Trampova administracija napala je zemlju s više nafte nego što je ima Irak. Venecuela raspolaže s golemih 303 milijarde barela sirove nafte – što je oko petine svjetskih rezervi, prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA). Te zalihe sirove nafte imaće ključnu ulogu u budućnosti zemlje, piše CNN.
Terminski ugovori na naftu ne trguju se vikendom, pa je kratkoročni uticaj na cijenu nafte zasad teško procijeniti, ali je predsjednik Donald Tramp rekao da će Sjedinjene Američke Države za sada upravljati venecuelanskom vladom.
„Za naftu ovo ima potencijal da postane istorijski događaj“, rekao je Fil Flin, viši tržišni analitičar u kompaniji Price Futures Group. „Režim Madura i Uga Čavesa u suštini je opljačkao venecuelansku naftnu industriju.“
Američki državni sekretar Marko Rubio kazao je da su američke akcije u Venecueli završene nakon što je Maduro zarobljen. Venecuelanska potpredsjednica Delsi Rodrigez članica je socijalističkog režima koji je preuzeo vlast u zemlji 1999. godine, a ukoliko bi ona preuzela vlast, malo toga bi se u kratkom roku moglo promijeniti.
Tramp je u subotu za Fox News rekao da ne želi da zemljom upravlja bilo ko ko bi nastavio Madurovim putem.
Kontrola nad venecuelanskim naftnim bogatstvom
Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, ali njen potencijal daleko nadmašuje stvarnu proizvodnju: Venecuela proizvodi svega oko milion barela nafte dnevno – oko 0,8 odsto globalne proizvodnje sirove nafte.
To je manje od polovine količine koju je proizvodila prije nego što je Maduro preuzeo vlast 2013. godine i manje od trećine od 3,5 miliona barela dnevno koje je crpila prije dolaska socijalističkog režima na vlast.
Međunarodne sankcije protiv venecuelanske vlade i duboka ekonomska kriza doprinijele su padu naftne industrije, ali su, prema EIA-i, tome doprinijeli i nedostatak ulaganja i održavanja. Energetska infrastruktura Venecuele propada, a njena sposobnost proizvodnje nafte tokom godina znatno je oslabila.
Venecuela trenutno ne proizvodi dovoljno nafte da bi to imalo značajan uticaj na tržište.
Cijene nafte ove godine su pod kontrolom zbog straha od prevelike ponude. OPEK je povećao proizvodnju, ali je potražnja djelimično pala jer se globalna ekonomija i dalje bori s inflacijom i problemima pristupačnosti nakon poskupljenja u periodu poslije pandemije.
Američka nafta je nakratko porasla iznad 60 dolara po barelu kada je Trampova administracija počela da zapljenjuje naftu s venecuelanskih plovila, ali je potom ponovo pala na oko 57 dolara po barelu. Zbog toga će tržišna reakcija – ukoliko investitori procijene da je napad loša vijest za snabdijevanje naftom – gotovo sigurno biti umjerena.
„Psihološki bi to moglo dati mali podsticaj, ali Venecuela ima naftu koju je lako nadomjestiti kombinacijom globalnih proizvođača“, rekao je Flin.
Naftni potencijal Venecuele
Vrsta nafte kojom Venecuela raspolaže – teška, sumporasta sirova nafta – zahtijeva posebnu opremu i visok nivo tehničke stručnosti za proizvodnju. Međunarodne naftne kompanije imaju sposobnost njenog vađenja i prerade, ali je njihovo poslovanje u toj zemlji bilo ograničeno. Sjedinjene Američke Države, najveći svjetski proizvođač nafte, proizvode laku, „slatku“ sirovu naftu, pogodnu za proizvodnju benzina, ali ne i za mnoge druge proizvode. Teška, sumporasta nafta, poput one iz Venecuele, ključna je za određene proizvode koji nastaju u procesu rafiniranja, uključujući dizel, asfalt, kao i goriva za fabrike i drugu tešku opremu. Dizel je širom svijeta u nestašici – dobrim dijelom zbog sankcija na venecuelansku naftu.
Otključavanje venecuelanske nafte moglo bi biti naročito korisno za Sjedinjene Američke Države: Venecuela je geografski blizu, a njena nafta je relativno jeftina – što je posljedica njene guste i ljepljive strukture koja zahtijeva obimnu preradu. Prema Flinovim riječima, većina američkih rafinerija izgrađena je za preradu teške venecuelanske nafte i znatno su efikasnije kada koriste venecuelansku naftu u poređenju s američkom.
