnovnim mjesečnim troškovima od 1.364 eura. Uprkos rastućoj popularnosti među digitalnim nomadima i iseljenicima, grad ostaje nedostupan mnogim lokalnim stanovnicima. Prosječna plata je manja za 141 euro, što stanovnicima otežava pokrivanje svakodnevnih troškova bez upotrebe štednje ili dodatnih prihoda.
„Prosječna neto plata u Kišinjevu, Moldavija, najniža je na našoj listi i iznosi samo 610 eura mjesečno. Osnovni životni troškovi, međutim, dostižu 635 eura, što je 104,1 odsto mjesečnog prihoda. To znači da bi samcu nedostajalo 25 eura za pokrivanje troškova. Zanimljivo je da porodica od četiri člana prolazi nešto bolje, sa procijenjenih 172 eura koji ostaju nakon pokrivanja osnovnih troškova, što je rijedak slučaj kada se porodični život pokaže podnošljivijim od života u samoći“, navodi Michael Fisher, autor ove analize.
Švajcarska, Luksemburg, Finska, Norveška i Danska spadaju među zemlje koje najviše privlače porodice u Evropi zahvaljujući visokim platama i snažnim javnim uslugama.
Na dnu liste pristupačnosti nalazi se nekoliko glavnih gradova gdje čak ni dva prihoda teško pokrivaju mjesečne troškove. Varšava je najmanje pristupačna, sa osnovnim troškovima za četvoročlanu porodicu od 3.473 eura, što je više od dvije prosječne plate koje iznose 3.401 eura.
U Tirani, samoj osobi sa prosječnom platom nedostaje 147 eura, dok domaćinstvu sa dva prihoda ostaje samo 41 euro. Atina i Lisabon takođe su teški za pojedince, gdje osnovni troškovi porodice predstavljaju 93,2, odnosno 83,3 odsto njihovih mjesečnih prihoda.
(Izvor: Financije.hr)
