Crna Gora ima dobru osnovu da u narednim godinama privuče više kvalitetnih stranih investicija koje će, osim kapitala, donositi nova znanja, tehnologije, izvoz i kvalitetna radna mjesta. Energetika, održivi turizam, ICT i proizvodnja hrane izdvajaju se kao sektori sa najvećim razvojnim potencijalom, dok projekti koji se već realizuju potvrđuju da interes ozbiljnih međunarodnih investitora postoji.
Branko Mitrović, izvršni direktor kompanije One Crna Gora i predsjednik Odbora direktora Savjeta stranih investitora, u intervjuu za Bankar ocjenjuje da zemlja ima priliku da postojeću investicionu atraktivnost pretvori u snažniji i raznovrsniji ekonomski razvoj.
„Ako uspijemo da u ovim sektorima realizujemo još kvalitetnih investicija, njihov efekat će biti mnogo veći od pojedinačnih projekata, doprinijeće razvoju čitavih grana privrede i dodatno ojačati povjerenje novih investitora“, poručio je Mitrović.
On smatra da bi očekivano članstvo u Evropskoj uniji trebalo da poveća povjerenje investitora, smanji regulatorni rizik i otvori pristup značajnim evropskim fondovima. Istovremeno, jasnije definisanje prioritetnih sektora, efikasnija administracija i unapređenje poslovnog ambijenta mogli bi pomoći Crnoj Gori da privuče investicije sa većom dodatom vrijednošću i dodatno ojača svoju poziciju u regionalnoj konkurenciji za kapital.
Savjet stranih investitora u Crnoj Gori nedavno je objavio izvještaj „Trendovi kretanja stranih direktnih investicija u Crnoj Gori od 2015. do 2025. godine“. Šta je bio osnovni motiv da pripremite ovakvu analizu?
Prije svega, želio bih da podsjetim da Savjet stranih investitora okuplja 40 vodećih međunarodnih kompanija koje zajedno učestvuju sa oko 21 odsto u bruto domaćem proizvodu Crne Gore i zapošljavaju više od 6.000 ljudi. Kao organizacija koja već godinama aktivno doprinosi unapređenju poslovnog ambijenta, željeli smo dati dodatni doprinos boljem razumijevanju investicionih tokova u našoj zemlji.
Ideja nije bila da pripremimo samo statističku analizu, već da kroz podatke pružimo cjelovitiji pogled na kretanje stranih direktnih investicija u Crnoj Gori i na osnovu iskustava iz protekle decenije ponudimo preporuke za kreiranje budućih razvojnih i investicionih politika. Period od 2015. do 2025. godine obilježili su veliki globalni izazovi, ali i značajne promjene i razvojne prilike u Crnoj Gori. Zato izvještaj, pored ključnih pokazatelja, sagledava i širi društveni, politički, institucionalni i međunarodni kontekst, kako bi bio koristan oslonac donosiocima odluka, investitorima i svima koji se bave ekonomskim razvojem države.
Udio produktivnih investicija u ukupnim stranim direktnim investicijama smanjen je sa gotovo 50 odsto u 2015. na oko 13 odsto u 2025. godini. Koji su ključni strukturni, institucionalni i tržišni uzroci takvog pada?
Ne možemo govoriti o jednom uzroku ovakvog trenda. Riječ je o kombinaciji globalnih i domaćih faktora koji su zajedno uticali na promjenu strukture stranih direktnih investicija. Globalna dešavanja, prije svega rat u Ukrajini i povećana neizvjesnost, dovela su do toga da investitori prirodno traže veću sigurnost za svoj kapital, zbog čega su ulaganja u nekretnine postala znatno izraženija.
Istovremeno, iskustva investitora pokazuju da u Crnoj Gori postoji prostor za dalje unapređenje poslovnog ambijenta, posebno kada je riječ o njegovoj predvidivosti, efikasnosti administracije i dostupnosti kvalifikovane radne snage.
Upravo zato smatram da fokus investicione politike u narednom periodu ne treba da bude samo na povećanju ukupnog priliva stranih direktnih investicija, već prije svega na njihovom kvalitetu. To znači da je potrebno stvarati uslove za privlačenje investicija koje donose veću dodatu vrijednost, podstiču inovacije, jačaju izvoz i otvaraju nova radna mjesta.
Ulaganja u nekretnine čine gotovo polovinu ukupnih SDI. Da li takva struktura stvara rizik od pogrešne alokacije kapitala i dodatnog oslanjanja ekonomije na građevinarstvo, turizam i promet nekretnina?
Ne bih rekao da je riječ o pogrešnoj alokaciji kapitala, jer investitori sami odlučuju gdje će ulagati, a tržište nekretnina se u Crnoj Gori pokazalo kao stabilno i atraktivno za investiranje. Međutim, jednako je važno stvarati uslove za veći udio produktivnih investicija, čime bi se dodatno diversifikovala crnogorska ekonomija.
Istovremeno, važno je da investicioni ciklus bude praćen razvojem infrastrukture i drugih produktivnih sektora, kako bi njegovi pozitivni efekti bili što veći i dugoročniji. Na taj način stvaraju se uslovi za održiviji ekonomski razvoj, jačanje konkurentnosti i efikasnije upravljanje potencijalnim izazovima, uključujući i rizike od neformalne ekonomije.
