Svima je jasno kako Donald Tramp vodi politiku – baš kao biznis, sa cenjkanjem i blefiranjem, prijetnjama i davanjem skandalozno visokih cijena ili neispunjivih predloga, sve da bi isposlovao ono što je na početku i želio, a to je „nešto između“.

Tako je išlo i sa Panamskim kanalom, gdje je krenuo sa pretnjama Panami, svom savezniku, da će i silom preuzeti ovaj vodeni put koji predstavlja žilu kucavicu saobraćaja između Atlantika i Pacifika. Išlo je uobičajenim tokom: pretnje koje nisu viđene od Hladnog rata, ili čak i ranije, da bi na kraju 5. marta osvanula vijest da je kompanija BlackRock postigla dogovor o kupovini dvije velike luke na Panamskom kanalu – na oba kraja, atlantskom i pacifičkom – od kineske kompanije CK Hutchison.

CK Hutchison se dobrovoljno povukao iz projekta, iako je 2021. dobio pravo da lukama upravlja do 2046. godine, a sve zbog pritisaka Donalda Trampa koji je počeo da tvrdi kako Kinezi imaju previše uticaja „u američkom dvorištu“ (Monroova doktrina da Amerikanci imaju „svoje dvorište“ u obe Amerike i da niko ne bi smio ništa da investira ni ekonomski ni vojno) i ponavljao svoju omiljenu frazu „da su kineski brodovi svuda“.

Posao je sklopljen u vrijednosti od 22,8 milijardi dolara, a suštinski i jeste značio preuzimanje Panamskog kanala od strane Amerikanaca, samo ne vojnim nego ekonomskim putem. Prema poslu ugovorenom prije mjesec dana, CK Hutchison je trebalo da proda 90 odsto vlasništva nad lukama kojima upravlja konzorcijumu koji čine BlackRock, Global Infrastructure Partners i Terminal Investment Limited.

I ne samo to: dogovor uključuje 80 odsto vlasništva nad podružnicama CK Hutchison Ports, koje upravljaju sa čak 43 luke u 23 zemlje, uključujući Veliku Britaniju i Njemačku, kao i luke u jugoistočnoj Aziji, Bliskom istoku, Meksiku i Australiji. Akcije kineske kompanije smjesta su skočile za 22 odsto, pošto je Tramp doslovno ne samo preuzeo Panamski kanal, nego i 43 ključne luke širom svijeta, praktično obezbjeđujući ozbiljnu pomorsku trgovačku prevlast Amerike na moru.

Drugo poluvreme SAD-Kina, opet na panamskom terenu

Ali, to nije bio kraj. Prije nekoliko dana osvanula je nova „bomba“ u svjetskoj štampi – da su ovu transakciju stopirali kineski organi nadležni za zaštitu konkurencije. Li Ka Šing, kao biznismen koji je vlasnik CK Hutchisona, nije bio voljan da se sukobljava sa Amerikancima, ali neko drugi izgleda jeste. Prema špekulacijama zapadnih medija, kineski predsednik Si Đinping nije bio zadovoljan time što Li Ki Šing nije konsultovao vlasti oko sporazuma, odnosno – odluka kineskih organa nadležnih za konkurenciju došla je kao direktna posljedica uticaja kineskog lidera koji je već riješen da pokaže mišiće svom američkom partneru.

Prethodno je panamski predsjednik Hose Raul Mulino (José Raúl Mulino) u februaru, posle razgovora sa Markom Rubiom, rekao da Panama neće obnoviti saradnju sa Kinom u okviru “Pojasa i puta”, koja datira iz 2017. godine, što je u Kini već bilo osuđeno kao nedopustivi pritisak na ovu malu zemlju.

Panamski kanal procesuira više od pet odsto globalne pomorske trgovine, a vrijedi napomenuti da je BlackRock gigant koji je usko povezan sa vladom SAD i ima vrijednost od deset biliona dolara, što je više i od nekih ekonomski veoma snažnih država. Jasno je da je BlackRock ovde bio produžena ruka Vašingtona, a da je CK Hutchison pokušao da razmišlja nezavisno od Pekinga, što mu je uskraćeno. Sada imamo direktan sudar američkog ekonomskog imperijalizma i kineske volje da se ne pomjera ni pedalj unatrag u ekonomiji, što je vidljivo i u kontracarinama koje su uslijedile posle Trampovih carina Kini – umjesto molbi za pregovore kojima se Tramp nadao.

Sve ovo je dodatno zakomplikovano „osvetničkim potezom“ Danske: naime, danska kompanija Maersk kupila je željezničku prugu koja povezuje luke na oba kraja Panamskog kanala, čime je smanjila američku kontrolu nad ovom transportnom linijom upravo u trenutku kada američki predsjednik nastoji da ojača uticaj Vašingtona u Panami.

Profesorka Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dragana Mitrović kaže u razgovoru za Biznis.rs da Trampova administracija ima „veoma linearno i originalno viđenje bilateralnih i multilateralnih odnosa SAD sa drugim državama, počev od ekonomskih odnosa“.

