Na novoj IMD World Competitiveness rang‑listi za 2026. godinu rangirano je 70 ekonomija po nivou konkurentnosti, a Singapur je zauzeo prvo mjesto, ispred Hongkonga i Švicarske.
Rang‑lista pokazuje da prednost danas imaju zemlje sa snažnim i kredibilnim institucijama, a ne samo sa niskim troškovima i visokom produktivnošću. Top 10 uglavnom čine male, otvorene i institucionalno stabilne ekonomije – uz Singapur, tu su još Tajvan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Danska, Irska, Nizozemska, Švedska i Sjedinjene Američke Države, koje se vraćaju u sam vrh najkonkurentnijih.
Rang‑lista se zasniva na četiri stuba konkurentnosti – ekonomske performanse, efikasnosti vlade, poslovne efikasnosti i infrastrukture – kroz miks 172 „tvrdih“ statističkih indikatora i 92 anketna pitanja među menadžerima. Upravo taj spoj podataka i percepcija objašnjava zašto se neke ekonomije penju zahvaljujući poboljšanom poslovnom sentimentu, dok druge tonu i pored relativno stabilnih makro pokazatelja. Ovogodišnji izvještaj posebno naglašava da u uslovima geopolitičke fragmentacije prednost imaju zemlje sa predvidivim pravilima igre, snažnim institucijama i visokim nivoom povjerenja javnosti u državu.
Za zemlje našeg šireg okruženja poruka je dvostruka: s jedne strane, članice EU iz centralne i sjeverne Evrope (poput Danske, Nizozemske i Švedske) ostaju u samom vrhu, dok srednjoevropske ekonomije poput Slovačke ostaju pri dnu među članicama Unije. S druge strane, Slovenija (49. mjesto) i Hrvatska (53. mjesto) nalaze se u donjoj polovini poretka, pri čemu je Slovenija ove godine pala za tri mjesta, a Hrvatska zadržala prošlogodišnju poziciju. Crna Gora, Srbija, BiH i Sjeverna Makedonija uopšte nijesu obuhvaćene uzorkom IMD‑a, pa zemlje Zapadnog Balkana ovaj put posmatramo isključivo „izvana“, preko kretanja u najbližim članicama EU.
Za biznis publiku ova rang‑lista je praktičan podsjetnik da globalna konkurentnost više nije samo takmičenje u niskim troškovima, već u kvalitetu institucija, regulative i poslovnog okruženja. U praksi to znači da će zemlje koje žele da se približe vrhu – uključujući i ekonomije Zapadnog Balkana – morati da fokus pomjere sa ad hoc mjera i kratkoročnih podsticaja na dosljednu izgradnju povjerenja, predvidivosti i efikasne javne administracije