Suština, međutim, nije u tome da li imamo investicije u nekretnine, već da li istovremeno uspijevamo da privučemo dovoljno ulaganja u proizvodnju, izvozno orijentisane djelatnosti i sektore sa većom dodatom vrijednošću. Upravo u tome vidimo najveći potencijal za dalji razvoj i jačanje konkurentnosti crnogorske ekonomije.
Koliko visok priliv SDI u odnosu na BDP predstavlja relevantan pokazatelj investicione atraktivnosti ako ulaganja nijesu praćena rastom produktivnosti, izvoza, zaposlenosti i tehnološkog kapaciteta ekonomije?
Visok priliv stranih direktnih investicija u odnosu na BDP svakako je pozitivan pokazatelj i govori da je Crna Gora atraktivna investitorima. Međutim, nijedan pokazatelj sam za sebe nije dovoljan da pruži potpunu sliku.
Zato je važno posmatrati i širi efekat investicija na ekonomiju, koliko doprinose razvoju domaće privrede, koliko podstiču saradnju sa lokalnim kompanijama i u kojoj mjeri stvaraju dugoročnu ekonomsku vrijednost.
Drugim riječima, uspjeh investicione politike ne treba mjeriti samo visinom priliva kapitala, već i njegovim uticajem na ukupni razvoj zemlje i kvalitet života građana. Upravo zato je važno pratiti i pokazatelje poput rasta produktivnosti, zaposlenosti, izvoza, tehnološkog napretka i uključivanja domaćih kompanija u međunarodne lance vrijednosti.
Da li bi Crna Gora trebalo da redefiniše sistem investicionih podsticaja tako da podrška zavisi od broja kvalitetnih radnih mjesta, izvoza, ulaganja u istraživanje i razvoj i povezivanja sa domaćim dobavljačima? Da li Crna Gora ima dovoljno jasnu politiku ciljanja investitora ili se investiciona politika i dalje dominantno zasniva na pasivnom prihvatanju priliva?
Mislim da je naredni korak da investicionu politiku sve više zasnivamo na kvalitetnim analizama i jasno definisanim razvojnim prioritetima. Da bismo to mogli, prije svega moramo znati šta mjerimo.
Zato smatram da je unapređenje statistike stranih direktnih investicija jedan od važnih preduslova za kreiranje učinkovitih javnih politika. Detaljniji podaci o strukturi ulaganja, sektorima u koje se investira i efektima koje te investicije ostvaruju omogućili bi da se investicione politike i podsticaji planiraju na osnovu činjenica, a ne samo na osnovu ukupnog priliva kapitala.
Istovremeno, važno je istaći da Crna Gora već ima dobre primjere strateškog planiranja. Master plan infrastrukturnih projekata predstavlja kvalitetan okvir za dalje usmjeravanje razvoja, dok investicije u energetskom sektoru potvrđuju da možemo uspješno privlačiti kapital u oblastima koje imaju veliki razvojni potencijal. Takođe, u susret očekivanom članstvu u Evropskoj uniji, postoji prostor da takav pristup dodatno unaprijedimo, kroz jasnije definisanje prioritetnih sektora i proaktivnije predstavljanje Crne Gore investitorima koji mogu doprinijeti njenom dugoročnom razvoju.
Koje sektore vidite kao najveću razvojnu šansu za Crnu Goru u narednih deset godina i gdje bi, po Vašem mišljenju, trebalo usmjeriti najveći dio napora na privlačenju stranih direktnih investicija?
Smatram da se razvojni prioriteti Crne Gore nijesu značajno promijenili. Energetika, održivi turizam, ICT i proizvodnja hrane i dalje su sektori u kojima vidim najveći potencijal za privlačenje novih investicija. Ono na čemu sada treba raditi jeste stvaranje uslova da taj potencijal u potpunosti iskoristimo.
Ohrabruje činjenica da već imamo konkretne projekte koji potvrđuju da Crna Gora može uspješno privlačiti investicije u oblastima koje sam pomenuo. Dobar primjer je upravo sektor energetike, u kojem se realizuju značajni projekti. Jedan od posljednjih među njima je vjetroelektrana Gvozd, čiju je realizaciju kreditno podržala naša članica EBRD, što potvrđuje interes ozbiljnih međunarodnih investitora i finansijskih institucija za projekte u Crnoj Gori.
Ako uspijemo da u ovim sektorima realizujemo još kvalitetnih investicija, njihov efekat će biti mnogo veći od pojedinačnih projekata, doprinijeće razvoju čitavih grana privrede i dodatno ojačati povjerenje novih investitora.
Koliko investicioni sporovi, arbitražni postupci i česte promjene regulatornog okvira utiču na percepciju Crne Gore među stranim investitorima? Da li takvi slučajevi imaju dugoročan efekat na investicionu reputaciju zemlje?