„Predsedniku SAD posebno bodu oči trgovački deficiti koje SAD, kao najveći uvoznik na svetu, ima sa desetak država koje bilježe najveće suficite u bilateralnoj trgovini. Neke su konkurentske sile, poput Кine, a neke najbliži saveznici, kao Republika Кoreja ili Japan. U nastojanju da uništi podupiruću ‘infrastrukturu’ ovakvih trgovačkih odnosa, Trampova administracija pooštrava ili uvodi nove carine i druge restriktivne mjere, ‘pritiska’ partnere da investiraju u realnu ekonomiju SAD, od ICT industrije, automobilske, do brodogradilišta, čeličana i rudnika, prijeti da će ‘preuzeti’ resurse drugih država. Dio ovih nastojanja je da pojeftini prolaz američkih trgovačkih flota, putevima i lukama koje u najvećem procentu koriste“, ističe profesorka Mitrović.

Ona dodaje da je Panamski kanal, kroz koji prolazi oko 40 odsto američke trgovine, a čije luke na oba kraja kontroliše hongkonški CК Hutchison, posebno smetao Trampu, jer je tvrdio da „Кina upravlja kanalom“ i da američka plovila plaćaju nerazumno visoki tranzit.

„Iako ovakve ocjene nisu objektivne, američki gigantski investicioni fond BlackRock ponudio je da otkupi 43 luke u 23 zemlje, uključujući i dvije u Panamskom kanalu, od hongkoškog vlasnika za 22,8 milijardi dolara. Uprkos pristanku hongkoške firme, Državna administracija za regulisanje tržišta NR Кine otvorila je antimonopolsku istragu ove transakcije zaustavljajući njenu realizaciju jer potencijalno narušava i ‘javni interes’. Za Кinu je ovo geoekonomsko, ali i geopolitičko postupanje od strane SAD, kao i za SAD“, zaključuje Mitrović, uz podsjećanje da je kineska strana kroz medije kritikovala ovaj posao kao „saginjanje pred hegemononom“.

Dragana Mitrović ističe da posao između dvije multinacionalne korporacije iz SAD i Кine ima potencijal da dodatno zamuti bilatelarne ekonomske, ali i odnose u cjelini između dvije najveće ekonomije svijeta.

Produžetak: Meksiko i Nikaragva

Ova utakmica ima i svoj nastavak, jer je odavno počela da potresa i susjedne zemlje, ali će sada to biti posebno zaoštreno. Naime, dugo se razvijala priča o Nikaragvanskom kanalu, paralelnom sa Panamskim, za koji su još 2009. godine bili zainteresovani Rusi, Emirćani (Bin Zajed) i Kinezi. Na kraju je hongkonška kompanija HKND Group, poslije Svjetske ekonomske krize, postala jedini ozbiljan zainteresovani investitor za ovaj infrastrukturni projekat.

U junu 2013. godine, Narodna skupština Nikaragve odobrila je zakon o davanju 50-godišnje koncesije investicionoj hongkonškoj kompaniji za razvoj Nikaragvanskog kanala (Hong Kong Nicaragua Canal Development Group ili HKND Group), za upravljanje kanalom i razvojnim projektom izgradnje istog, ali je nakon 11 godina muka i natezanja bilo vrlo malo konkretnih rezultata na terenu, pa je koncesija ukinuta u maju 2024.

Sa novim dešavanjima oko Panamskog kanala, ponovo je pokrenuta priča o Nikaragvanskom kanalu, a predsjednik Ortega je već predstavio nove prijedloge. U međuvremenu, Meksiko je radio na svojoj alternativi, pa je 31. marta ove godine puštena u rad obnovljena i modernizovana željeznička pruga na Teuantepečkoj prevlaci. Predsjednica Klaudija Šeinbaum je slavodobitno najavila da je prva pošiljka vozila – 900 Hyundaijevih automobila iz Južne Koreje – prevezena vozom preko prevlake tokom tog vikenda.

Prva žena Meksika je izjavila da su „neki proizvodi“ već prošli ovim putem, ali je to bio prvi put da su vozila transportovana preko 308 kilometara dugačke modernizovane pruge između dvije luke. Teuantepečka prevlaka predstavlja najkraće rastojanje unutar Meksika između dva okeana, a Meksikanci su godinama mudro ulagali i formirali Međuokeanski transportni koridor (Corredor Interoceánico del Istmo de Tehuantepec). Iako se luka u Salina Kruzu i dalje dograđuje za veće kapacitete, već sada može da bude konkurencija Panamskom kanalu.

„Svetlosni mačevi“ su podignuti u bici između Kine i Amerike: i Si i Tramp su jednako ubijeđeni da su lideri, i nemaju namjeru da popuste. Panamski kanal će biti prvo finansijsko bojište, a Centralna Amerika i inače postaje žarište interesa različitih sila – kao i Arktik.

Treće žarište „sukoba“ je u Južnom kineskom moru, gdje se Amerikanci neće lako povući sa scene, a tu je i borba oko poluprovodnika i čipova između Tajvana, američkog saveznika, i Kine, kao i brojna sporna ostrva. Uz recesiju koja prijeti i živu ekonomsku diplomatiju, ova decenija bi mogla odlučiti ko će biti lider budućnosti. I Tramp i Si to znaju – i ne odustaju.