Investitori, bez obzira na to iz koje zemlje dolaze, cijene stabilnost, predvidivost i pravnu sigurnost. Sporovi se mogu desiti u svakoj zemlji, ali je važno da postoje efikasne institucije, transparentne procedure i dosljedna primjena propisa. Upravo to gradi povjerenje i šalje pozitivnu poruku investitorima.
Iskustva naših članica pokazuju da Crna Gora ima dobru osnovu, ali i prostor za dalje poboljšanje, posebno kada je riječ o efikasnosti administracije i dodatnom jačanju pravne sigurnosti.
Upravo zato smo u Savjetu nedavno uspostavili saradnju sa Centrom za alternativno rješavanje sporova kako bismo zajedno promovisali primjenu privredne medijacije. Vjerujemo da medijacija može doprinijeti bržem i efikasnijem rješavanju privrednih sporova, smanjenju troškova poslovanja i očuvanju dobrih poslovnih odnosa, što je podjednako važno i za domaće kompanije i za strane investitore.
Na kraju, investiciona reputacija ne gradi se samo dobrim ekonomskim rezultatima, već i povjerenjem u institucije i efikasnim mehanizmima za rješavanje sporova.
Koliki dio stranih investicija u Crnoj Gori stvara mjerljive efekte prelivanja na domaću ekonomiju kroz transfer tehnologije, obuku zaposlenih, saradnju sa lokalnim dobavljačima i podizanje poslovnih standarda?
Takve efekte nije lako u potpunosti kvantifikovati, jer njihov stvarni uticaj prevazilazi ono što statistički pokazatelji mogu da obuhvate. Moram reći da sam posebno ponosan što su kompanije okupljene u Savjetu, od kojih neke u Crnoj Gori uspješno posluju više od dvije decenije, svojim radom donijele ne samo investicije, već i nova znanja, međunarodne standarde, poslovnu kulturu i kontinuirano ulaganje u razvoj zaposlenih.
Posebno mi je važno što su, pored uspješnog poslovanja, godinama ulagale i nastavljaju da ulažu u zajednicu, podržavajući brojne društveno odgovorne inicijative i ostavljajući pozitivan trag. Vjerujem da je upravo to jedan od njihovih najvažnijih doprinosa sveukupnom razvoju Crne Gore.
Može li pristupanje Evropskoj uniji samo po sebi promijeniti strukturu SDI ili će kvalitet investicija prvenstveno zavisiti od sposobnosti Crne Gore da unaprijedi institucije, administraciju i apsorpciju evropskih fondova?
Pripremajući izvještaj „Trendovi kretanja stranih direktnih investicija u Crnoj Gori od 2015. do 2025. godine“, bilo nam je važno da se osvrnemo i na period koji je pred nama. Očekivano članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji neminovno otvara i pitanje kako će ono uticati na buduću strukturu stranih direktnih investicija, zbog čega smo željeli da i toj temi damo prostor u publikaciji.
U svom uvodniku prof. dr Gordana Đurović podsjeća na iskustva država koje su već prošle taj proces i ističe da članstvo u Evropskoj uniji predstavlja snažan podsticaj investitorima, ali da samo po sebi nije garancija da će se struktura stranih direktnih investicija promijeniti nabolje. Vjerujem da je to veoma važna poruka, jer nas podsjeća da članstvo u Evropskoj uniji treba posmatrati kao priliku, a ne kao rješenje samo po sebi.
Članstvo će svakako doprinijeti većem povjerenju investitora, smanjenju regulatornog rizika i otvoriti pristup značajnim evropskim fondovima. Međutim, kvalitet investicija koje ćemo privlačiti dugoročno zavisiće prije svega od nas. Upravo zato mislim da posebnu pažnju treba posvetiti preporukama i iskustvima koja smo predstavili u izvještaju, ali i preporukama koje iz godine u godinu objavljujemo u našoj Bijeloj knjizi. One su rezultat iskustva kompanija koje decenijama posluju u Crnoj Gori i mogu biti vrijedan doprinos kreiranju politika koje će pomoći da Crna Gora privuče i zadrži kvalitetne strane investicije.
Koje bi tri reforme, prema ocjeni Savjeta stranih investitora, u najkraćem roku mogle povećati udio produktivnih investicija i poboljšati poziciju Crne Gore u regionalnoj konkurenciji za kapital?
Mislim da danas više nije pitanje da li znamo šta treba uraditi. Kroz Bijelu knjigu, ali i kroz izvještaj „Trendovi kretanja stranih direktnih investicija u Crnoj Gori od 2015. do 2025. godine“, Savjet godinama daje konkretne preporuke zasnovane na iskustvima kompanija koje posluju u Crnoj Gori.
Među njima su i preporuke koje se mogu sprovesti u relativno kratkom roku i koje bi donijele vidljiva unapređenja poslovnog ambijenta. Takve mjere mogu olakšati poslovanje kompanijama koje već posluju u Crnoj Gori, ali i poslati jasnu poruku potencijalnim investitorima da se poslovni ambijent kontinuirano unapređuje.
Investitori, osim strateških reformi, pažljivo prate i način na koji institucije rješavaju svakodnevne izazove. Često takvi konkretni pomaci predstavljaju dodatni podsticaj za donošenje investicionih odluka.
